Vladimir Fučijaš rođen je 1935. godine. Bio je spiker, novinar i urednik. Audiciju za televizijskog i radijskog spikera položio je kod redatelja Zvonimira Bajsića. Urednik je „Radio kalendara“, začetnik voditeljskog tipa informativnih emisija na Drugom programu Radija. Počeo je kao spiker na Radio Sljemenu, a od 1958. radi na Televiziji Zagreb. Uređivao je i vodio televizijski Dnevnik 15 godina, a emisiju „TV kalendar“ 25 godina. Snimio je TV putopise „S puta po…“ u Keniji, Brazilu, Meksiku, španjolskoj, sjevernoj Italiji. Radeći 125 emisija serijala „Prošlost u sadašnjosti“ pronašao je u europskim i hrvatskim muzejima niz dokumenata iz hrvatske prošlosti i najstarije hrvatske ratne zastave. Vladimir Fučijaš, među prvima je promovirao voditeljski pristup koncipiranja TV emisija.
U intervju koji je dao strukovnom časopisu Novinar 2016. godine kazao je kako se kod nejga ljubav prema televiziji rodila na nekadašnjem Trgu Republike u Zagrebu, kada se 15. svibnja 1956., prema nekim procjenama, 100 tisuća ljudi našlo pred izlozima kako bi vidjeli emitiranje televizijskog programa.
- U tom prvom prikazivanju puštao se preuzeti talijanski program. Ja sam kao mlad dečko bio znatiželjan i nekako sam se s prijateljima ugurao do samog izloga kako bismo vidjeli program. Skupilo se toliko ljudi da se tadašnja milicija bojala da će porazbijati izloge zbog velikog pritiska. Tada su tek dobili palice, popularne pendreke, pa su počeli mahati njima tjerajući ljude. Preko svjetine su mlatili njima kako bi zahvatili nas do izloga, pa sam tako i ja dobio nekoliko udaraca. To mi nije bilo dosta da se maknem s televizije, nego sam se javio na natječaj za spikera. Tada sam studirao, a situacija je bila takva da su doma bile dvije sestre i brat, uz oca koji je bio bez posla i koji se koji dugo opirao zapošljavanju u socijalističkim poduzećima, pa se bavio svime I svačime. Trebalo se stoga zaposliti i početi dobivati neki prihod. Jedan moj kolega mi je rekao da imam dobar glas, a u to vrijeme sam počeo učiti i pjevanje, jer sam imao predispozicije za pjevanje, ali se trebalo uzdržavati i hraniti. Onda sam 1957. godine krenuo na audicije, da bih 15. srpnja 1958. bio i primljen na televiziju, kazao je tada Fučijaš, koji je na HRT-u ostao cijeli radni vijek.
Dobitnik je nagrade Zlatno pero HND-a 1979. te nagrade HRT-a za životno djelo Ivan šibl 1999.
Izvor: Hina, HRT i HND