Krajem prošle godine Prekršajni sud u Zagrebu nepravomoćno je presudio u gotovo pet godina staroj trakavici čiji je glavni junak bio već pomalo zaboravljeni H-Alterov as, bivši ravnatelj Agencije za elektroničke medije i, također bivši, predsjednik njezina Vijeća, Zdenko Ljevak.
Kriv je, kažnjen nije
14.01.2016.
Link na članak
Sud je Ljevaka proglasio krivim zato što je daleke 2011. godine ignorirao nalog Agencije za zaštitu osobnih podataka (koja je u to vrijeme obavljala poslove neovisnog tijela za zaštitu prava na pristup informacijama) i suprotno tada važećem Zakonu o pravu na pristup informacijama onemogućio potpisniku ovih redaka ostvarivanje prava na pristup informacijama. Optužni prijedlog protiv Ljevaka podigao je AZOP.
Od AEM-a smo tada tražili ugovore o koncesijama za emitiranje nacionalnog televizijskog programa u njihovu integralnom obliku, i to sa svim nakladnicima s kojima su sklopljeni koncesijski ugovori. Vijeće za elektrončke medije čvrsto je stajalo na strani interesa medijskog kapitala i odlučilo da ugovori budu zaštićeni kao poslovna tajna na razdoblje od pet godina nakon potpisivanja. No čak niti ugovor s RTL-om, kojemu je već tada prošlo navedeno petogodišnje razdoblje, u Agenciji nisu željeli iznijeti na svjetlo dana.
H-Alterov novinarski pritisak na Agenciju i Vijeće nije prestajao, međutim bilo je potrebno punih četrnaest mjeseci dok ovo regulatorno tijelo u području elektroničkih medija nije počelo popuštati. U rujnu 2012. godine prvo smo dobili koncesijski ugovor s RTL-om. Potom je Vijeće ukinulo svoj protuzakoniti propis na osnovu kojega je koncesijske ugovore proglašavalo poslovnom tajnom, a u svibnju 2013. Vijeće i Agencija konačno su priznali javnosti pravo da zna i dostavili nam sve ostale ugovore.
Premda je Prekršajni sud proglasio Ljevaka krivim, istom ga je presudom oslobodio kazne, i to zato što je "otklonio ili umanjio prekršaja", drugim riječima, zato što je na kraju ipak omogućio H-Alteru, a time i cjelokupnoj javnosti, pristup traženoj dokumentaciji. Ljevak će tako morati samo nadoknaditi sudske troškove, koji su procijenjeni na 100 kuna.
Prvookrivljena u postupku bila je Agencija za elektroničke medije. Ona je oslobođena optužbe zahvaljujući naknadnim promjenama Zakona o pravu na pristup informacijama kojima je predviđeno da se za prekršaj toga zakona više ne sankcioniraju pravne osobe, već samo odgovorne osobe u njima.
Iz presude Prekršajnog suda je vidljivo da je Agencija za elektroničke medije, ustrajavajući na uskrati traženih informacija o koncesijskim ugovorima, išla sve do Ustavnog suda i DORH-a. Tek kada je nadležnima u Agenciji postalo bjelodano da od toga neće biti nikakve koristi (naime tadašnji glavni državni odvjetnik Mladen Bajić odgovorio im je da ne vidi nikakve pretpostavke za postupanje DORH-a, a Ustavni sud također im je poslao rješenje koje im - nazire se iz teksta sadašnje presude - nije išlo u prilog), Vijeće za elektroničke medije stavilo je izvan snage svoju Odluku o tajnosti podataka iz ponuda o javnim natječajima i dopustilo nam da objelodanimo koncesijske ugovore.
Agenciji i njezinu Vijeću, kao i Zdenku Ljevaku, na raspolaganju stoji mogućnost žalbe na ovu presudu, o kojoj bi odlučivao Visoki prekršajni sud. Međutim žalbe vjerojatno neće uslijediti, jer i Ljevak i tijelo kojim je do 2013. godine upravljao mogu biti više no zadovoljni ovakvim ishodom.
Autor: Toni Gabrić