Aktualno > Analize

"Pogled iznutra": Dokumentarac o novinarskoj stvarnosti

02.08.2017.

Piše: Melisa Skender

Više od godine dana na terenu, od tribina do festivala, ulice i konferencija za tisak, skupljao je Marinko Petković izjave kolega o tome kako oni doživljavaju novinarsku stvarnost. Kakav je njihov 'pogled iznutra' na struku kojom se bave u današnjim medijima. Skupio je više od 70 sati materijala za svoj prvi dokumentarni film o kojem naslov sve govori – „Pogled iznutra“.

„Ostao sam bez posla i imao sam vremena, imao sam i potrebu progovoriti o stanju u struci kojom se bavim preko dva desetljeća i smatrao da imam što reći“, objašnjava nam autor dokumentarca koji je u samom početku zamišljen kao priča o novinarskim autorskim pravima. Ipak, kako se snimljeni materijal gomilao, tako je Marinku Petkoviću postajalo sve jasnije da priča ne može stati samo na tome.

„Vjerujem kako zaštita autorskih novinarskih prava može biti rješenje sve lošijeg statusa novinara u medijima, ali problem je puno složeniji. Bez obzira na platformu koju medij koristi, bez novinara nema kvalitetnog medijskog sadržaja, a današnjim medijima novinari sve manje trebaju. Gotovo tisuću novinara je na Zavodu za zapošljavanje, mnogi su već napustili novinarstvo, i to bi trebao biti znak za uzbunu u struci koja polako nestaje i gubi tržišnu utakmicu“, objašnjava Petković kako ga je priča vodila od zaštite autorskih prava do nove politike oporezivanja autorskih ugovora, socijalnog i radnog statusa novinara koji žive isključivo od svojih honorara, politike koja preferira podobne i poslušne i nakladnika koji režu troškove pa je sve manje formata poput reportaže koja je oduvijek slovila za kraljicu novinarstva. I sve manje vremena i resursa da se priča istraži i provjeri s više strana.

„Dokumentarac nije zamišljen kao film koji se obraća širokoj publici. To je 45 namjenskih minuta u kojima mahom sami novinari govore o položaju novinara u hrvatskoj medijskoj industriji. Krenuli smo volonterski i imao sam sreće da nađem ekipu koja je pristala raditi bez naknade, tek uz neodređeno obećanje da ću pokušati pronaći neka sredstva kojima bi mogli pokriti barem materijalne troškove. Na kraju smo od Društva za zaštitu novinarskih autorskih prava (DZNAP) dobili 30 tisuća kuna i nekako se skrpali. Nije bilo teško, nije se isplatilo, ali je vrijedilo. I nemojte nam suditi prestrogo“, poručio je Marinko Petković i priznao da nije bilo jednostavno prebaciti se iz tiskanog u video format.

Entuzijazmu usprkos, neke tehničke standarde nije jednostavno slijediti bez odgovarajućih sredstava.

Pitamo ga može li se šira publika, odnosno javnost, uopće solidarizirati s novinarima. Konačno, snižavanje plaća, otkazi, gašenja ili pak transformacije tvrtki nisu ekskluzivan problem novinara i medija.

„To je točno, ali novinarske slobode ključne su za opstanak suvremenog demokratskog društva i upravo bi novinari trebali potaknuti nužne promjene. No danas gotovo svatko tko nešto bilo gdje objavi može reći za sebe da je novinar, manje ili više uspješan, čitan i klikan, pa dolazi do zagušenja u medijskom prostoru, za što postoji uzrečica: Svi su oni isti. Zbog toga glas novinara, autora mora biti jači i vidljiviji u javnosti“, kaže Petković.

Sugovornike koji se u dokumentarcu pojavljuju birao je, kaže, nasumično među kolegama koje je sretao na terenu.

„Nisam želio da se film proziva kao 'lijevi' ili 'desni', jer ispada da su novinari, kao i društvo, podijeljeni. Mislim da svatko tko se bavi ovom profesijom i od toga pokušava živjeti ima što za reći o ovoj temi i time sam se vodio. Neke snimke na kraju nismo mogli niti koristiti jer je zvuk bio loš. Razgovarao sam s više od 30 ljudi, a u filmu se pojavljuje 21 sugovornik“, govori nam autor dokumentarca „Pogled iznutra“ koji, među ostalim, problematizira i neaktivnost novinara u zaštiti njihovih prava, kao i nedostatak sloge među ljudima u profesiji.

„To je priličan problem, ali mi smo refleksija društva i stanja u društvu, nismo ništa bolji ili gori. Ima kolega koji su odlučili biti u defenzivi jer imaju obitelj, kredite, i vrlo male šanse da na ovom našem medijskom tržištu pronađu novi posao. Ima onih koji su itekako aktivni pa ih se sprda kao 'aktiviste', problematične i lude – takvi tek neće nigdje naći posla. A ima i onih koji nemaju nikakvih briga jer ih naprosto nije briga nego vežu konja gdje im gazda kaže“, govori Marinko Petković pa napominje kako mu je posebno drago što se u dokumentarcu pojavljuje i takozvana 'stara garda', umirovljeni novinari. Jedan od njih, Vojo Šiljak, rekao mu je da je vjerovao kako je novinarstvo više cijenjena profesija. Nije očekivao kako će jednoga dana jedva preživljavati od zarađene mirovine.

Spominje se u dokumentarcu i lista poreznih dužnika među kojima je sve više novinara, što govori da i oni za koje je mirovina još daleka budućnost jedva preživljavaju. Spominju se i nakladnici medija koji novinare tretiraju kao svoj PR servis, nemar države koja nije osigurala zakonodavni okvir za nesmetano obavljanje novinarskog posla već je, štoviše, uvela i novo kazneno djelo sramoćenja. Portali koji, barem su tako svjedočili u dokumentarcu anketirani građani, postaju glavni izvor informiranja, a među kojima je najveći broj onih koji će se odreći i minimalnih profesionalnih standarda ako će im to podići broj klikova.

Zapravo, spominje se toliko problema da na kraju ostaje dojam kako bi trebalo napraviti seriju dokumentaraca samo da bi se uspjelo objasniti zbog čega danas imamo novinarstvo kakvo imamo. I zbog čega odgovornost za takvo stanje, pored novinara, u velikoj mjeri snose i medijski nakladnici – kao i oni političari, a ima ih sve više, koji prozivaju medije jer upozoravaju na probleme umjesto da šire vjeru u sretniju budućnost.

Marinko Petković kaže kako je njegov cilj bio dokumentirati novinarsku stvarnost u medijima danas i ovdje, koja nije dodatno uljepšavana, ali niti poružnjivanja.

„Prije svega zbog nas samih, ali i onih koji nam još uvijek vjeruju, u čije domove ulazimo svaki dan, onih koji nas, još uvijek, čitaju, slušaju i gledaju“, zaključio je Marinko Petković u Zagrebačkom listu gdje danas radi u tekstu pod naslovom „Zašto sam napravio dokumentarac o novinarima“. Kada će i hoće li ovaj film ići u distribuciju još se ne zna. No kolege i svi koji ga žele pogledati pozvani su u Viroviticu gdje će biti prikazan u rujnu ove godine u sklopu Fra Ma Fu festivala.

Režiju, kameru i produkciju potpisuje Slaven Petrić, scenarij Marinko Petković, izvršni producent je Marija Capan, naratori su Marija Capan i Slaven Petrić, asistent režije Matija Cvetković, skladatelj Jorge Canda Neira, instrumentalisti Petar Lazarević (violončelo) Aleksandar Radojičić (udaraljke)
Jorge Canda Neira (gitara) Slaven Petrić (klavir), a skladatelj klavirskih dionica Slaven Petrić.

Piše: Melisa Skender

Više od godine dana na terenu, od tribina do festivala, ulice i konferencija za tisak, skupljao je Marinko Petković izjave kolega o tome kako oni doživljavaju novinarsku stvarnost. Kakav je njihov 'pogled iznutra' na struku kojom se bave u današnjim medijima. Skupio je više od 70 sati materijala za svoj prvi dokumentarni film o kojem naslov sve govori – „Pogled iznutra“.

„Ostao sam bez posla i imao sam vremena, imao sam i potrebu progovoriti o stanju u struci kojom se bavim preko dva desetljeća i smatrao da imam što reći“, objašnjava nam autor dokumentarca koji je u samom početku zamišljen kao priča o novinarskim autorskim pravima. Ipak, kako se snimljeni materijal gomilao, tako je Marinku Petkoviću postajalo sve jasnije da priča ne može stati samo na tome.

„Vjerujem kako zaštita autorskih novinarskih prava može biti rješenje sve lošijeg statusa novinara u medijima, ali problem je puno složeniji. Bez obzira na platformu koju medij koristi, bez novinara nema kvalitetnog medijskog sadržaja, a današnjim medijima novinari sve manje trebaju. Gotovo tisuću novinara je na Zavodu za zapošljavanje, mnogi su već napustili novinarstvo, i to bi trebao biti znak za uzbunu u struci koja polako nestaje i gubi tržišnu utakmicu“, objašnjava Petković kako ga je priča vodila od zaštite autorskih prava do nove politike oporezivanja autorskih ugovora, socijalnog i radnog statusa novinara koji žive isključivo od svojih honorara, politike koja preferira podobne i poslušne i nakladnika koji režu troškove pa je sve manje formata poput reportaže koja je oduvijek slovila za kraljicu novinarstva. I sve manje vremena i resursa da se priča istraži i provjeri s više strana.

„Dokumentarac nije zamišljen kao film koji se obraća širokoj publici. To je 45 namjenskih minuta u kojima mahom sami novinari govore o položaju novinara u hrvatskoj medijskoj industriji. Krenuli smo volonterski i imao sam sreće da nađem ekipu koja je pristala raditi bez naknade, tek uz neodređeno obećanje da ću pokušati pronaći neka sredstva kojima bi mogli pokriti barem materijalne troškove. Na kraju smo od Društva za zaštitu novinarskih autorskih prava (DZNAP) dobili 30 tisuća kuna i nekako se skrpali. Nije bilo teško, nije se isplatilo, ali je vrijedilo. I nemojte nam suditi prestrogo“, poručio je Marinko Petković i priznao da nije bilo jednostavno prebaciti se iz tiskanog u video format.

Entuzijazmu usprkos, neke tehničke standarde nije jednostavno slijediti bez odgovarajućih sredstava.

Pitamo ga može li se šira publika, odnosno javnost, uopće solidarizirati s novinarima. Konačno, snižavanje plaća, otkazi, gašenja ili pak transformacije tvrtki nisu ekskluzivan problem novinara i medija.

„To je točno, ali novinarske slobode ključne su za opstanak suvremenog demokratskog društva i upravo bi novinari trebali potaknuti nužne promjene. No danas gotovo svatko tko nešto bilo gdje objavi može reći za sebe da je novinar, manje ili više uspješan, čitan i klikan, pa dolazi do zagušenja u medijskom prostoru, za što postoji uzrečica: Svi su oni isti. Zbog toga glas novinara, autora mora biti jači i vidljiviji u javnosti“, kaže Petković.

Sugovornike koji se u dokumentarcu pojavljuju birao je, kaže, nasumično među kolegama koje je sretao na terenu.

„Nisam želio da se film proziva kao 'lijevi' ili 'desni', jer ispada da su novinari, kao i društvo, podijeljeni. Mislim da svatko tko se bavi ovom profesijom i od toga pokušava živjeti ima što za reći o ovoj temi i time sam se vodio. Neke snimke na kraju nismo mogli niti koristiti jer je zvuk bio loš. Razgovarao sam s više od 30 ljudi, a u filmu se pojavljuje 21 sugovornik“, govori nam autor dokumentarca „Pogled iznutra“ koji, među ostalim, problematizira i neaktivnost novinara u zaštiti njihovih prava, kao i nedostatak sloge među ljudima u profesiji.

„To je priličan problem, ali mi smo refleksija društva i stanja u društvu, nismo ništa bolji ili gori. Ima kolega koji su odlučili biti u defenzivi jer imaju obitelj, kredite, i vrlo male šanse da na ovom našem medijskom tržištu pronađu novi posao. Ima onih koji su itekako aktivni pa ih se sprda kao 'aktiviste', problematične i lude – takvi tek neće nigdje naći posla. A ima i onih koji nemaju nikakvih briga jer ih naprosto nije briga nego vežu konja gdje im gazda kaže“, govori Marinko Petković pa napominje kako mu je posebno drago što se u dokumentarcu pojavljuje i takozvana 'stara garda', umirovljeni novinari. Jedan od njih, Vojo Šiljak, rekao mu je da je vjerovao kako je novinarstvo više cijenjena profesija. Nije očekivao kako će jednoga dana jedva preživljavati od zarađene mirovine.

Spominje se u dokumentarcu i lista poreznih dužnika među kojima je sve više novinara, što govori da i oni za koje je mirovina još daleka budućnost jedva preživljavaju. Spominju se i nakladnici medija koji novinare tretiraju kao svoj PR servis, nemar države koja nije osigurala zakonodavni okvir za nesmetano obavljanje novinarskog posla već je, štoviše, uvela i novo kazneno djelo sramoćenja. Portali koji, barem su tako svjedočili u dokumentarcu anketirani građani, postaju glavni izvor informiranja, a među kojima je najveći broj onih koji će se odreći i minimalnih profesionalnih standarda ako će im to podići broj klikova.

Zapravo, spominje se toliko problema da na kraju ostaje dojam kako bi trebalo napraviti seriju dokumentaraca samo da bi se uspjelo objasniti zbog čega danas imamo novinarstvo kakvo imamo. I zbog čega odgovornost za takvo stanje, pored novinara, u velikoj mjeri snose i medijski nakladnici – kao i oni političari, a ima ih sve više, koji prozivaju medije jer upozoravaju na probleme umjesto da šire vjeru u sretniju budućnost.

Marinko Petković kaže kako je njegov cilj bio dokumentirati novinarsku stvarnost u medijima danas i ovdje, koja nije dodatno uljepšavana, ali niti poružnjivanja.

„Prije svega zbog nas samih, ali i onih koji nam još uvijek vjeruju, u čije domove ulazimo svaki dan, onih koji nas, još uvijek, čitaju, slušaju i gledaju“, zaključio je Marinko Petković u Zagrebačkom listu gdje danas radi u tekstu pod naslovom „Zašto sam napravio dokumentarac o novinarima“. Kada će i hoće li ovaj film ići u distribuciju još se ne zna. No kolege i svi koji ga žele pogledati pozvani su u Viroviticu gdje će biti prikazan u rujnu ove godine u sklopu Fra Ma Fu festivala.

Režiju, kameru i produkciju potpisuje Slaven Petrić, scenarij Marinko Petković, izvršni producent je Marija Capan, naratori su Marija Capan i Slaven Petrić, asistent režije Matija Cvetković, skladatelj Jorge Canda Neira, instrumentalisti Petar Lazarević (violončelo) Aleksandar Radojičić (udaraljke)
Jorge Canda Neira (gitara) Slaven Petrić (klavir), a skladatelj klavirskih dionica Slaven Petrić.