Nakon studija zaposlio se u Luci Šibenik kao pravni referent. U to vrijeme počeo se rekreativno baviti fotografijom, što ga je dovelo u novinarske vode u kojima će provesti cijeli radni vijek. Prvi fotoaparat darovala mu je prijateljica iz Nizozemske. Upravo s njim napravio je prvu fotoreportažu „Govor mora uz hridine“ koju je objavio u „Šibenskom listu“ 1962. godine.
U tom je listu radio tri godine, od 1964. do 1967. kada su ugašene. Joško se nastavio baviti novinarstvom pa je 1969. pozvan u „Slobodnu Dalmaciju“, u kojoj će godinama raditi i objavljivati nadahnute reportaže i tekstove. Niti po umirovljenju se nije odrekao novinarskog posla, a za matični „Šibenski list“ i „Slobodnu Dalmaciju“ pisao je gotovo do svoje smrti.
Posljednji ispraćaj Joška Čelara održan je na Gradskom groblju Kvanj.
Foto: JU "Nacionalni park Krka"