Iz medija

Lažne vijesti na internetu nisu nikakva novost, ali koliko utječu na globalnu politiku?

20.11.2016.
Link na članak

Mediji preko Bare još od okončanja predsjedničkih izbora analiziraju situaciju i pokušavaju otkriti koliki su utjecaj na glasove imale 'lažne vijesti'. One su postale popularne ne samo na društvenim mrežama poput Facebooka, već i na web tražilici Google pa se prst krivnje u medijima upire... posvuda. Lažne, tj. jednostavno loše vijesti nisu nekakav posebno nov fenomen, no odjednom se ističe potreba za njihovim iskorjenjivanjem - što je u praksi gotovo nemoguć zadatak

Odmah po okončanju izbora mnogi mediji i autori prozvali su Facebook, najpopularniju društvenu mrežu na svijetu. Nesumnjivo je da društvene mreže imaju veliki utjecaj na ljude i učinkovito stvaraju plemena, posebne eko-komore gdje nema posebnog mjesta za različita mišljenja. Ono što, pak, mnogi zaboravljaju jest da je u pitanju ljudska priroda. Jasno, zaboravlja se i to da ne postoji tek jedno izolirano 'pleme' koje, eto, rado konzumira baš lažne vijesti - dok drugi uživaju u savršeno etičnim izvorima, uz koje mogu računati na istinitost i točnost, nepristranost i poštenje, kao i neovisnost o pojedinim interesima.

Ljudi dijele lažne vijesti s drugima jer vjeruju da su one istinite, ne nužno radi kakvog malicioznog plana. K tome je laži i senzaciju kudikamo lakše progutati nego dosadnjikavu istinu. Takve stvari nisu relevantne tek za nedavno održane predsjedničke izbore u SAD-u, već za praktički sve sfere društva. Tako se već godinama može svjedočiti pokretima koji vjeruju da zrakoplovi truju ljude, koji vjeruju da cjepiva stvaraju više problema nego rješenja i sl.

Uistinu, posjeti li se Facebook newsfeed nekoga tko je zakoračio u svijet pseudoznanstvenih sadržaja, postat će jasno vidljivo da algoritmi malo kad preporučuju išta što bi korisnika možda nagnalo na izlazak iz Platonove špilje. To, naravno, ne vrijedi samo u spomenutom graničnom slučaju. Facebook, Google i brojni drugi servisi koji žive od oglašavanja oko korisnika stvaraju posebnu sferu stvarnosti ponuđenim sadržajem. To posebno vrijedi i za političku orijentaciju. Cijeloj priči ne pomaže ni činjenica da je Facebook prestao koristiti ljude kao kuratore sadržaja i odlučio se u potpunosti oslanjati na algoritme. Prst krivnje se upire i prema Twitteru. Čelnik Salesforcea Marc Benioff navodi da je Twitter 'krivac za Trumpa'.

Koga onda valja 'kriviti' za uspon Trumpa i pad Hillary? Dok neki analitičari vjeruju da su propagande u kampanji s obje strane tek potvrdile pristranost koju su glasači već imali, drugi smatraju da su imale značajnijeg utjecaja. Pojavio se i problem granice između medijskog žutila, koje voli objavljivati poluinformacije ili senzacionalnosti koje malo kad imaju temelja u stvarnosti ili služe za preusmjeravanje pažnje, s činjeničnim i lažnim tekstovima.

Medij Buzzfeed, koji inače ne bi trebao biti go-to odredište za bilo kakve vijesti van zabave, napravio je 'viralno istraživanje'. U njemu otkrivaju da su lažne vijesti na Facebooku postigle veći engagement (broj podjela sadržaja, reakcija na njega i komentara) od mainstream vijesti. I dok je jasno da bi se Facebook trebao više brinuti o lažnjacima (poput super-viralnog lažnjaka gdje papa odobrava odabir Trumpa za predsjednika), istraživanje Buzzfeeda je krajnje ograničeno i definitivno ne može predstavljati Facebook kako su stvari postavljene.

Ostavi li se papina 'podrška' po strani, istinski viralnih potpuno lažnih tekstova je kudikamo manje, a neki mediji zapravo zagovaraju manje podrške za one na drugoj strani političkog spektra. Lijevi upiru prstom u Fox News kao 'izvor lažnih i pristranih informacija', desni na isti način upiru prstom na CNN. Tko to uopće može moderirati i je li takvo što uopće potrebno? U slučaju kada bi se radovi takvih medija počeli označavati kao 'lažni', ulazi se u vrlo nezgodno i opasno područje.

Upravo tako razmišlja barem jedan autor internetskog odredišta Snopes, koje se bavi istraživanjem točnosti određenih događanja. 'Konzervativno i liberalno izvještavanje nije posebno nov fenomen niti je u pitanju nešto što bismo trebali označavati u potpunosti kao lažne vijesti. Fikcija i izmišljotine koje čine lažne vijesti su samo mali dio većeg fenomena loših vijesti. To obuhvaća mnogo različitih oblika bezvrijednih, netočnih, neistraženih i namjerno obmanjujućih izvještaja koji ne pomažu nikome', navodi David Mikkelson sa Snopesa.

Međutim, ni odredište Snopes nije u stanju pomoći u cijeloj priči. Za otkrivanje točnosti neke informacije potrebno je vrijeme, dok viralni sadržaj neprovjereno biva dijeljen među milijunima ljudi - koji uglavnom nemaju neku potrebu za provjerom stvari.

Za početak borbe protiv lažnih vijesti, Google i (nedugo nakon) Facebook odlučili su da neće služiti oglase na odredištima za koja se pokaže da izmišljaju sadržaj. Tu se dolazi i do problema sa satiričnim stranicama - jer dok bi one poznate poput Oniona filter mogao zaobići, one druge bi mogle završiti u košarici za smeće po pitanju zarade od oglašavanja.

U konačnici, problem možda uopće nije toliko razvikan kako bi se dalo za naslutiti iz medijskih tekstova ovih dana. Dok je Mark Zuckerberg svjestan problema s lažnim sadržajem i njegovom popularnosti, navodi kako on predstavlja manje od jedan posto cjelokupnog sadržaja ove mreže. Šanse da je sadržaj u takvoj količini utjecao na izbore na bilo kojoj strani je mizeran, navodi Zuckerberg, dodavši kako njegova mreža ne smije niti može postati arbitar istine.

Ne zvuči toliko loše... pod uvjetom da je podatak točan.