Aktualno > Analize

Kako su se e-mail i audio 2015. vratili na velika vrata

04.01.2016.

U pogledu inovacija u medijima, 2015. je bila puna iznenađenja. The New Yort Times je lansirao iskustvo virtualne realnosti svojih priča, što omogućuje da čovjek bude usred događaja koji se odvija na drugom kraju svijeta. Postalo je lakše nego ikada prije imati najrelevantniju, svježu i za svaku preporuku priču koju vam savjetuje algoritam koji je naučio koje vas vrste priča zanimaju, pa vam ih nudi uz pomoć Google Now, Pocket, This i bezbrojnih drugih aplikacija. Mnogi su se izdavači, uključujući i ovog za kog ja radim, udružili s Facebookom da bi stvorili Instant Articles, čitateljsko iskustvo koje je smišljeno da zaobiđe većinu mobilnih stranica koje se dugo učitavaju, a za čitatelje Facebookove aplikacije se pojave istog trenutka.

Premda su te platforme začuđujuće, nisu ono što je izazvalo najviše iznenađenja ove godine. Mediji koji su me najviše impresionirali 2015. su nudili baš pravu mjeru ograničenja i neograničenih mogućnosti kreativnih glasova: e-mail i audio.

U usporedbi s novim platformama te dvije ne mogu biti više retro. Za mnoge je e-mail najgori, najsporiji i najneučinkovitiji način komuniciranja. Često poštu pojedu filteri za smeće, većina pošiljatelja e-maila još mora naučiti etiketu u vezi s odgovorima svima i dodavanja nekih u kopiju adrese (Cc), a teško je i administrirati kućice, posebno ako je to najbolji način na koji vas ljudi mogu kontaktirati. Na svoj sam osobni e-mail postavio stalni odgovor da sam na praznicima jer sam se počeo daviti u e-mailovima, dopisivanju s prijateljima i prijateljskim molbama s kojima se više nisam mogao nositi jer su postale previše zamorne. Godinu dana prije ne bih nikada rekao da je e-mail dobra platforma za pričanje priča sa stajališta javnosti.

Bilo kako bilo, e-mail me ove godine iznenadio i ja postajem novi sljedbenik tog medija jednostavno zbog činjenice da se tako mnogo događa u tom prostoru. Neovisni newsletteri su postali novi osobni blogovi. Oni donose stajališta o svakom pitanju iz svake od niša, promiču brend autora, prisiljavaju ih da paze na rokove da bi zadržali čitatelje, a najbolji odražavaju glas potreban svakoj pravoj platformi. I kao i poznate osobne web stranice, imaju silno uspješne servise (TinyLetter i MailChimp) koji pomažu da ta produkcija bude besplatna ili da stoji vrlo malo. Uz podcasting* to je jedan od najboljih načina da se izravno izgradi publika, nauči dobro pisati uz ograničenja i da se preda svojoj publici pod prijetnjom krajnjeg roka.

Sad sam pretplaćen na desetak newslettera koji se šalju dnevno ili tjedno. Oni su različiti – od tradicionalnih vijesti sa ili bez komentara (Quartz i The Skimm), industrijskih favorita (Today in Tabs i Lenny Letter) do onih koje kreiraju neovisni autori (Girl Gang Missives Nicole Belanger, Liner Notes Kelsey McKinney i Awerome Women Stacy-Marie Ishmael). Ti su newsletteri uspjeli u zaista lukavom mediju s mnogo ograničenja. Čak i kad predstavljaju brend poznat po kreiranju sadržaja na drugim platformama super korisnici, koji čitaju veliku većinu priča, trebaju razlog da se odluče za taj format i otvore te e-mailove. Naslovna priča za neku temu je jednako važna kao i pisanje za društvene i druge stranice, papir ima beskrajne mogućnosti  da ispriča priču o iskustvima različitih korisnika. Zato kliziti i pregledavati newsletter mora biti udobnije ili zanimljivije od toga da važne priče na istu temu čovjek traži sam i tako gubi vrijeme. Ako newsletter nema bilo novog stava bilo novog pakiranja sadržaja, čitatelj može i prestati plaćati pretplatu da bi drugdje pronašao informacije iznesene s drugog stajališta.

Slično tome, podcasting je za velike radijske organizacije postao više od medija. ''Serial'' je prvi podcasting proizvod koji je dobio prestižnu nagradu Peabody  i postigao veću gledanost od svog roditeljskog programa „This American Life“, koji obično nema takmaca na iTunes. To je neodoljiva mješavina istinitih kriminalističkih priča i nevjerojatno angažiranog reporterskog posla koja je navukla ogromnu publiku i radio-dramu ponovo vratila na scenu. Zahvaljujući svom utjecaju, potakla je čak i službene organe da nastave s istragama.

Osim na javnom radiju ovo je bila godina neovisnih autora u području podcastinga. Ono je postalo mjesto za pisce koji pišu neodoljive priče s osjećajem za krajnji rok, za one koji rade na svojem fizičkom glasu i na onome što žele reći te za one koji razvijaju vještinu vođenja intervjua. Ljestvica za ulazak u to područje je postavljena nešto više nego kod newslettera jer pretpostavlja pristojnu spravu za snimanje i slušalice, ali je bilo o mnogo audio-priča koje su snimljene telefonom, montirane i puštene na radiju. Silno uspješni pisci i glumci razgovaraju s uspješnim gostima u garažama i sličnim jazbinama. Karizmatični razgovor s najboljim prijateljem uz pomoć modernog poziva iz daljine. Predsjednici i predsjednički kandidati po jedan sat odgovaraju na teška pitanja i slažu se da ih intervjuiraju domaćini podcastinga.

Jedna od stvari koja je jedinstvena u pogledu podcastinga je način na koji njegovi kreatori grade odnos obraćajući se izravno svojoj zajednici, a zajednica im isto tako odgovara. Dobiti kartu za podcasting live show „Other Round“ je prošli mjesec u New Yorku bilo jednako teško kao dobiti je za bilo koji veliki koncert, jer su se karte rasprodale za nekoliko minuta nakon otvaranja blagajni. Prisustvovati takvom događaju uživo je za one slušatelje koji to vole prilika da se vide uživo, vide svoje omiljene osobe koje im se svakog tjedna obraćaju preko njihovih slušalica i da povire u proces produkcije takvog showa.

Ja o medijskim inovacijama pišem svaki mjesec, a to znači da obraćam pažnju na nove i postojeće načine na koji se priča može ispričati. Mnogi pokušavaju pronaći najbolji način da se ispriča neka priča, ali bi bilo krivo usredotočiti se na blistave novotarije i otkloniti obiteljske platforme. Ovo je bila godina slušanja, čitanja i gledanja priča ispričanih na sve moguće načine. A s potencijalom da dopre do ljudi i on-line 2016. će biti godina u kojoj će trebati shvatiti kako preseliti čitatelja na mjesto na kojem ima priče; bez obzira na to je li to bdijenje za mir, sudnica u kojoj se izriče kazna koja će nekom promijeniti život ili vlastiti boravak u kojem slušate omiljenog pisca.

*Digitalno snimanje muzike, vijesti ili drugog koje se može skinuti s interneta na prenosivi player; dolazi od kratice „P.O.D“ – Portable on Demand i riječi „cast“ – od broadcast, emitiranje.

Autor: Elite Truong

Pripremila: Vesna Arsovski

Preneseno iz Poynter.org, 24. prosinca 2015.

U pogledu inovacija u medijima, 2015. je bila puna iznenađenja. The New Yort Times je lansirao iskustvo virtualne realnosti svojih priča, što omogućuje da čovjek bude usred događaja koji se odvija na drugom kraju svijeta. Postalo je lakše nego ikada prije imati najrelevantniju, svježu i za svaku preporuku priču koju vam savjetuje algoritam koji je naučio koje vas vrste priča zanimaju, pa vam ih nudi uz pomoć Google Now, Pocket, This i bezbrojnih drugih aplikacija. Mnogi su se izdavači, uključujući i ovog za kog ja radim, udružili s Facebookom da bi stvorili Instant Articles, čitateljsko iskustvo koje je smišljeno da zaobiđe većinu mobilnih stranica koje se dugo učitavaju, a za čitatelje Facebookove aplikacije se pojave istog trenutka.

Premda su te platforme začuđujuće, nisu ono što je izazvalo najviše iznenađenja ove godine. Mediji koji su me najviše impresionirali 2015. su nudili baš pravu mjeru ograničenja i neograničenih mogućnosti kreativnih glasova: e-mail i audio.

U usporedbi s novim platformama te dvije ne mogu biti više retro. Za mnoge je e-mail najgori, najsporiji i najneučinkovitiji način komuniciranja. Često poštu pojedu filteri za smeće, većina pošiljatelja e-maila još mora naučiti etiketu u vezi s odgovorima svima i dodavanja nekih u kopiju adrese (Cc), a teško je i administrirati kućice, posebno ako je to najbolji način na koji vas ljudi mogu kontaktirati. Na svoj sam osobni e-mail postavio stalni odgovor da sam na praznicima jer sam se počeo daviti u e-mailovima, dopisivanju s prijateljima i prijateljskim molbama s kojima se više nisam mogao nositi jer su postale previše zamorne. Godinu dana prije ne bih nikada rekao da je e-mail dobra platforma za pričanje priča sa stajališta javnosti.

Bilo kako bilo, e-mail me ove godine iznenadio i ja postajem novi sljedbenik tog medija jednostavno zbog činjenice da se tako mnogo događa u tom prostoru. Neovisni newsletteri su postali novi osobni blogovi. Oni donose stajališta o svakom pitanju iz svake od niša, promiču brend autora, prisiljavaju ih da paze na rokove da bi zadržali čitatelje, a najbolji odražavaju glas potreban svakoj pravoj platformi. I kao i poznate osobne web stranice, imaju silno uspješne servise (TinyLetter i MailChimp) koji pomažu da ta produkcija bude besplatna ili da stoji vrlo malo. Uz podcasting* to je jedan od najboljih načina da se izravno izgradi publika, nauči dobro pisati uz ograničenja i da se preda svojoj publici pod prijetnjom krajnjeg roka.

Sad sam pretplaćen na desetak newslettera koji se šalju dnevno ili tjedno. Oni su različiti – od tradicionalnih vijesti sa ili bez komentara (Quartz i The Skimm), industrijskih favorita (Today in Tabs i Lenny Letter) do onih koje kreiraju neovisni autori (Girl Gang Missives Nicole Belanger, Liner Notes Kelsey McKinney i Awerome Women Stacy-Marie Ishmael). Ti su newsletteri uspjeli u zaista lukavom mediju s mnogo ograničenja. Čak i kad predstavljaju brend poznat po kreiranju sadržaja na drugim platformama super korisnici, koji čitaju veliku većinu priča, trebaju razlog da se odluče za taj format i otvore te e-mailove. Naslovna priča za neku temu je jednako važna kao i pisanje za društvene i druge stranice, papir ima beskrajne mogućnosti  da ispriča priču o iskustvima različitih korisnika. Zato kliziti i pregledavati newsletter mora biti udobnije ili zanimljivije od toga da važne priče na istu temu čovjek traži sam i tako gubi vrijeme. Ako newsletter nema bilo novog stava bilo novog pakiranja sadržaja, čitatelj može i prestati plaćati pretplatu da bi drugdje pronašao informacije iznesene s drugog stajališta.

Slično tome, podcasting je za velike radijske organizacije postao više od medija. ''Serial'' je prvi podcasting proizvod koji je dobio prestižnu nagradu Peabody  i postigao veću gledanost od svog roditeljskog programa „This American Life“, koji obično nema takmaca na iTunes. To je neodoljiva mješavina istinitih kriminalističkih priča i nevjerojatno angažiranog reporterskog posla koja je navukla ogromnu publiku i radio-dramu ponovo vratila na scenu. Zahvaljujući svom utjecaju, potakla je čak i službene organe da nastave s istragama.

Osim na javnom radiju ovo je bila godina neovisnih autora u području podcastinga. Ono je postalo mjesto za pisce koji pišu neodoljive priče s osjećajem za krajnji rok, za one koji rade na svojem fizičkom glasu i na onome što žele reći te za one koji razvijaju vještinu vođenja intervjua. Ljestvica za ulazak u to područje je postavljena nešto više nego kod newslettera jer pretpostavlja pristojnu spravu za snimanje i slušalice, ali je bilo o mnogo audio-priča koje su snimljene telefonom, montirane i puštene na radiju. Silno uspješni pisci i glumci razgovaraju s uspješnim gostima u garažama i sličnim jazbinama. Karizmatični razgovor s najboljim prijateljem uz pomoć modernog poziva iz daljine. Predsjednici i predsjednički kandidati po jedan sat odgovaraju na teška pitanja i slažu se da ih intervjuiraju domaćini podcastinga.

Jedna od stvari koja je jedinstvena u pogledu podcastinga je način na koji njegovi kreatori grade odnos obraćajući se izravno svojoj zajednici, a zajednica im isto tako odgovara. Dobiti kartu za podcasting live show „Other Round“ je prošli mjesec u New Yorku bilo jednako teško kao dobiti je za bilo koji veliki koncert, jer su se karte rasprodale za nekoliko minuta nakon otvaranja blagajni. Prisustvovati takvom događaju uživo je za one slušatelje koji to vole prilika da se vide uživo, vide svoje omiljene osobe koje im se svakog tjedna obraćaju preko njihovih slušalica i da povire u proces produkcije takvog showa.

Ja o medijskim inovacijama pišem svaki mjesec, a to znači da obraćam pažnju na nove i postojeće načine na koji se priča može ispričati. Mnogi pokušavaju pronaći najbolji način da se ispriča neka priča, ali bi bilo krivo usredotočiti se na blistave novotarije i otkloniti obiteljske platforme. Ovo je bila godina slušanja, čitanja i gledanja priča ispričanih na sve moguće načine. A s potencijalom da dopre do ljudi i on-line 2016. će biti godina u kojoj će trebati shvatiti kako preseliti čitatelja na mjesto na kojem ima priče; bez obzira na to je li to bdijenje za mir, sudnica u kojoj se izriče kazna koja će nekom promijeniti život ili vlastiti boravak u kojem slušate omiljenog pisca.

*Digitalno snimanje muzike, vijesti ili drugog koje se može skinuti s interneta na prenosivi player; dolazi od kratice „P.O.D“ – Portable on Demand i riječi „cast“ – od broadcast, emitiranje.

Autor: Elite Truong

Pripremila: Vesna Arsovski

Preneseno iz Poynter.org, 24. prosinca 2015.