Iz medija

TAJNA VEZA RADIJSKOG MEDIA SERVISA I MINISTRICE KULTURE NINE OBULJEN KORŽINEK

23.02.2019.
Link na članak

U ovoj sezoni nosi se trendovska roba: borba protiv takozvanih lažnih vijesti. Htjela – ne htjela, u trendi krpice morala se ubaciti i hrvatska Vlada koja je najavila oštre mjere protiv tzv. fejk njuza, a kako će ta bitka izgledati, imali smo prilike vidjeti prošlog tjedna kad je ministrica kulture bila počasna gošća iventa što ga je organizirala direktorica medija koji je prošle godine htio saznati kako se političke stranke najefikasnije promoviraju.

Pritom je u anketi bio ponuđen odgovor skrivene propagande, odnosno reklama ogrnuta u ruho uobičajene novinarske forme kao legitimni način promoviranja nečijeg interesa.

Taj prošlotjedni Ivent je bio 2. Radijski forum u organizaciji udruge Hrvatski radijski forum i HUP – Koordinacije komercijalnih radio-postaja čija je predsjednica Silvija Londero Šimleša, direktorica Media servisa.

Taj medij, specijaliziran za proizvodnju vijesti za komercijalne radijske postaje, u lipnju prošle godine je pripremio anketu čiji je cilj, kako su naveli, "da mediji shvate političke stranke i njihove potrebe, i obratno". U upitniku koji smo imali prilike vidjeti ističe se da istraživanje provode s najvećim političkim strankama u Hrvatskoj, relevantnim agencijama i članicama Media servisa.

U anketi koju je potpisala Ana Smrečki, programska direktorica Media servisa, od marketinških odjela tražio se odgovor na pitanje što bi preporučili političkoj stranci ili klijentu kako bi se najlakše i najzanimljivije promovirali u mediju, „a da je kontinuirano, zanimljivo i uspješno“.

U anketi se išlo i dalje, pa su ih pitali na koji način političke stranke i tvrtke najčešće pokušavaju poslati svoje poruke i nude im četiri načina: putem vijesti, programskog sadržaja, reklama ili prikrivenim PR-om.

Silvija Londero Šimleša nikad nam nije odgovorila na naša pitanja o narušenoj objektivnosti medija i normaliziranju propagandnih alata kao što je prikriveni PR.

Mislili smo da ne moramo naglašavati da je prikriveno oglašavanje zabranjen Zakonom o medijima, ali čini se da to nije poznato ni ministrici pa je na iventu izrekla nekoliko općenitih fraza o novinarskim slobodama, kulturnom identitetu i slično, najavivši po tko zna koji put donošenje medijske strategije i novih medijskih zakona. 

Nesretna ministrica bi najradije da se ne mora baviti medijskim politikama ni većinom medija, ali to ne znači da nema svoje favorite među njima. Njezini miljenici dolaze i s svijeta komercijalnih radijskih stanica, pa je, kao što je red da predstavnici vladajuće klase s vremena na vrijeme režu vrpce za nove liftove, u rujnu ove godine službeno otvorila nove prostore lokalnog zagrebačkog komercijalnog radija Antena kao posebna izaslanica premijera Andreja Plenkovića.

„Antena zaista izgleda svjetski, suvremeno je uređena s impresivnim tehničkim mogućnostima“, komentirala je ministrica ističući kolika je važnost investiranja u komercijalne medije koji su glas koji informira, educira i zabavlja“, kazala je Nina Obuljen Koržinek, završivši tako u promotivnom članku kojeg je za Antenu objavio Večernji list uz potpis „PR članak“.

Dok se Nina Obuljen Koržinek zabavlja režući vrpce izabranim medijima i postojano pozira za jedan kvalitetni propagandni članak uz pokoju prigodničarsku frazu, s ostalim medijima koji inzistiraju na iole težim pitanjima ne želi razgovarati. Pitali smo je li njezino gostovanje na HUP-ovoj svečanosti dio njezinih ili stranačkih marketinško-poslovnih aranžmana s pojedinim radijskim stanicama, ali nam ministrica nije htjela odgovoriti ni nakon sedam dana od slanja naših pitanja.

Na Radijskom forumu su se nakon ministrice mijenjali ostali uvaženi govornici, i kako priliči manifestaciji koju je organizirala poslodavačka udruga, spominjala se potreba za više tržišta, više prihoda i više liberalizacije, ma što to značilo.  

Ravnatelj Agencije za elektroničke medije i predsjednik Vijeća za elektroničke medije Josip Popovac prigodno je na okupljanju kazao da je „teško plasirati tešku neistinu kroz tradicionalne medije, jer su to uređivački, a ponekad i preregulirani mediji“.

Teško da otežano plasiranje neistine korespondira sa željom da se sazna potencijal marketinških prihoda od korporacija i političkih stranaka kroz prikrivene propagandne priloge ogrnute u klasične novinarske forme.

Osim toga, komercijalne radijske postaje daleko su od prereguliranosti. Kako je udruga Gong još 2014. godine u svojem i dalje aktualnom istraživanju „Uska grla lokalnih radija u Hrvatskoj“ primijetila, teško je proniknuti tko su stvarni vlasnici koji imaju utjecaj. Tada smo saznali da je transparentnost financijskih informacija medijskih nakladnika niske razine, pogotovo u pogledu podataka o broju slušatelja i oglašivačkih udjela. Vlasnici medijskih nakladnika oklijevaju pružiti ove informacije pa je teško ustanoviti stvarnu strukturu vlasništva medijskog tržišta u Hrvatskoj.

Stoga se kao stvarnog vlasnika većine lokalnih zagrebačkih postaja godinama najčešće spominjalo notornog Miroslava Kutlu. On je, uz Jurja Hrvačića, bio jedan od osumnjičenika u poznatoj „aferi Grupo“ iz 2000. godine kad je otkriven Ugovor o nastupu na tržištu koji su 1997. godine potpisala petorica tajnih ortaka. Ortačkim ugovorom kanili su ovladati lokalnim radijskim postajama. Spominjao se i Kutlin udjel u Obiteljskom radiju, danas Anteni Zagreb, kojeg je držao zajedno s Hrvačićem. Kutle je svojedobno na Trgovačkom sudu zatražio cjelokupni udjel u Obiteljskom radiju, ali bez formalnog uspjeha.

Cijeli tekst možete pročitati ovdje.