Danas ću izložiti svekolikom novinarskom općinstvu jednu takvu. U Ninu je pokrenuta već zamrla proizvodnja šokola, što je za svaku pohvalu. Taj je suhomesnati proizvod zakoračio i u ninske restorane kao doista izvorni, što je također za svaku pohvalu. A što mi o njemu saznajemo iz ričeta (to nije tal. recept!) neukoga urednika koji je „opremio“ novinski člančić? U Jutarnjem listu od 17. srpnja 2016. godine u rubrici Dobra hrana pojavila se vijest da će se 19. srpnja ove godine već trinaesti put održati Ninska šokolijada, a evo kako se to servira nama čitateljima. Nadnaslov: Nova čokolateria. Naslov: Prefine unikatne praline i čokolade. A onda počinje članak: ... i ove godine u Ninu će se održati Ninska šokolijada, koja promovira autohtoni suhomesnati proizvod šokol. Naravno, riječ šokol (u Ninu šoko), koju ne poznaju, podsjetila je te jezične majstore na čoko(ladu)! Oni, naime, znaju valjda samo za Schokobanane, čokoladne banane, kojih ima kao i svega drugoga iz uvoza u supermarketima, ali i na improviziranim kartonskim kutijama preprodavača ispred tih zdanja. Napravila sam mali pokus i napisala samo riječ šokol izvan konteksta, pa su me razni pametnjakovići „ispravljali“ da je to valjda sokol, a šokolari su im bez razmišljanja bili sokolari, premda su oni zapravo proizvođači šokola. Fešta od šokola nije im govorila ništa, pa su je jednostavno preskočili, jer bilo bi ipak glupo slaviti feštu od sokola, koji se kao zaštićena ptica grabljivica ne smije ubijati. No ljudi si ionako ne taru previše glavu ima li što smisla ili nema.

I tako, od čokolade do sokola i sokolara, a zapravo od jedne gluposti do druge. Konačno, što je to šokol ili šoko (kako ga zovu u Ninu gdje se proizvodi)? To je izvorni suhomesnati proizvod od vratine prirodno uzgojenih svinja koji se u Ninu i okolnim mjestima priprema još od 17. stoljeća. Neću ulaziti u recepture, one su ionako tajne svake obitelji i ima ih koliko ima i proizvođača. Naravno, riječ nemojte tražiti u suvremenim općim rječnicima hrvatskoga jezika. Nemaju je ni Šonje ni Anić (što me čudi, jer je profesor Anić stigao na zagrebački Filozofski fakultet upravo iz Zadra, a Nin je Zadru pod nosom), ali nema je npr. ni u knjizi Željka Pavičića Kolinje i mesni specijaliteti, Gospodarski list, Zagreb, 1997., gdje bi je čovjek očekivao, jer autor navodi npr. domaće svinjske kobasice, domaće slaninske kobasice, slavonske kobasice, velikogoričke kobasice, kranjske kobasice, ratarske, turopoljske, vinogradarske, šestinske, gračanske, primorske, podravske, đakovačke, ličke, pokupske, samoborske češnjovke, sinjske sudžuke, kulin i kulinovu seku te još svu silu drugih takvih proizvoda. Čudno, ali taj stari izvorni suhomesnati proizvod ne navodi.

Naravno, da se izbjegne ovakva glupost u novinama, kad oprema članka uopće ne odgovara sadržaju samoga članka (trebalo ga je u najmanju ruku pročitati), trebalo se ipak malo potruditi. Kod Božice Brkan u njezinim Oblizekima moglo se o šokolu naći štošta (i kada se što radi i kako se što radi). Jer Božica Brkan, kao novinarka staroga kova i dugogodišnja urednica Večernjakova Vrta, potrudila se oko nečega što, iskreno priznaje, prije nije znala i našla svu silu korisnih i zanimljivih podataka o šokolu. Eh, dobri stari pouzdani odgovorni novinari ... gdje ste?  

Reagiranje:

U Novinaru 4-6/2016 pročitao sam komentar Nives Opačić „Vidioci i vidjelice“. Provjerio sam izvornik mog teksta u kojemu je analizirala neispravan oblik „vidjeoca“ i ustanovio da sam ga zaista tako napisao u lipnju 2015. Otkrio sam, nakon duljeg promišljanja, i zašto sam pogriješio: za pisanje koristim program Microsoft Word 2010, kupljen s pravopisnom provjerom (spelling checker) za hrvatski jezik. On oblik „vidioca“ označava kao pogrešan, a oblik „vidjeoca“ kao ispravan. U vremenskoj stisci – tekst sam dovršio, vidim u arhivi, u 16:50:12, dakle poslije roka za zaključenje rubrike – očito sam pomislio da je to jedna od novotarija koje su uvedene u hrvatski demokratske ere, tim prije što je posrijedi religijski tehnički termin. To me ne opravdava, ali objašnjava. I dobra je pouka novinarima da paze kako pišu i u stisci i da se ne pouzdaju u Microsoftovu pravopisnu provjeru. Zahvaljujem kolegici Opačić što je uočila pogrešku odnosno pogrješku (aha!) i što je na nju upozorila.

Inoslav Bešker