šef SDP-a Zoran Milanović, tik pred nove izbore sastao se s predstavnicima Zbora udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojbi i Udruge specijalne policije branitelja Josipom Klemmom i Dražimirom Jukićem u prostorijama SDP-a na zagrebačkom Iblerovu trgu želivši uspostaviti što bolju komunikaciju kako bi eventualno osvojio koji glas više.

Tajnu audiosnimku sastanka Zorana Milanovića i predstavnika braniteljskih udruga, koja je uzburkala političku scenu u Hrvatskoj i regiji, prvi je objavio Jutarnji list pod eksplozivnim naslovom "EKSKLUZIVNO: Jutarnji u posjedu tajne snimke sa sastanka Milanovića i branitelja". 

U snimci koja traje malo više od sat vremena Milanović je izrekao stavove koji su se mnogima učinili huškačkima. Naime, Srbiju je nazvao „šakom jada“ kojih nema ni 10 milijuna, a žele biti gospodar cijelog Balkana te je Josipu Klemmu i Dražimiru Jukiću, objasnio da su optužnice iz BiH još veći problem od onih iz Beograda. Nakon objave tajne snimke, gotovo svi hrvatski mediji naslovne stranice su posvetili predsjedniku SDP-a i bivšem hrvatskom premijeru Zoranu Milanoviću. 

Novinar Jutarnjeg lista Inoslav Bešker ocijenio je u tekstu "Bivši premijer opet je pokazao kako ne može kontrolirati svoj izričaj" da se Milanović (opet) pokazao osobom koja nije kadra kontrolirati svoj izričaj, koja nastoji komunicirati nadmoć, a ne suradnju, koja kombinira agresiju i podcjenjivanje. Bešker objašnjava da snimka razotkriva Milanovića kao čovjeka opasnih namjera te ga nesumnjivo razotkriva kao čovjeka opasnih manira koji koristi frajerski, mjestimice uličarski diskurs, prikladniji za verbalno pripetavanje u krčmi nakon nekoliko pića.

Nino Raspudić, novinar Večernjeg lista, napisao je veliku analizu prema kojoj se Milanovića vidi kao Tuđmana u smislu toga da  „Milanovićeva ‘nabrijanost’, kako je naziva Klemm, kad su u pitanju nacionalni interesi u odnosu prema susjednim zemljama nije viđena od Tuđmana“. Raspudić je u tekstu istaknuo i da je Milanoviću u sklopu predizborne strategije Narodne koalicije, bilo stalo pokazati da se pomaknuo prema centru i da mu je proradio senzibilitet za braniteljske probleme, a da su branitelji željeli ispipati teren i otvoriti mogućnost suradnje u slučaju da Milanović opet postane premijer.

Novinar Novog lista Denis Romac u svojoj kolumni "Milanovićevo 'veliko sranje'", objavljenoj 26. kolovoza, konstatirao je šokantnu činjenicu da je čelnik SDP-a spreman poigravati se i manipulirati odnosima sa susjedima, pa i Europom, zbog svojih egoističnih i jednokratnih predizbornih interesa. Romac ističe da je način na koji Milanović komunicira na ovom sastanku, potpuno se otvorivši i ogolivši, krajnje šokantan za većinu njegovih birača i neprimjeren za nekoga tko pretendira na premijersku dužnost, tim više što je tu dužnost već jednom obnašao, jer kako će nakon ovakvih izjava kao premijer razgovarati s čelnicima Srbije i BiH? šef SDP-a, smatra Romac, ponovo je ispao naivan i namagarčen, zatečen kako se ulizuje marginalcima čiji je maksimalan doseg bio logorovanje u Savskoj i prešetavanje s plinskim bocama, što je začuđujuće za Milanovića koji je morao znati s kim ima posla. 

Da sporna snimka naciji nije otkrila ama baš ništa novo, smatra novinar Slobodne Dalmacije Davor Krile koji u svojem tekstu Olimpijada sličnosti piše kako Milanović tradicionalno misli da je puno pametniji nego što jest, a Klemm i društvo su iznova pokvarenjaci u službi HDZ-a. Ono što je najtragičnije u ovom tužnom i beskrajnom cirkusiranju oko Srba, tobožnjih braniteljskih očekivanja, ustašoidnih sentimenata i prepotentnih poruka susjedima s kojima imamo more neriješenih pitanja,  naglašava Krile, nisu – na nesreću – ni iznevjereni sentimenti niti narušeni diplomatski odnosi, nego jeftino dramatiziranje i amaterska neuvjerljivost izvedbe.

O medijskim natpisima hrvatskih medija osvrnuo se predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Saša Leković, rekavši kako u komentarima ne bi smjelo biti vrijeđanja.

Kao što znate u novinarstvu je jedna od temeljnih profesionalnih obveza poštivanje činjenica. Važno je da novinar koji potpisuje tekst i urednik koji ga objavljuje imaju nedvojbenu potvrdu da se nešto zaista dogodilo te da je vijest o događaju stavljena u jasan širi kontekst bitan za temu. Komentari su slobodni. S njima se možemo djelomice ili u potpunosti složiti ili ne složiti a na temelju toga ćemo i stvoriti mišljenje da li je netko u komentaru pretjerao ili nije. No, to je osobni stav. Ono čega niti u komentarima ne bi smjelo biti je vrijeđanje te napad na osobu umjesto polemiziranja o temi, kazao je Saša Leković za Fairpress.

Fairpress se za mišljenje obratio i Hrvatskim novinarima i publicistima (HNiP-u):

Tajno neovlašteno snimanje i objavljivanje tako pribavljenih audio ili video snimaka smatramo protuzakonitom i špijunskom, a ne novinarskom djelatnošću, te držimo da se tom problematikom poglavito treba baviti pravosuđe.

U ovom slučaju, kada je u pitanju retorika političara, sigurna je konstatacija Franka Furedija, jednog od najistaknutijih suvremenih britanskih sociologa politike, kulture i ideologije, koji u svojoj knjizi Politika straha – S onu stranu ljevice i desnice, ističe da „retorika koju su političari usvojili ostaje i dalje puka retorika te da se teško oteti dojmu da je ključna funkcija današnjeg političkog vokabulara odvlačenje pozornosti od posvemašnje nestašice ideja koja se krije u njegovoj podlozi“.

Autorice: Ivana Horvatek i Ana Gavranić