Mediji su 21. siječnja izvijestili da je mandatar na konferenciji za novinare objavio sastav vlade koju će sutradan predstaviti Saboru. Večernji je list već u perexu izvještaja (kratki tekst, uvod u članak posebno naglašen, a svrha mu je ukratko naglasiti bitne elemente članka i privući na čitanje), a učinili su to još neki mediji, naglasio: “Na vrlo kratkoj presici novinarima nije dano da postavljaju pitanja...”

Čemu naglasak da na presici nije novinarima dano da postavljaju pitanja? Zato što su novinari očito tom prilikom pozvani na događaj pogrešnog naziva. Sve definicije konferencije za medije, konferencije za novinare, tiskovne konferencije, press-konferencije ili presice – kako god hoćete, a najbolja su prva dva naziva – kažu da je to događaj i prilika na netko tko ima što reći široj javnosti sazove novinare svih (njemu) zanimljivih medija i objavi željenu informaciju, a potom dopušta novinarima da postavljaju pitanja.

Prema tome, novinari u hotelu Sheraton dan prije Sabora nisu bili na konferenciji za medije, nego su zapravo pozvani da saslušaju priopćenje za javnost. Naravno, to unaprijed nisu znali.

Tihomir Orešković, kojeg mediji označavaju kao svjetskog stručnjaka, svjetskog čovjeka, a prema kojem su novinari izvještači – komentori su nešto drugo – zasad vrlo dobrohotno i prate ga s puno razumijevanja i simpatije, kao poslovni čovjek zasigurno nije odradio pretjerano puno konferencija za novinare i stoga mu, zasad, ne treba zamjeriti što je novinare doveo u priliku da budu puki zapisničari.

Ozbiljna zamjerka ide na račun njegovih savjetnika za odnose s javnošću koji su zamislili okupiti novinare, učiniti im čast da vide i čuju budućeg premijera, dati im popis budućih ministara – usput rečeno, bez biografija i pogreškom izostavljenim imenom ministra unutarnjih poslova – i poslati novinare da se sretni i veseli vrate u svoje redakcije i prenesu svojim čitateljima dobivenu informaciju.

Novinari, dakle, nisu bili na konferenciji za medije, nego su bili na klasičnom priopćavanju javnosti, s čime su redakcije trebale biti upoznate. Niti je Sheraton Ovalni ured niti je priopćavanje mogućeg sastava buduće vlade obraćanje naciji pa da novinari poštuju običajna pravila. I Obamini majstori za odnose s javnošću unaprijed upozore novinare kojom prilikom predsjednik hoće, a kojom neće odgovarati na pitanja, a kako će zaista biti, nitko ne može jamčiti pa je predsjednik za svaki slučaj spreman. Događalo se da i Obama nije bio raspoložen odgovarati na novinarska pitanja, ali tada se novinari demonstrativno dižu i odlaze.

Bilo bi dobro, prije svega za hrvatske građane, a onda i uže, da Orešković ostane dosljedan u svojoj dosadašnjoj spremnosti da novinarima uvijek nešto kaže, da sačuva njihovu naklonost, da jednostavno slijedi svoj instinkt, a ne bi bilo dobro da se prepusti savjetnicima koji ga žele učiniti nedodirljivim.

Ostalo je i te kako zamijećeno da je jedino Tihomir Orešković, preuzevši Banske dvore, u ponoć s petka na subotu zaželio novinarima “laku noć”.

Autorica: Ružica Cigler

Izvor: Večernji list