Aktualno > Vijesti

Zašto hrvatski mediji učestalo prepisuju od stranih kolega?

06.10.2025.

U hrvatskim medijima učestala je praksa prepisivanja iz stranih medija. Štitimo autorska prava domaćih novinara, a što je sa stranim kolegama, upitala se novinarka Jutarnjeg lista Tanja Rudež. I sama se uvjerila na društvenim mrežama kako i pojedini liječnici blogeri koji u slobodno vrijeme pišu znanstvene radove prepisuju eseje stranih kolega ne spominjući ni autore, ni izvornik. 

Sve to autorica je objedinila u projektu “Poštuju li hrvatski mediji autorska prava stranih novinara“ koji je financiralo Društvo za zaštitu novinarskih autorskih prava (DZNAP).

Razvoj interneta i digitalnih medija u posljednja dva desetljeća, zaključila je Rudež, doveo je do prave revolucije u informiranju, ali s druge strane i do neviđenih granica plagiranja.
Rudež se pozvala na Davida Brewera, dugogodišnjeg novinara i urednika BBC-a i CNN-a koji je rekao kako je plagiranje u novinarstvu raširena praksa. “Mnogi novinari samo kopiraju i lijepe. Čini se da u nekim zemljama doista vjeruju da autorsko pravo znači da imaju pravo na kopiranje.”

U radu je podsjetila i na najpoznatiji slučaj plagiranja. Nevjerojatnu priču koja govori o Jaysonu Blairu (49), bivšem izuzetno talentiranom novinaru jednog od najuglednijih svjetskih medija New York Timesa.

Osim što je prevario urednike i nikad nije završio studij, plagirao je priču novinarke teksaških novina koja ga je i razotkrila nakon čega je njegova strelovita karijera završena. Primijetila je nevjerojatnu sličnost između svoje priče o ženi čiji je sin vojnik nestao u Iraku i Blairova teksta.

Kad se većina detalja iz njezina teksta pojavila pod Blairovim imenom obavijestila je urednike. Kontaktiran je New York Times, pokrenuta je istraga, a Jayson Blair dao je otkaz i prijavio se u kliniku za mentalno zdravlje.

Analizirano je 600 Blairovih objavljenih tekstova te u više od 50 posto otkriven je plagijat.

Prije 20 godina i hrvatski mainstream mediji nemilo su besplatno preuzimali fotografije iz stranih medija. A onda su poznate fotografske agencije, kao primjerice Getty Images, angažirale svoje ljude u Hrvatskoj koji su doslovno svaki dan češljali hrvatske novine i pratili portale.

Na adrese hrvatskih medijskih kuća odjednom su počeli stizati računi za “ukradene” fotografije pa i prijetnje tužbama. Tu je došlo do preokreta. Hrvatski mediji počeli su voditi veliku brigu o autorskim pravima na fotografije koje se objavljuju.

No, isto nije zaživjelo i kod prenošenja tekstova stranih autora. Zašto je to tako?

“Ukradenoj fotografiji puno je lakše ući u trag nego tekstu jer se tekst može prevesti na drugi jezik pa na prvu može djelovati drugačije, a također je moguće prenijeti samo dio teksta. Zato je autorima znatno teže ući u trag”, kazala je u projektu dr. Dunja Majstorović Jedovnicki, docentica na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu.

Tanja Rudež je u projektu provela i anketu među hrvatskim medijima te provjerila kakva im je praksa kod prenošenja stranih vijesti. Zaključila je kako su uredništva velikim dijelom svjesna da se članci stranih autora ne mogu direktno preuzimati bez navođenja izvora ili navođenja autorovog imena.

Ipak, praksa prenošenja tekstova iz stranih medija razlikuje se od redakcije do redakcije.

Svoju ulogu u svemu igra i umjetna inteligencija koja je potencijalan etički izazov. Ponekad je tekstove koje je “napisao” ChatGPT lako prepoznati, zaključuje Rudež, a ponekad je korištenje toga alata dobro inkorporirano u članak pa se to i ne primjećuje.

No, postavlja se pitanje treba li u novinarskom članku naznačiti da je u potpunosti generiran s pomoću ChatGPT-ja ili je korišten samo kao pomoć.

Većina kodeksa časti naglašava da sva pravila koja vrijede za tradicionalno novinarstvo, vrijede i za digitalno. Kodeks časti hrvatskih novinara koji je na snazi od 2009. nema takvih odredbi.

Internet je omogućio lakše plagiranje, kazala je dr. Majstorović Jedovnicki. a ponekad je, zbog nevjerojatne brzine, ali i načina prenošenja informacija teško i ustanoviti tko je zapravo autor te kako se ponašati kod preuzimanja materijala iz tih različitih izvora.

Ovo je još jedan u nizu projekata koji je DZNAP financirao. Poziv na natječaj bio je raspisan od 7. listopada 2024. Autorima projekata na raspolaganje je stavljeno ukupno 15.000 eura, a pojedinačni projekti financirali su se u iznosu od 500 do 3000 eura. Natječaj je bio otvoren do kraja siječnja 2025.

Prema odluci skupštine, najmanje 60 posto sredstava naznačuje se projektima vezanim za autorska prava. Projekti koji se odnose na promicanje i zaštitu novinarskih autorskih prava, poticanje novinarske kreativnosti i vrednovanja novinarskog autorskog rada i unapređivanje društvenog i materijalnog položaja novinara, financira se iz našeg Fonda za poticanje novinarskog autorskog stvaralaštva.

 

Izvor i foto: dznap.hr. 

U hrvatskim medijima učestala je praksa prepisivanja iz stranih medija. Štitimo autorska prava domaćih novinara, a što je sa stranim kolegama, upitala se novinarka Jutarnjeg lista Tanja Rudež. I sama se uvjerila na društvenim mrežama kako i pojedini liječnici blogeri koji u slobodno vrijeme pišu znanstvene radove prepisuju eseje stranih kolega ne spominjući ni autore, ni izvornik. 

Sve to autorica je objedinila u projektu “Poštuju li hrvatski mediji autorska prava stranih novinara“ koji je financiralo Društvo za zaštitu novinarskih autorskih prava (DZNAP).

Razvoj interneta i digitalnih medija u posljednja dva desetljeća, zaključila je Rudež, doveo je do prave revolucije u informiranju, ali s druge strane i do neviđenih granica plagiranja.
Rudež se pozvala na Davida Brewera, dugogodišnjeg novinara i urednika BBC-a i CNN-a koji je rekao kako je plagiranje u novinarstvu raširena praksa. “Mnogi novinari samo kopiraju i lijepe. Čini se da u nekim zemljama doista vjeruju da autorsko pravo znači da imaju pravo na kopiranje.”

U radu je podsjetila i na najpoznatiji slučaj plagiranja. Nevjerojatnu priču koja govori o Jaysonu Blairu (49), bivšem izuzetno talentiranom novinaru jednog od najuglednijih svjetskih medija New York Timesa.

Osim što je prevario urednike i nikad nije završio studij, plagirao je priču novinarke teksaških novina koja ga je i razotkrila nakon čega je njegova strelovita karijera završena. Primijetila je nevjerojatnu sličnost između svoje priče o ženi čiji je sin vojnik nestao u Iraku i Blairova teksta.

Kad se većina detalja iz njezina teksta pojavila pod Blairovim imenom obavijestila je urednike. Kontaktiran je New York Times, pokrenuta je istraga, a Jayson Blair dao je otkaz i prijavio se u kliniku za mentalno zdravlje.

Analizirano je 600 Blairovih objavljenih tekstova te u više od 50 posto otkriven je plagijat.

Prije 20 godina i hrvatski mainstream mediji nemilo su besplatno preuzimali fotografije iz stranih medija. A onda su poznate fotografske agencije, kao primjerice Getty Images, angažirale svoje ljude u Hrvatskoj koji su doslovno svaki dan češljali hrvatske novine i pratili portale.

Na adrese hrvatskih medijskih kuća odjednom su počeli stizati računi za “ukradene” fotografije pa i prijetnje tužbama. Tu je došlo do preokreta. Hrvatski mediji počeli su voditi veliku brigu o autorskim pravima na fotografije koje se objavljuju.

No, isto nije zaživjelo i kod prenošenja tekstova stranih autora. Zašto je to tako?

“Ukradenoj fotografiji puno je lakše ući u trag nego tekstu jer se tekst može prevesti na drugi jezik pa na prvu može djelovati drugačije, a također je moguće prenijeti samo dio teksta. Zato je autorima znatno teže ući u trag”, kazala je u projektu dr. Dunja Majstorović Jedovnicki, docentica na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu.

Tanja Rudež je u projektu provela i anketu među hrvatskim medijima te provjerila kakva im je praksa kod prenošenja stranih vijesti. Zaključila je kako su uredništva velikim dijelom svjesna da se članci stranih autora ne mogu direktno preuzimati bez navođenja izvora ili navođenja autorovog imena.

Ipak, praksa prenošenja tekstova iz stranih medija razlikuje se od redakcije do redakcije.

Svoju ulogu u svemu igra i umjetna inteligencija koja je potencijalan etički izazov. Ponekad je tekstove koje je “napisao” ChatGPT lako prepoznati, zaključuje Rudež, a ponekad je korištenje toga alata dobro inkorporirano u članak pa se to i ne primjećuje.

No, postavlja se pitanje treba li u novinarskom članku naznačiti da je u potpunosti generiran s pomoću ChatGPT-ja ili je korišten samo kao pomoć.

Većina kodeksa časti naglašava da sva pravila koja vrijede za tradicionalno novinarstvo, vrijede i za digitalno. Kodeks časti hrvatskih novinara koji je na snazi od 2009. nema takvih odredbi.

Internet je omogućio lakše plagiranje, kazala je dr. Majstorović Jedovnicki. a ponekad je, zbog nevjerojatne brzine, ali i načina prenošenja informacija teško i ustanoviti tko je zapravo autor te kako se ponašati kod preuzimanja materijala iz tih različitih izvora.

Ovo je još jedan u nizu projekata koji je DZNAP financirao. Poziv na natječaj bio je raspisan od 7. listopada 2024. Autorima projekata na raspolaganje je stavljeno ukupno 15.000 eura, a pojedinačni projekti financirali su se u iznosu od 500 do 3000 eura. Natječaj je bio otvoren do kraja siječnja 2025.

Prema odluci skupštine, najmanje 60 posto sredstava naznačuje se projektima vezanim za autorska prava. Projekti koji se odnose na promicanje i zaštitu novinarskih autorskih prava, poticanje novinarske kreativnosti i vrednovanja novinarskog autorskog rada i unapređivanje društvenog i materijalnog položaja novinara, financira se iz našeg Fonda za poticanje novinarskog autorskog stvaralaštva.

 

Izvor i foto: dznap.hr.