Posljednji u nizu koji se priklonio trendu je Novi list nakon što je svojim novinarima poslao upozorenje da ne istupaju u javnosti na svoju ruku, što je izazvalo reakciju Hrvatskog novinarskog društva.
Sindikat Novog lista odmah je pozvao odvjetnike kako bi se posavjetovao, jer se zabrana kosi ne samo s profesijom kao javnim poslom nego i ustavnim načelima o slobodi govora i javnog nastupa. „Svaki bi zaposlenik Novog lista trebao o svakom svom javnom istupu na radijskim ili televizijskim postajama obavijestiti svog rukovoditelja, a ako se radi o djelatnicima redakcija, glavnog urednika“, stoji u okružnici predsjednika Uprave Novog lista Nevena Klarina. U manjim redakcijama to se podrazumijeva, a ionako već izmoreni novinari ne žele previše ulaziti u probleme s upravama, jer se otkaz dobiva daleko lakše od plaćenih prekovremenih sati.
Najpoznatiji primjer je Hrvatska radiotelevizija na kojoj šefovi smiju kazniti novinare zbog neodobrenih javnih nastupa, zbog čega je dio novinara 2009. godine prosvjedovao na hodnicima s flasterom na ustima.
Prikrivena cenzura
„HND želi upozoriti i na zloupotrebe kojima poslodavci u praksi pribjegavaju kada propisuju obvezu novinara da za javni nastup traži suglasnost poslodavca – pojedinim se novinarima ne dopuštaju istupi u javnosti, (a istupe li unatoč zabrane, drastično se kažnjavaju), dok se drugima, koje medijski vlasnici i urednici preferiraju, ti nastupi dopuštaju. Tako se prikriva cenzura i ostale vrste pritisaka“, priopćili su iz HND-a nakon slučaja Novog lista.
Ovaj trend sve većeg sužavanja ustavnih prava novinara samo je logičan nastavak smanjivanja njihovih radnih prava, jer kad jednom pružiš prst, na red dođe i ruka. Zato je Uprava Novog lista zabranila i honorarčenje novinarima za druge redakcije, a isti ti novinari Novog lista su nekoliko godina bili primorani biti na minimalcu zbog gubitaka bivše uprave. HND je stoga poručio Upravi Novog lista da novinarima da pristojne plaće, pa neće morati raditi za druge.
A opet, s druge strane, ništa nam plastičnije ne govori o današnjem novinarstvu nego sve te zabrane javnih nastupa. Očito je da se vlasnici, a onda posljedično i njihovi direktori i većina glavnih urednika – boje vlastitih novinara!
Mogli bi ih i čuti
Godine devastacije profesionalnih standarda, preprodaje novina svakome tko je u njima vidio bilo kakav interes osim onog novinarskog dovele su do straha od vlastitih radnika i onoga što imaju reći u javnosti. I zato sve te zabrane, jer ma koliko novinari bili tihi (budući da na cesti čeka vojska nezaposlenih, što vlasnici umješno koriste), uvijek se dogodi da netko kaže nešto što se ne podudara s vlasnikovim poslovnim ili nekim drugim interesima.
I tako svi vide totalitarne sustave svugdje oko sebe, dok se diktature unutar redakcija već dugo uspješno uspostavljaju, ali pod egidom što uspješnijeg poslovanja i konkurentnosti. A toga već davno nema, osim sulude utrke prema dnu i samo naizgled apsurdnog zahtjeva Uprave Novog lista. Jer mnogi već dugo začepljuju usta novinarima u vlastitim medijima, pa zašto im onda ne bi zabranili da viču negdje drugdje gdje bi ih netko mogao i čuti.