Je li došao kraj eri velikih obmana i lažnih vijesti ili veliki rat tek počinje? Možda se zaista nazire kraj kraljevstvu alternativnih činjenica, a prvi znak mogao bi biti poraz republikanaca, koji su i dalje lutke u Trumpovom kazalištu, na skorim američkim izborima za Zastupnički dom i dio Senata. Ankete kažu da će republikanci pobijediti, ali Michael Moore tvrdi da će 8. studenoga slaviti demokrati. Moorea se sluša, jer je predvidio pobjedu Donalda Trumpa, iako su ankete najavljivale njegov poraz.

Trump je i dalje najvažniji republikanac i ta je „velika stara stranka“ na izbore poslala niz radikala, koji ne vjeruju u evoluciju i tvrde da je Joe Biden ukrao izbore. Trumpova većina u Vrhovnom sudu počinila je udar na mogućnost abortusa i Moore najavljuje da će baš zbog toga na izbore izaći puno žena, puno mladih. Ali, čak i ako je on u pravu, ako se dogodi čudo i američki princ lažnih vijesti izgubi, još bi nam mogle koristiti upute za snalaženje u svijetu u kojem još ima ljudi koji vjeruju Vladimiru Putinu. Možda neki još misle i da Putin zapravo nije napao Ukrajinu, tko bi znao…

Upute nudi švedska filozofkinja Asa Wikforss, koja je svoje djelo „Alternativne činjenice“ 2017. godine pisala u strahu da demokratske institucije SAD-a neće preživjeti Trumpa kao predsjednika. Nedavno je ta knjiga s podnaslovom „O znanju i njegovim neprijateljima“ objavljena i u Hrvatskoj, u izdanju Naklade OceanMore, u pravi trenutak da nas pripremi za novi Trumpov pohod po svjetskim medijima. Američke demokratske institucije preživjele su Trumpa, njegovu predsjedničku kampanju, njegov mandat i pokušaj da udarom na Kongres zadrži vlast. Mogu li institucije izdržati novi udar Donalda Trumpa i njegovih medija i sljedbenika? Trumpovi birači prilično su bespomoćni pred njegovim nevjerojatnim riječima, oni su Trumpove prve žrtve. Njima neće biti važno ništa osim onoga što Trump kaže, a sad ga, eto, na vlastitu sramotu i štetu, podržava puno republikanskih prvaka. Kao da nam nije dosta kremaljskog ludila, evo ga opet i iz Amerike.

„Pred našim očima vodi se borba za stvarnost. Utapaju nas lažnim vijestima, teorijama zavjere i pristranim pripovijestima“, piše švedska filozofkinja Asa Wikforss u predgovoru svojoj knjizi, koju je 2019. na poklon dobilo 110 tisuća švedskih gimnazijalaca. Očito, u Švedskoj je ipak uočeno koliko je važno naoružati se i biti pripravan za plimu laži, pa Asa Wikforss na štokholmskom univerzitetu vodi veliko, multidisciplinarno istraživanje otpora prema znanju. Otpor prema znanju, što je to?  Nova i vrlo opasna pojava, kaže Wikforss. Otpor prema znanju sastavljen je od stvari poznatih iz povijesti: iskrivljenog razmišljanja, političkih podjela, ekonomskih nepravdi, populizma, laži, propagande. Ali, sad se sve to istovremeno pojačalo i slilo u posve novu, ekstremnu situaciju, koja bi mogla podsjetiti na početak 20. stoljeća i rađanje totalitarnih pokreta, upozorava autorica.

I, što da se radi? Kako da znamo da smo u pravu? Vrlo je korisna autoričino objašnjenje što nam treba da bi se naše uvjerenje računalo kao znanje. Znanje ne traži apsolutnu sigurnost ili dokaz, kaže autorica, dovoljno je da imamo dobre razloge za svoja uvjerenja. Činjenice postoje neovisno o nama i moguće je i da smo u krivu.

Dakle, ako ogromna većina znanstvenika govori o klimatskim promjenama, imamo dobre razloge da im vjerujemo. Ali, klimatske promjene ne moraju biti sto posto dokazane da bismo imali takvo uvjerenje. Takvi dokazi postoje rijetko izvan matematike i logike. A ljudi poput Trumpa iskorištavaju to što nema stopostotne sigurnosti pa kažu: što, pa to je samo teorija kao i cijela znanost. Dakle, tražimo da za neku tvrdnju ima dovoljno dobrih razloga. I pamtimo da često nije moguće imati apsolutnu sigurnost. I da smo možda u krivu, pa pratimo nove argumente. Možda bi u toj obrani od mračnih sila neznanja dobrodošlo podučavanje filozofije na svim fakultetima, semestar ili dva.

Kako je došlo do pandemije neznanja? Autorica je detektirala nekoliko uzroka. Prvi je filozofija postmoderne, koja, kaže ona, nije bila glavni tok filozofije, ali se raširila izvan filozofije, a u tumačenju nefilozofa došlo je do širenja pogleda na svijet u kojem svatko ima svoju istinu, svatko sa svog aspekta. Jasno je da nije moguće da svatko ima svoju istinu, istina je jedna, ali zaraza se ipak proširila. Ali ne greškom filozofa, nego stručnjaka drugih profila koji su se usudili tumačiti postmodernu i – pogriješili.

Cijeli tekst možete pročitati na forum.tm.