Više od 30 novinara iz Europske unije koji izvještavaju o temama koje se tiču izbjeglica, migranata i etničke pripadnosti razmijenilo je najbolje prakse u borbi protiv govora mržnje i razgovaralo o smjernicama za etično novinarstvo.

Radionicu su otvorili direktorica Eurospke federacije novinara Renate Schroeder, projektna asistentica iz EFJ-a Camille Petit, Maeve Patterson iz UNHCR-a, Ann Singleton iz sveučilišta u Bristolu i predsjednik HND-a Saša Leković.

U okviru teme o dobrim praksama i smjernicama za etičko izvještavanje govorila je Isabel Schayani ispred projeka "WDR for you", prezentirajući kako novinarski angažman može pomoći u inkluziji izbjeglica u njemačko društvo. O etičkoj samoregulaciji novinara govorio je Aidan White iz organizacije Ethical Journalism Network, predstavivši test za govor mržnje u pet točaka. Priču o etičkom kodeksu (Idomenska povelja) kojeg je izradio dio grčkih novinara kako bi se spriječio govor mržnje u izvještavanju o migrantima, ispričao je Yannis Kotsifos iz grčkog sindikata novinara.

Aidan White prezentira test za govor mržnje

Pogled na lokalnu situaciju dao je Dražen Hoffman iz GONG-a koji je predstavio neke od nalaza praćenja govora mržnje u medijima u 2015. i 2016. godini, s naglaskom na diskriminatoran govor prema migrantima i izbjeglicama. Predstavio je neke od primjera govora obilježenog ksenofobnim i rasističkim kvalifikacijama koji je upućen izvaneuropskim migrantima i izbjeglicama, tvrdeći kako je takav diskurs u Hrvatski javni prostor prenesen iz zapadnoeuropskih ksenofobnih političkih krugova, te kako je važno da se takav diskurs diskreditira i denormalizira u što ranijoj fazi.

Na radionici su predstavljene „Staze“, prve novine za tražitelje azila i izbjeglice u Hrvatskoj i čiji su autori uglavnom sami tražitelji azila i izbjeglice. Novine izdaje Isusovačka služba za izbjeglice (JRS), a glavna urednica Kristina Samardžić rekla je da su Staze puno više od novina: „S jedne strane, tražitelji azila imaju priliku nešto raditi, a s druge strane, zajednica se tako može upoznati s njima. „Staze“ su sredstvo za inkluziju. Primjerice, napravili smo promotivni event na Bundeku i tako dobili priliku spojiti izbjeglice i domaće stanovništvo“, ispričala je Samardžić.

Polaznici su mogli iz prve ruke čuti kako neetično izvještavanje djeluje na život azilanata. Naime, na radionici se predstavilo dvoje novinara „Staza“, Iranci Donya i Shayan Spanta.

Mediji pomažu, ali i iskorištavaju azilante

Donya Spanta, iranska fotografkinja koja se nalazi u Centru za tražitelje azila u zagrebačkim Dugavama već 14 mjeseci, ispričala je da su „Staze“ velika stvar za azilante u Hrvatskoj. „Prvo, ljudi imaju novine na svom jeziku, što im puno znači jer imaju nešto poznato u svojoj blizini. Dobar je osjećaj čitati novine na svom jeziku u situaciji kada vam je sve oko vas nepoznato i osjećate se kao da ste potpuno sami.

Nadalje, novine pružaju mogućnost da se okolina upozna s nama i našom kulturom. Primjerice, prije se događalo da autobus čak ne želi niti stati na stanici kod našeg centra. Nakon što su počele izlaziti „Staze“, ljudi su nas počeli pozdravljati, zanimati se za nas i razgovarati s nama“.

Govoreći o postupanju medija prema azilantima, Spanta je rekla kako joj se u nekim situacijama činilo kako novinari samo žele iskoristiti tužne priče azilanata kako bi dobili sočnu priču. „Imali smo slučaj da nas je zvala jedna novinarka koja je htjela napraviti reportažu s nama. Ja sam joj rekla da može, ali da mora koristiti lažna imena, jer bi u protivnom mogla ugroziti živote naših obitelji koji su ostali u Iranu. Ona je na to rekla da joj takva priča nije zanimljiva. Također, imali smo slučaj da je jedan hrvatski medij objavio priču o azilantici na društvenim mrežama, iako je ona izričito zabranila takvo što. Posljedica je bila gomila ružnih komentara i govora mržnje upućenog azilantici koja je nakon toga imala dosta problema.“

Puno je načina kako se može govoriti o izbjeglicama, rekla je Spanta, a najbolje je to ispričati kroz njihovu osobnu priču. „Primjerice, za iduću broj „Staza“ smo pripremili priču o jednoj afganistanskoj obitelji koja je dobila azil i upravo seli iz centra u svoj stan. Važno je da domaće stanovništvo shvati da smo ovdje došli zato što su nam ugroženi životi, da nismo ovdje došli krasti ljudima poslove ili provocirati, nego se uklopiti u okolinu i pomoći lokalnoj zajednici svojim znanjima i vještinama“, objasnila je Spanta.

Projekt Media Against Hate pokrenula je Europska federacija novinara u suradnji s Hrvatskim novinarskim društvom, ARTICLE 19, Media Diversity Institute, Cooperazione per lo Sviluppo dei Paesi Emergenti, Community Media Institute i Community Media Forum Europe. Cilj kampanje je zaustaviti govor mržnje i diskriminaciju u medijima.

Autorica: Ema Tarabochia