Iz medija

Uzdižu se novinari automati

06.03.2016.
Link na članak

Novinari su dobili konačnu potvrdu da su i oni samo dio industrijske proizvodnje na tvorničkoj vrpci te, slijedom toga, lako zamjenjivi. Svjetske redakcije već zapošljavaju robote novinare.

Industrija medija tek se počela miriti s napadom interneta na svoje poslovanje i njegovim utjecajem na bilancu, a u posljednje vrijeme suočava se s novom 'prijetnjom' tradicionalnom novinarstvu. Nakon interneta, građana novinara, koji su prorijedili redakcije diljem svijeta i masakrirali naklade, na red su stigli i roboti novinari, vjerojatno logičan zaključak tog niza i očekivana manifestacija doba definiranog strojevima. Roboti sve više ulaze u svakodnevnu ekonomiju, no dosad su uglavnom bili ograničeni na upotrebu u industrijskoj proizvodnji, ne i intelektualne poslove u domeni 'viših profesionalaca', zbog čega je polovinom 2014. mnoge iznenadila vijest da se jedna od najvećih medijskih kuća na svijetu, AP, koristi robotom za generiranje vijesti. Novinari su tako dobili konačnu potvrdu da su i oni samo dio jedne industrijske proizvodnje na tvorničkoj vrpci te, slijedom toga, jednako lako zamjenjivi, a romantizirana verzija novinarstva kao djelatnosti od posebne društvene važnosti prelazi sve više isključivo u domenu filmova. 'Svi predsjednikovi ljudi' ili 'Spotlight', koji se upravo natječe za Oscara, mogli bi u budućnosti postati samo nostalgičan podsjetnik na neko davno prošlo vrijeme.

 

Sirovi podaci

Profesionalni novinar i njegov rad jednostavno su prespori i preskupi za današnji ekonomski ritam, a i čitateljstvo ima sve manje pozornosti, pamćenja i volje ulaziti u meritum stvari. AP zasad upotrebljava poseban algoritam za generiranje financijskih vijesti, koje se u načelu mogu raditi relativno lako prema matrici s ubacivanjem najnovijih podataka, ali budućnost za novinare od krvi i mesa ne obećava, vrijedni robot još ih je u siječnju prošle godine štancao oko tri tisuće svaki kvartal, sada prelazi četiri tisuće. Specijalno dizajniran softver može jeftino, brzo i bez pogrešaka producirati medijski sadržaj, premda je zasad ograničen na jednostavne i kratke vijesti poput upozorenja na potrese ili sportske rezultate.

 

Stvarni test

Ipak, očekivanja su velika, za mnoge je to tek početak, sve više kompanija razvija softver za generiranje vijesti (Wordsmith kompanije Automated Insights i Quill, koji je razvio Narrative Science), ali i multimedijskih sadržaja (Wochit, ponajprije namijenjen brzom montiranju trendi videa za news portale koji žele privući klikove u što kraćem roku), kao što i sve više medijskih kompanija počinje upotrebljavati takve algoritme (New York Times, ProPublica, Los Angeles Times, Forbes, Yahoo). Najjednostavnije, softver s pomoću posebnih algoritama upotrebljava umjetnu inteligenciju i sirove podatke kako bi kreirao izvještaj prema postojećoj tekstualnoj matrici. Kao i sa svakom novom tehnologijom širokih implikacija, mišljenja o toj novotariji podijeljena su. Novinari i medijski profesionalci skeptični su, blago rečeno, prema stvarnom dosegu strojeva u području novinarstva i izvještavanja, a drugi su, poput onih fokusiranih na ekonomičnost i poslovanje medija, skloni isticati prednosti. S obzirom na to da je riječ o još svježoj tehnologiji, znanstvenije građe o problemu nema mnogo i trenutačno je jedan od relevantnijih pokazatelja 'Guide to Automated Journalism', koji je objavio Tow Centerfor Journalism.

Riječ je o sažetom prikazu nedavnih istraživanja i pregledu osnovnih problema proizašlih iz uvođenja robota u novinarski rad. Zaključci koje je vodič ponudio uglavnom su očekivani – publika automatizirane vijesti smatra kredibilnijima, ali manje atraktivnima, automatizirani sadržaj bolji je za vijesti koje zahtijevaju brzo i efikasno iznošenje činjenica, ne i za ozbiljniju naraciju, kao i za situacije u kojima prijašnje vijesti nisu postojale pa ne postoji ni visoko očekivanje korisnika u pogledu kvalitete pisanja. Kad je riječ o organizacijama koje se koriste automatiziranim sadržajem, važno je da roboti ne mogu biti odgovorni za eventualne pogreške, to pada i dalje na izdavača, a ta problematika odgovornosti i transparentnosti postat će iznimno važna kada se pogreške pojave unutar kontroverznih tema. Takvima se roboti još ne bave, iako ne znači da neće i tek će to biti stvarni test njihovih mogućnosti i indikator eventualne zamjenjivosti novinara koji diše.

 

Bezgrešni autor

Roboti još neko vrijeme sigurno neće moći izrađivati analize osnovnih podatka niti ih interpretirati (recimo, je li podbačaj neke kompanije za milijun dolara u trećem kvartalu velik problem ili samo manji zastoj i što je zaista razlog tomu), pisati kolumne i recenzije, prikupljati ekskluzivne izjave raznih ljudi, davati širi kontekst nekoj vijesti, razviti pouzdane insajderske izvore, otići na teren i prikupiti podatke ondje gdje se uistinu i stvaraju, napisati literarno kvalitetan tekst koji pobuđuje emociju, namirisati 'pravu' priču ili provesti temeljito istraživanje neke važne teme. S druge strane, robot jamči uglavnom objektivnu vijest onima koji to žele (mnogi čitatelji žele stajalište, šire objašnjenje ili emociju, ovisno o tematici), radi manje ili uopće ne radi pogreške, brz je, efikasan i, što je izdavačima najvažnije, neusporedivo jeftiniji. Teško je povjerovati, ali postoje i neke prednosti za novinare, naravno pod uvjetom da roboti ostanu ograničeni na generiranje jednostavnih vijesti karakteriziranih mahom kvantitativnim podacima.

Novinari AP-a, objasnio je Al Jazeeri bivši potpredsjednik kompanije Lou Ferrara, mrzili su izradu stotina financijskih izvještaja i gubili 25-30 posto vremena na njih. Roboti su omogućili posvećivanje novinara važnijim temama i nitko zbog uvođenja robota nije dobio otkaz. Glavna je prednost, kako je uostalom i proizvođači takvog softvera ističu, količina proizvedenog sadržaja (Wordsmith, primjerice, može teoretski izbaciti dvije tisuće vijesti po sekundi), nikako kvaliteta, koje se ne dotiču svjesni da se roboti ne mogu uspoređivati s ljudima. Nejasno ostaje koliko ta produktivnost robota koristi širem društvu. Takoreći linijsko izbacivanje vijesti znači neusporedivo širu pokrivenost tema i događaja prema pojedinačnim preferencijama (umjesto jednog teksta namijenjenog milijunima, proizvede se milijun tekstova namijenjenih pojedincima), odnosno veliko povećanje prostora pluralizma, ali pitanje je koliko eliminacija tradicionalnog zadatka medija da filtriraju sadržaj stvarno koristi društvu ionako zatrpanom nepreglednom količinom praznog sadržaja. Ono 'konspirativno' filtriranje vijesti u neku obuhvatniju političku ili privatnu svrhu pak postojat će s robotima ili bez njih, teško da će roboti otvoriti neki slobodniji protok raznovrsnih informacija, prije će rezultat biti dodatno zatrpavanje avnog prostora sadržajem upitne uporabne vrijednosti.

 

Bogatiji izvještaj

Na kraju jasno je da roboti imaju niz velikih graničenja kada je u pitanju novinarstvo i neće još dugo, ako kad, moći oponašati kreativnost ljudi ili uočavati neke skrivenije zorke za koje katkad treba intuicija. Vraćajući se na 'Spotlight', bi li robot urednik prepoznao veliku priču i zataškavanje pedofilije crkvi i bi li robot novinar proveo mjesece i godine tražeći svjedoke, dokaze, izjave hodajući od kuće do kuće? I na tehničkoj razini, roboti trenutačno ne pobjeđuju uvjerljivo. Eksperiment NPR-a (američki javni radio) pokazao je da su slušatelji izvješće njihova dopisnika iz Bijele kuće doživjeli bogatijim i zanimljivijim od izvještaja koji je generirao robot (jedina iskupljujuća kvaliteta robota u tom slučaju bila je brzina). Automatizirano novinarstvo zasad je isključivo alat koji pomaže ljudima, ali očekuje se njegovo dublje probijanje u proizvodnju vijesti, kada bi mogla početi i prva otpuštanja zbog toga. Da će roboti zamijeniti novinare pak vrlo je malo vjerojatno. Barem još neko vrijeme.

 

Slasheri među nama

Na domaćem se medijskom tržištu izdavači, novinari i urednici još nisu (barem ne u praksi) susreli sa sintagmom novinara automata. No proizvodnja medijskog sadržaja sve se više oslanja na blagodati tehnologije, i to ponajviše digitalne. S jedne strane, digitalizacija je olakšala pristup informacijama, neki će kazati i pojednostavnila posao jer nemalo novinara svoje uratke stvara metodom 'copy-paste', preuzimajući sadržaj iz drugih, virtualnih izvora. To već ulazi u domenu ponude medijskog sadržaja, u nekim slučajevima i novinarske etike, pa je takav utjecaj tehnologije tema za neku drugu priču. Za ovaj put s nama su čelni ljudi vodećih domaćih medija podijelili svoja iskustva o upotrebi moderne tehnologije i načinima na koje utječe na novinarske procese.

Šime Jurlina, zamjenik direktora Informativnog programa RTLTelevizije, kaže da je digitalizacija uvelike olakšala, ubrzala i promijenila novinarske procese unutar njihove redakcije. – Prije ste za montažu jednoga televizijskog priloga u kojemu se koristite arhivom morali naručiti, prikupiti i upotrijebiti veći broj kaseta, tzv. beta, i svaku jednom ili više puta stavljati i vaditi iz uređaja za montažu tzv. skopa. Za svaku snimku na svakoj kaseti morali ste voditi detaljne bilješke o vremenskoj lokaciji i opisu pojedinoga kadra kako biste ga poslije mogli pronaći. Novinar to danas može sve odraditi sa svoga radnog mjesta koristeći se tipkovnicom i mišem – objašnjava Jurlina i dodaje da s novim tehnologijama dolazi i do promjena u načinu transmisije signala. Sve više napreduje tehnologija zasnovana na IP-u (internetskom protokolu).

Virtualne tehnike Direktorica Informativnog programa Nove TV Ksenija Kardum među nizom tehnoloških noviteta koje je uvela njihova redakcija navodi trend automatizacije poslova u režiji. Time se postiže veća točnost, brža reakcija, kao i optimalni troškovi produkcije, što omogućava i veću količinu vijesti.– Drugi je trend virtualizacija, tj. virtualna stvarnost. U tom području Nova TV jednako je brzo odgovorila te upotrebljava tehnologiju koja nam omogućava virtualnu stvarnost u pravom studiju u realnom vremenu, tj. ti efekti nisu napravljeni u postprodukciji u montaži. Tijekom izbora informativni program Nove TV tom se tehnologijom koristio u vanjskim prostorima odnosno na Markovu trgu pa se virtualnim tehnikama iz minute u minutu, kako su stizali rezultati Državnoga izbornog povjerenstva, mijenjao izgled sjedišta i koalicijski poredak

Hrvatskog sabora – objašnjava Kardum. Ljudski faktor Kad je riječ o portalima, Đurđica Klancir Ladišić, glavna urednica Tportala, pravi razliku između portala koji su samostalan medij i onih koji su ekstenzija nekoga drugog (novina ili televizije). Potonji mogu uvelike počivati na automatskom uređivanju; njima je u fokusu brzo i pregledno generiranje sadržaja koji je nastao na temeljnom mediju. Tportal je, kaže, samostalan medij, nije dio veće medijske kuće, i preferira vlastitu novinarsku proizvodnju. – Posao nam olakšavaju softveri koji omogućuju automatsko uređivanje u jednom dijelu, alati za brzo pretraživanje ponude, ali nama je i dalje ključan ljudski faktor, kvalitetan novinar i kreativan urednik –kaže Klancir Ladišić. Vezano uz tiskane medije, glavni urednik Večernjeg lista Dražen Klarić kaže da se s godinama tehnološki napredak ubrzava. – U Večernjem listu sve je manja granica u proizvodnji za tisak i web. DTI, program za obradu tesktova i stranica za tisak i CMS, program za obradu tekstova koji se objavljuju na portalu, danas su kod nas potpuno povezani te postoji dvosmjerna komunikacija odnosno proizvodnja. Tekstovi print novinara napisani u DTI-u odlaze u CMS i obrnuto. Neke naše redakcije poput one Zagreba već žive dvostruki, zapravo multimedijalni život – kaže Klarić i dodaje da su grafički programi i svi ostali koji se koriste u pripremi novine danas puno brži i lakši za korištenje što urednicima ostavlja više vremena onime što je najvažnije - najveću kvalitetu sadržaja.

 

Autorice: Sandra Babić i Vanja Figenwald