Glavni i odgovorni urednik programa Televizije Zagreb bio je od 1969. do 1972. godine, a za njegova mandata uvedeni su kvizovi i snimljene neke od najgledanijih televizijskih igranih serija te je zaokružen informativni program. Nakon sloma Hrvatskoga proljeća bio je prisiljen na ostavku, te je od 1972. godine do kraja radnoga vijeka radio kao autor mnogobrojnih emisija.

Autor je više od dvije stotine dokumentarnih filmova u kojima je prvi otkrio takozvanog malog, običnog čovjeka. Među njegovim su najpoznatijim djelima „Grga“ iz 1967. godine, „Zagreb – bijeli grad“ iz 1969. godine, „Dinamitaši“ iz 1973. godine, „Jozo i mnogi“ iz 1974. godine, „Bit ćeš velik“ iz 1975. godine, „Bič s dva kraja“ i „Mjesto koje hoće živjeti“ iz 1976. godine, „14 gnjevnih“ iz 1978. godine, „Živjeti vukovarske slike“ iz 2001. godine te brojni drugi dokumentarni filmovi koji su desetljećima prikazivani na mnogim svjetskim televizijama. U Švedskoj i Australiji prikazani su opširni ciklusi iz njegova bogatoga opusa, a retrospektiva najznačajnijih radova Branka Lentića prikazana je 2007. godine i na Međunarodnome festivalu dokumentarnoga filma ZagrebDox.

Branko Lentić bio je jedan od osnivača međunarodnoga televizijskoga koprodukcijskog projekta Alpe – Dunav – Jadran 1982. godine, obnašao je dužnost predsjednika Međunarodnoga konzorcija za koprodukciju dokumentarnih filmova u okviru kojega je okupio niz najuglednijih televizijskih kuća, među kojima su British Broadcasting Corporation (BBC), Radiotelevisione Italiana (RAI) i brojne druge. Niz je godina bio član ocjenjivačkih sudova na brojnim strukovnim festivalima diljem svijeta. Bio je i prvi ravnatelj Hrvatske radiotelevizije (HRT) u razdoblju od 1990. do 1992. godine, a umirovljen je 1993. godine.

Dobitnik je više nagrada, među kojima i nagrade Hrvatskoga novinarskog društva „Zlatno pero“ 1975. godine i „Otokar Keršovani“ za životno djelo 2001. godine. (nu)