KOMARILOS

Danas će na Međunarodnom festivalu dokumentarnog filma ZagrebDox biti predstavljen film “Mirotvorac” redatelja Ivana Ramljaka. Redatelj Ramljak se u istraživanje okolnosti u kojima je Reihl-Kir radio tih dana i o atmosferi koja je vladala u Osijeku neposredno prije ubojstva priključio nakon što su projekt pokrenuli novinari Hrvoje Zovko i Drago Hedl. Oni su razgovarali s velikim brojem svjedoka i te su razgovore zabilježili, pa je od njihovih sjećanja Ramljak uspio izgraditi priču o Osijeku u osvit rata. Hrvoje Zovko inicijalno je predložio da se napravi dokumentarni film o Reihl-Kiru, pa je ovdje pojasnio neke od razloga za taj pothvat.

- Dugometražni dokumentarni film “Mirotvorac” nema naratora, kroz priču nas vode svjedoci ubojstva načelnika osječke policije Josipa Reihl-Kira. Kako ste se odlučili na takav pristup?

– To je bila ideja redatelja Ivana Ramljaka, da se na taj način priča ispriča, i mi smo to prihvatili i taj autorski pristup redatelja pokazao se uspješnim. Način na koji je film prikazan je zanimljiv jer imamo svjedoke događaja koji govore o stvarima koje su se dogodile nekoliko tjedana ili mjeseci ranije  prije ubojstva Josipa Reihla Kira i iza toga, a istovremeno imamo vrlo snažnu arhivu koja bolje od bilo koje riječi  pojašnjava atmosferu koja je u to vrijeme vladala u Osijeku, odnosno sumornom slikom i svim onim što se oko toga događalo bolje od bilo koje riječi pokazuje kakva je tada vladala atmosfera u Osijeku.

* Do “Mirotvorca” o Reihl-Kiru je napisana jedna knjiga, dobio je spomen kamen u Parku pravednika u Milanu i to zahvaljujući splitskoj Udruzi veterana Domovinskog rata i antifašista (VeDRA), samo jedna ulica nosi njegovo ime. Zbog čega je tome tako?

– Država je sve učinila da se u protekle 34 godine zaboravi lik i djelo velikog čovjeka kao što je bio Josip Reihl Kir. Službena politika ga je uvijek pošto poto nastojala zaboraviti, jer nije poželjno slaviti mirotvorce poput njega. Kako god da se okrenemo država se ogriješila o Kira. On je najveća antiratna figura i zaslužio je sve počasti.

* Je li bilo teško doći do svjedoka tog vremena i okolnosti koje su dovele do tragičnog događaja 1. srpnja 1991.?

– Puno se putovalo i razgovaralo s brojnim svjedocima. Od Osijeka, Beograda pa nadalje. Najprije smo kolega Drago Hedl i ja razgovarali i snimali brojne sugovornike, a među njima i gospođu Gordanu Ajduković koju smo u Beogradu snimili, a ona je primjerice bila s Josipom Reihl Kirom tog kobnog 1. srpnja 1991. kada su išli na pregovore. Nakon toga, kada se Ivan Ramljak uključio u projekt, on je također obavio čitavu jednu seriju razgovora i snimanja te išao na brojne lokacije. Klasična situacija, neki su pristali, a neki su strahovali od toga da javno govore. Velika je i zasluga kolege Hedla što smo došli do mnogih sugovornika.

Više možete pročitati na komarilos.com.