Aktualno > In memoriam

Otišao je dobri duh Virovitice

28.03.2018.

U subotnje ujutro 3. ožujka, kada se brzinom munje proširila vijest, kako je te noći u Općoj bolnici Virovitica po posljednji puta sklopio oči naš dragi kolega – novinar Predrag Štetić - Fana, sve nas je stisnulo oko srca, usta suha, oči vlažne, u Virovitici i Vukovaru nevjerica, tuga.

 

U 75 godini života opaka bolest skršila je našeg sjajnog prijatelja, kolegu – novinara, nekadašnjeg sportaša – atletičara, sedamdesetih godina najboljeg Hrvata u skoku u vis, a potom i svestranog desetobojca, koji je nažalost krajem prošlog tjedna izgubio posljednju životnu utrku.

Rođen je u Virovitici 31. svibnja 1943. godine izgubivši u vihoru rata oca. Nakon osnovne škole i Gimnazije odlazi na studije u Zagreb, gdje je na Filozofskom fakultetu stekao zvanje profesora sociologije i pedagogije. Zbog ozljede morao se oprostiti od atletskih borilišta i jedno vrijeme odlazi s bratom Ljupkom u Francusku, gdje se je okušao u raznim poslovima. Međutim, rodna gruda i majka Sidonija obradovali su se nakon nekoliko godina njegovom povratku u Viroviticu. Ubrzo je postao honorarni dopisnik zagrebačkog Vjesnika, gdje je objavio svoje prve novinarske uratke. Sredinom studenoga 1979. dolazi u redakciju Informativnog centra Virovitica, gdje je u 27 godina profesionalnog staža ostavio u sva tri medija neizbrisiva traga. Sa sada već pomalo požutjelih i prašnjavih stranica Virovitičkog lista teško je prebrojati sve njegove novinarske tekstove, od vijesti, izvještaja, razgovora do reportaža, opremljenih lijepim fotografijama, koje su često puta govorile i više od teksta.

Redakcija mala – obveza puno, svako je pratio sve od politike i gospodarstva, do poljoprivrede, kulture i sporta. Bila je to borba za brzu, točnu i objektivnu informaciju ne samo iz grada, već i najudaljenijeg sela ondašnje virovitičke općine. Nema sela i kraja, gdje Predraga nije bilo, sve je to ostalo zabilježeno perom, foto-aparatom, magnetofonom, jer osim lokalnog lista trebalo je pripremiti i priloge za program Radio-Virovitice. Istina, posljednjih godina njegova rada morali su se još pripremati i tekstovi i fotke za stranice županijskog internetskog portala. Pisao je lagano, čitko, pitko britko, zanimljivo,...

Predrag je u poslu bio profesionalan, maksimalno predan novinarstvu, ozbiljan, odgovoran, pouzdan. Urednike nikada nije ostavljao bez dogovorenog teksta ili priloga. Koliko je samo večeri proveo na maratonskim sjednicama okolnih općinskih vijeća, da bi već sutradan ujutro pratio nove događaje. Koliko je samo bilo radnih subota i nedjelja, praznika i blagdana, a tijekom Domovinskog rata i noći su za novinare bile radne. Odlazio je i na prve linije bojišnice pišući reportaže o hrvatskim braniteljima.

Bezbroj lijepih i toplih priča, uglavnom o onim malim, običnim ljudima – radnicima, poljoprivrednicima, plod su njegova pera, od kojeg se nije odvajao sve do umirovljenja 2007. godine. Uvijek je za sve imao toplu riječ, osmijeh, neku zanimljivu priču, anegdotu,… Bio je humanista, uvijek svakom čovjeku spreman pomoći. Iz hobija bavio se pčelarstvom, potom jogom i bioenergijom, kako bi ljudima pomogao u njihovim problemima, strahovima, ponajviše bolestima, i to više lijepom, toplom riječju nego viskom koji mu je bio nerazdvojni prijatelj u džepu.

Više od tri desetljeća bio je član Hrvatskog novinarskog društva, jedan od utemeljitelja virovitičkog Body building kluba, koji je dobio ime po njegovom prepoznatljivom nadimku FANA, a ostao je u ljetopisima zapisan i kao aktivan član virovitičkog Astronomskog kluba. Ipak, najveća vrijednost su novinarski tekstovi neumornog kroničara koji će zauvijek ostati u povjesnici rodnog grada – Virovitice, čiji su ga žitelji iskreno voljeli i uvijek će ga pamtiti, jer skromni Predrag je bio svojevrsni Dobri duh najzapadnijeg slavonskog grada.

 

Autor: Trpimir Markotić

 

U subotnje ujutro 3. ožujka, kada se brzinom munje proširila vijest, kako je te noći u Općoj bolnici Virovitica po posljednji puta sklopio oči naš dragi kolega – novinar Predrag Štetić - Fana, sve nas je stisnulo oko srca, usta suha, oči vlažne, u Virovitici i Vukovaru nevjerica, tuga.

 

U 75 godini života opaka bolest skršila je našeg sjajnog prijatelja, kolegu – novinara, nekadašnjeg sportaša – atletičara, sedamdesetih godina najboljeg Hrvata u skoku u vis, a potom i svestranog desetobojca, koji je nažalost krajem prošlog tjedna izgubio posljednju životnu utrku.

Rođen je u Virovitici 31. svibnja 1943. godine izgubivši u vihoru rata oca. Nakon osnovne škole i Gimnazije odlazi na studije u Zagreb, gdje je na Filozofskom fakultetu stekao zvanje profesora sociologije i pedagogije. Zbog ozljede morao se oprostiti od atletskih borilišta i jedno vrijeme odlazi s bratom Ljupkom u Francusku, gdje se je okušao u raznim poslovima. Međutim, rodna gruda i majka Sidonija obradovali su se nakon nekoliko godina njegovom povratku u Viroviticu. Ubrzo je postao honorarni dopisnik zagrebačkog Vjesnika, gdje je objavio svoje prve novinarske uratke. Sredinom studenoga 1979. dolazi u redakciju Informativnog centra Virovitica, gdje je u 27 godina profesionalnog staža ostavio u sva tri medija neizbrisiva traga. Sa sada već pomalo požutjelih i prašnjavih stranica Virovitičkog lista teško je prebrojati sve njegove novinarske tekstove, od vijesti, izvještaja, razgovora do reportaža, opremljenih lijepim fotografijama, koje su često puta govorile i više od teksta.

Redakcija mala – obveza puno, svako je pratio sve od politike i gospodarstva, do poljoprivrede, kulture i sporta. Bila je to borba za brzu, točnu i objektivnu informaciju ne samo iz grada, već i najudaljenijeg sela ondašnje virovitičke općine. Nema sela i kraja, gdje Predraga nije bilo, sve je to ostalo zabilježeno perom, foto-aparatom, magnetofonom, jer osim lokalnog lista trebalo je pripremiti i priloge za program Radio-Virovitice. Istina, posljednjih godina njegova rada morali su se još pripremati i tekstovi i fotke za stranice županijskog internetskog portala. Pisao je lagano, čitko, pitko britko, zanimljivo,...

Predrag je u poslu bio profesionalan, maksimalno predan novinarstvu, ozbiljan, odgovoran, pouzdan. Urednike nikada nije ostavljao bez dogovorenog teksta ili priloga. Koliko je samo večeri proveo na maratonskim sjednicama okolnih općinskih vijeća, da bi već sutradan ujutro pratio nove događaje. Koliko je samo bilo radnih subota i nedjelja, praznika i blagdana, a tijekom Domovinskog rata i noći su za novinare bile radne. Odlazio je i na prve linije bojišnice pišući reportaže o hrvatskim braniteljima.

Bezbroj lijepih i toplih priča, uglavnom o onim malim, običnim ljudima – radnicima, poljoprivrednicima, plod su njegova pera, od kojeg se nije odvajao sve do umirovljenja 2007. godine. Uvijek je za sve imao toplu riječ, osmijeh, neku zanimljivu priču, anegdotu,… Bio je humanista, uvijek svakom čovjeku spreman pomoći. Iz hobija bavio se pčelarstvom, potom jogom i bioenergijom, kako bi ljudima pomogao u njihovim problemima, strahovima, ponajviše bolestima, i to više lijepom, toplom riječju nego viskom koji mu je bio nerazdvojni prijatelj u džepu.

Više od tri desetljeća bio je član Hrvatskog novinarskog društva, jedan od utemeljitelja virovitičkog Body building kluba, koji je dobio ime po njegovom prepoznatljivom nadimku FANA, a ostao je u ljetopisima zapisan i kao aktivan član virovitičkog Astronomskog kluba. Ipak, najveća vrijednost su novinarski tekstovi neumornog kroničara koji će zauvijek ostati u povjesnici rodnog grada – Virovitice, čiji su ga žitelji iskreno voljeli i uvijek će ga pamtiti, jer skromni Predrag je bio svojevrsni Dobri duh najzapadnijeg slavonskog grada.

 

Autor: Trpimir Markotić