Na godišnjicu najgoreg datuma u 21. stoljeću, početka ruskog napada na Ukrajinu, Dnevnik podsjeća, prigodno i klišeizirano, na početak sukoba. Fraze, šabloni, oportunizam – to je univerzalni jezik Prisavlja. U godinu dana rata na HRT-u – a takvo je stanje u svim mainstream medijima – nismo čuli pluralističku raspravu o uzrocima i prirodi rata u Ukrajini, a i nećemo. Ovaj ćemo prostor stoga ostaviti za oproštaj s dvojicom vrhunskih vanjskopolitičkih novinara, Draganom Nikolićem i Markom Stričevićem.
Kadrovi rado lete
05.03.2023.
Link na članak
Dnevnik, HRT, 24. veljače, 19:00
Obadva, obadva su pala, rečeno jezikom hrvatske domoljubne retorike. Nikolić – čovjek koji govori pet-šest stranih jezika, malen kao lakat, veseo kao ptica, hrabar kao Kraljević Marko, mudar kao knjiga, a dobar kao sunce, morao je otići, zbog cenzure i maltretiranja.
Kad je, svojevremeno, napravio dokumentarac o Putinovoj Rusiji – Grlić Radman tad je zanosno hvalio poetsku dušu Sergeja Lavrova – zamjerili su mu da nema dovoljno Kremlja. Isti ti ljudi, kad je počeo rat u Ukrajini, odnosno njegovo drugo poluvrijeme, stavili su na ekrane ukrajinsku zastavu – ali je, avaj, bila naopako okrenuta i tako stajala sve dok im učeni i knjiški ljudi nisu sugerirali da to poprave. Prle je nakon niza poniženja zatražio mjesto dopisnika iz Beograda, i ponuđeno mu je – ali tako da plaću dobiva po satnici, prema učinku, koliko "cvika karticu" (metafora), a ne kao Branka Slavica i drugi izvjestitelji uhljebi sa zapada, "jaka" imena i još jači radnici, fiksno. Dragan Nikolić Prle nije pristao i otišao je – tržište dobiva još jedan nepoderivi radni stroj, a HTV gubi još jednog čovjeka sa znanjem i integritetom, najboljeg vanjskopolitičkog reportera, autora desetaka dokumentaraca, Milića bez mrlja. Zapravo, ne jednog nego dvojicu, njega i Stričevića, čovjeka koji o Rusiji i cijelom tom prostoru zna više nego cijeli ostatak vanjske politike zajedno. Šteta, beskonačno šteta, rekao bi pjesnik, ali to je Hrvatska radiotelevizija, lobotomizirani mastodont kojemu kuca smrtićevska vura.
Cijeli tekst možete pročitati na portalnovosti.com.