Iz medija

Zlatko Gall: Kad ne znaš što ćeš, opali po medijima

13.01.2016.
Link na članak

Kad ne znaš što bi, izaberi odgovor pod C. Tako nekako glasi jedna od „pouka“ okorjelih kvizomana. Preveden na jezik politike i političara, ovaj naputak pak glasi: kad ne znaš što ćeš, opali po medijima.

Za obilježavanja obljetnice utemeljenja HDZ-a u Splitu Tomislav Karamarko je, govoreći o odnosu Domoljubne koalicije i Mosta, prozvao dio medija da je „huškački“. Sličnu opasku na račun „dijela medija“ (a da ni tada nije elaborirao o kojima je to riječ) izrekao je i neposredno prije Božića kad je gostujući u „Bujici“ kazao da je većina medija neprofesionalno izvijestila o Tihomiru Oreškoviću.

“Mediji su mu trebali poželjeti sreću i na pravi način prezentirati njegov životopis, a to nisu učinili. Tražili su stručnu vladu, a sad kad smo ponudili stručnjaka – ne valja im ni on, jer nije političar! Doveli smo jakog čovjeka iz svijeta, Hrvata i domoljuba, a pogledajte na koji način reagiraju mediji – sramotno!” rekao je.

Dvojbeni utjecaj

Na medije nije poslovično ljut samo predsjednik HDZ-a već i njegovi partneri iz Mosta. Istina, tjednima ih se - ne bez razloga - razvlači po naslovnim stranicama i proziva sa svih strana zbog izdaje izvornih načela, prijevare birača, bliskosti s Crkvom, neprincipijelnosti... No, s druge strane, mostovac Grmoja po izjavama i medijskoj zastupljenosti najcitiraniji je političar u Hrvatskoj, a medijskoj podršci mostovci i duguju svoj neočekivani izborni uspjeh.

Na medije štigaju i iz SDP-a. Doduše, oni možda i imaju najviše „razloga“ jer Zoran Milanović je od izborne noći naovamo navukao apsolutno najveći broj kritika, pobrao najviše uvreda i žestokih napada. I slijeva i zdesna. Zapravo, riječ je o presliku pisanja o Ivi Sanaderu nakon što mu je Jadranka Kosor kazala „povijesno ne“ i izbacila ga iz stranke.

No, jesu li „mainstream“ mediji danas baš tako utjecajni? Ako je odgovor na ovo pitanje potvrdan, kako to da je stranka kojoj je na čelu Zoran Milanović - kojeg, rekoh, cipelare sa svih strana - po aktualnim pipanjima raspoloženja javnosti dobila veću potporu od HDZ-a? Od stranke kojoj su ti isti mediji ipak mahom skloni. Je li, kako sumnja Tomislav Karamarko, friško istraživanje vješta politička podvala koja uzima prednost i HDZ-u i Mostu (koji je također izgubio dio negdašnje podrške) ili je pak jezičavi i bahati Zoka dobio simpatije „ljevice“ upravo zbog svoje prčevitosti i žestokih (nediplomatskih) napada na nervnoj bazi.

Koja je dijelu „lijevog“ glasačkog tijela očito ipak draža od „light“ varijante socijaldemokracije, kolebljivosti i suzdržanosti kojima je, unatoč bahatim potezima, bio sklon za dobrog dijela svog premijerskog mandata.

Kiosk ili internet

O pitanju jesu li tiskana izdanja „mainstream“ novina gubitnici u odnosu na internetske portale, može se dugo razglabati. Naklade su, istina, mizerne, no broj „klikova“ na internetskim stranicama novina odnosno broj čitatelja koji tiskovine svako jutro (besplatno) čita u kafićima daje razloga za sumnju o marginalnosti i gubitku utjecaja „klasičnih“ novinskih redakcija i njihovih komentatora.

Zašto to velim? Stoga da bi se pokušalo dokučiti ima li veću težinu i utjecaj na čitatelje žestoka kritika konkretne osobe ili čina na nekom od portala ili pak apologetski tekst ili lauda objavljeni u tiskanom izdanju. Jer, svjedoci smo i jednog i drugog.

Primjerice, komentator/kolumnist portala Index.hr Hrvoje Vojković o znanom „slučaju Reiner“ napisao je sljedeće: “Ovakvo ponašanje HDZ-a želi nas vratiti u feudalizam – žele nam pokazati da postoje plemići i kmetovi, da postoje razlike, da postoje odabrani koji su iznad sustava. I koji naravno imaju zaštitu sustava. HDZ je u par dana pokazao da želi biti ne neki novi reformski HDZ, već onaj HDZ koji je vladao 90-ih godina, kada je sve za njih bilo dobro i kada im se nitko nije mogao značajnije ni suprotstaviti ni žaliti. Jer oni su bili vlast. Ostali su bili podanici."

Posve drukčije mišljenje iznio je, pak, kolumnist Slobodne Dalmacije Ivica Šola. On ne samo da veli da je novi predsjednik Sabora bio posve u pravu već - zanimljivo je - kritike naziva jeftinim (i opasnim) populizmom.

„Profesor Reiner ni po čemu nije jedan od nas. On se u svjetskim razmjerima ubraja u kategoriju izvrsnosti (...) I sada izvrstan po svakom pitanju, kao šef Sabora, trebao bi fingirati nešto što nije, da je „jedan od nas“, kao i Hugo Chavez.“ Ili papa Frane. Jer - poentira Šola - „...I papa Franjo nastupa kao \'jedan od nas\', dok, s druge strane, daleko od medija, Crkvom upravlja autoritarnije od svih prethodnika. Ne treba mi papa koji je \'jedan od nas\', on mora biti drugačiji, izdvojen, jer je \'Sveti Otac\'. Sveto je po definiciji ono što je izdvojeno iz svagdašnjeg“.

Crno-bijelo u boji

Zanimljivo, zar ne? Bilo bi još zanimljivije da je ove retke potpisao netko „s druge strane“, pa pratiti zapjenjene reakcije iz crkvenih krugova i „ljute desnice“ na tako „zgodnu“ paralelu između populista Chaveza, Tita i pape Frane. Hoće li se one i sada dogoditi? Iskreno, sumnjam.

Jer u domaćem medijskom prostoru odavno nije važno što se piše već tko i gdje to objavljuje. Zna li se da je portal u kojem piše Vojković odavno proglašen ljutim neprijateljem HDZ-a i njegovih trabanata, a Ivica Šola - baš kao i nekoliko drugih kolumnista u „Slobodnoj Dalmaciji“ - autorom/autorima posve drukčijeg svjetonazora i političkih naklonosti, bilo je očekivano da će o istoj temi imati tako različita mišljenja.

Podijeljenost u hrvatskom medijskom prostoru, uostalom, nije od jučer i ide podruku s raspolućenim izbornim tijelom, njihovim svjetonazorom i političkim stavovima. Koje se očituje i u izboru novina na kisoku (ili u kafiću), po sklonosti portalima fiksnog „ideološkog“ ili „svjetonazornog“ predznaka (jer, različita publika čita portal „Novosti“ i portal „Dnevno.hr“) te naklonosti prema pojedinim autorima.

Čiji se tekstovi - u kojima se, nemojmo si lagati, umjesto činjenica i analiza mahom traži samo potvrda vlastitih stajališta - pomno čitaju ili pak s gnušanjem preskaču.

Autor: Zlatko Gall