Pismo Hrvatskih novinara i publicista od 4. ožujka 2016.:
Poštovane kolege,
strukovna udruga Hrvatski novinari i publicisti, čiji su članovi i doajeni novinarstva kao što su Branimir Dopuđa, Obrad Kosovac i Stipe Božić, posljednjih je mjeseci izložena nenačelnim, anarhističkim i politikantskim javnim napadima predsjednika HND-a Saše Lekovića.
U javnosti nas se blati, sada evo, i u ime “600 000 članova“ IFJ, da smo zastupnici politički dirigiranog novinarstva, totalitaristi i karijeristi. Kako smo svi mi kolege koje se uglavnom i osobno poznajemo, vjerujem da smo suglasni da osobe poput bivšeg predsjednika Siniše Kovačića, potpredsjednice HNiP-a Katje Kušec, Ivana Hrstića ili Joze Barišića, nisu nikakvi totalitaristi i moralne ništarije kako nas u javnosti blati S. Leković, nego pošteni ljudi i novinari koji su osnovali HNiP upravo zbog manjka demokracije i svjetonazorske uravnoteženosti u medijima. Prihvaćamo da se ne morate slagati s nama oko naglasaka etičkih pravilnika novinarstva, te da naša sklonost stručnom i zakonodavnom redu, nasuprot politikantskoj anarhiji u medijima, ne mora biti izbor svakog novinara. No isto tako vjerujemo da ne podržavate niti prljavo vrijeđanje neistomišljenika. Pa zamislite molim vas, kako bi to izgledalo da sada HNiP počne kopati po životopisima svakog člana HND, ili nedajbože po arhivima SKH, te počne javno prozivati mnoge članove HND-a zato što su bili doušnici u komunističkom jednoumlju. (Evo, i dobitnica više nagrada HND-a M. Rakić, nedavno je javno priznala da je davala izvješća komunističkom represivnom aparatu, a pravdajući se da su to svi „morali raditi“. šteta da nije upitana kakva je bila karijera i sudbina novinara koji cinkanje nisu smatrali dijelom novinarske struke niti podupiračem vlastite blistave karijere.)
Poštovane kolege članovi HND-a, kako je većina članova HNiP-a bila dio HND-a, podsjetit ćemo vas da su članovi HND-a izbacivani iz udruge zbog političkih razloga 1929., 1941., 1945. i 1972. godine. I sada, gledajući kako nas se javno blati bez ikakvih suvislih argumenata, pitamo se je li se među 2400 novinara i umirovljenika ponovo uvukao stari strah, ako baš nitko osim (u HND-u čak i nepriznatih!) internetskih novinara, nema hrabrosti reći: Leković ne provodi svoj anarhističko lijevi politički aktivizam u moje ime.
HNiP je volonterska udruga koja će svoje djelovanje i nadalje aktivno nastaviti pokretanjem niza projekata od značaja za novinarstvo i hrvatsko društvo u cjelini. Pokušati ćemo pomoći običnim novinarima i poboljšati njihov socijalni status. Pokušati ćemo biti različiti od vašeg predsjednika koji preko udruge prima izdašne prihode i povlastice za svoje politikantstvo, tj. za zaštitu podobnih i povlaštenih. Kao što je na primjer i Goran Radman koji je jučerašnjom presicom još jednom pokazao da osobne materijalne interese i taštinu stavlja iznad interesa Republike Hrvatske i građana koji su njega i njegovu kliku obilato plaćali i plaćaju. Ovom prilikom želimo vas i izvijestiti da je G. Radman jučer, prema riječima svjedoka – nakon razrješenja, potpisao dodatno povećanje ionako velikih plaća djelatnicima HRT-a bliskim bivšoj vlasti, kao i svome legendarnom kumu.
Poštovane kolege iz HND-a, ovo pismo završit ćemo podsjetnikom na riječi prvog predsjednika HND-a Milana Grlovića, koje za članove HNiP-a i danas odjekuju bolnom istinitošću: „Ni jedan stališ u Hrvatskoj možda nije tako neznatan i tako zapušten kao novinarski, dotično književnički. Razlozi tomu vrlo su očevidni za svakoga, koji poznaje poviest hrvatskog naroda, njegove vječne borbe u prošlosti i kratki tek viek njegova društvena preporoda. Onaj koji je oružjem u ruci stajao na braniku, da brani svoju zemlju od divljeg tudjinca, nije mogao za svoje materijalno blagostanje skoro ništa učiniti…..“
Odgovor predsjednika Hrvatskog novinarskog društva Saše Lekovića od 4. ožujka 2016.:
HNiP-ove besramne laži uvreda su za sve prave novinare
Udruga Hrvatski novinari i publicisti poslala je danas otvoreno pismo članovima Hrvatskog novinarskog društva pokušavajući me diskreditirati kao predsjednika HND-a. Članovi te malobrojne politički motivirane organizacije pokušavaju diskreditirati HND i mene kao njegovog predsjednika od kada sam izabran prije gotovo godinu dana.
Unatoč silnom trudu to im nije uspjelo jer kao predsjednik HND-a radim ono što sam javno obećao i bez ikakvih političkih motiva ili upliva. No sada, ohrabrenima činjenicom da je na sramotan način dojučerašnji predsjednik HNiP-a Siniša Kovačić konačno dobio ono zbog čega je, između ostaloga, HNiP-a i pokrenut – mjesto v.d. glavnog ravnatelja HRT-a – HNIP-ovcima su porasli apetiti. Naime, sada, kad već nisu uspjeli prije, žele ostvariti i drugi dio svoje „misije“ – neutralizirati HND te instalirati neprofesionalno i neetičko ponašanje u novinarstvu i sluganstvo u odnosu na aktualnu vlast kao poželjan način rada novinara.
Kad je skupina HRT-ovih novinara i urednika napustila HND prije godinu dana izmislivši razloge za koje nemaju niti jedan argument to je bio početak ostvarivanje ideje HNiP-a, medijskog krila Karamarkovog plana o pokoravanju medija i ruganja javnom interesu kao temeljnom cilju slobodnog novinarstva i demokratskog društva. Čitava aktivnost HNiP-a to potvrđuje.
Dovoljno je pročitati izjave Siniše Kovačića te priopćenja HNiP-a kao i prisjetiti se „novinarskih“ aktivnosti istaknutih članova i podržavatelja HNiP-a poput Marka Juriča ili Velimira Bujanca. Istovremeno je, iz čitave moje novinarske karijere kao i mojih izjava u posljednjih godinu dana te iz priopćenja koja sam potpisao u ime HND-a i onoga što radim, jasno vidljivo da su sve optužbe na moj račun potpune bedastoće. E, upravo zbog toga što je to jasno i HNiP-ovcima oni i dalje besramno lažu.
A kad spominju izbacivanja nekih članova iz HND-a iz političkih razloga u vrijeme SFRJ zaboravili su spomenuti da se HND još 1992. godine ispričao svima koji su u godinama političkog jednoumlja nepravedno isključeni iz HND-a. Sve takve članove HND je rehabilitirao, po jednome od njih nazvana je jedna od najvažnijih nagrada HND-a, a po drugome je, na primjer, nazvan jedan javni prostor u Karlovcu, na inicijativu tamošnjeg ogranka HND-a.
HNiP-ovci zaboravljaju i da su neki od njih i sami nagrađivani dok su bili članovi HND-a a neki su bili izabirani u tijela Društva. Koje im je očito bilo dovoljno dobro da ga ne napuste sve dok nisu osjetili priliku da se „prodaju“ izglednim izbornim pobjednicima. Kad je netko tako licemjeran ne čudi da je u stanju napisati otvoreno pismo „dragim kolegama“ iz tog istog HND- kojega po zadatku pljuju posljednjih godinu dana sve ne bi li konačno uspjeli svojim političkim nalogodavcima na pladnju ponuditi moju „glavu“ računajući da će se tada lakše obračunati sa HND-om. Pogotovo sada kada su njihovi politički mentori ugrabili vlast.
Pritom je gotovo zabavno čitati kako HNiP-ovci kao javno pitaju „da li se među 2400 novinara i umirovljenika ponovo uvukao stari strah, ako baš nitko osim (u HND-u čak i nepriznatih!) internetskih novinara, nema hrabrosti reći: Leković ne provodi svoj anarhističko lijevi politički aktivizam u moje ime.“
što ja radim od kada sam predsjednik HND-a članovi Društva vrlo dobro znaju ( a uskoro će godišnja skupština pa će me moći smijeniti ukoliko misle da ne radim ono što vide nego ono što bi HNiP htio da vide) kao što znaju da su ti navodno jedini hrabri a „nepriznati“ Internet novinari zapravo dvoje provokatora koji su zloupotrijebili članstvo u HND-u za lažno predstavljanje i neutemeljene optužbe a sve na tragu onoga što radi HNiP.
U HNiP-ovom otvorenom pismu članovima HND-a još je zabavnija izjava kako će HNiP „svoje djelovanje i nadalje aktivno nastaviti pokretanjem niza projekata od značaja za novinarstvo i hrvatsko društvo u cjelini.“ Ali pozivanja na časnog Milana Grlovića, jednoga od utemeljitelja i prvog predsjednika HND-a uopće nije zabavno. Naprotiv, besramno je.
Saša Leković, slobodni novinar