Kako se navodi u Izvješću izaslanstva, koje je brojalo šest članova, održani su sastanci s nekoliko predstavnika i predstavnica civilnog društva, konkretno organizacija civilnog društva, socijalnih partnera, medija i pravne struke, kao i s predstavnicima i predstavnicama hrvatskih nadležnih tijela. Cilj ovog izvješća jest vjerno prikazati i predstaviti stajališta civilnog društva.
U poglavlju 3. Izvješća pod naslovom Sloboda izražavanja i sloboda medija navodi se kako je jedan od sudionika upozorio na činjenicu da su nadležna tijela najavila izmjene Kaznenog zakona kojima bi se uporaba curenja informacija iz spisa učinila kaznenim djelom.
Gdje je nestao socijalni dijalog i kolektivno pregovaranje?
-Sudionici su izrazili žaljenje zbog porasta diskursa protiv medija, koji je potaknuo verbalne i fizičke napade na medijske djelatnike. Jedan je sudionik izjavio da smatra da se u Hrvatskoj navodno provodi otprilike tisuću strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja, koji podrazumijevaju odštetu veću od 10 milijuna EUR. Takve strateške tužbe s ciljem utišavanja novinara pokreću različite osobe, od javnih službenika, političkih stranaka koje čine većinu i oporbu, lokalnih političara do poslovnih ljudi, pa i samih sudaca, stoji u Izvješću te se dodaje kako je izraženo žaljenje zbog činjenice da sudovi ne upotrebljavaju mogućnost odbacivanja zlonamjernih sudskih postupaka u ranoj fazi koja proizlazi iz Zakona o parničnom postupku.
-Hrvatska nadležna tijela izjavila su da smatraju da je brojka od tisuću strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja znatno preuveličana u usporedbi s njihovom procjenom, prema kojoj se vodi tek nešto više od trideset takvih predmeta. Tvrde da se brojka od tisuću predmeta u stvarnosti odnosi na sve tužbe u kojima sudjeluju novinari, uključujući, primjerice, sporove u području radnog prava (HND već pet godina prikuplja i objavljuje podatke o tužbama protiv medija i novinara i to isključivo tužbe za povredu ugleda i časti u kaznenim i građanskim postupcima, op.ur).
Hrvatska nadležna tijela također su istaknula rad stručne skupine za politike suzbijanja strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja uspostavljene 2021., u koju su uključeni predstavnici medija. Sudionici i sudionice izrazili su žaljenje zbog manjka socijalnog dijaloga i kolektivnog pregovaranja u medijskom sektoru. Iako su sindikati u tradicionalnim medijima i javnoj radioteleviziji ustaljena pojava, stopa zastupljenosti niska je u novim medijima, a osobito u digitalnim medijima. Pozvali su na održavanje rasprava o povlasticama, pravima medijskih djelatnika te pravednom udjelu u oporavku nakon krize uzrokovane pandemijom bolesti COVID-19. Medijski djelatnici i djelatnice izrazili su nadu da će europski akt o slobodi medija potaknuti poslodavce da se pridruže sveobuhvatnim raspravama, navodi se nadalje te ističe kako su sudionici i sudionice izjavili da je transparentnost u pogledu vlasništva nad medijima veoma niska.
I nadalje manjak transparentnosti vlasništva nad medijima
-Dok su veliki privatni mediji većinom u vlasništvu stranih vlasnika, lokalne medijske kuće često su pod nadzorom lokalnih vijeća, što uvelike utječe na neovisnost izvještavanja. Manjak transparentnosti u pogledu vlasništva doveo je do nastanka sumnji u slučajevima kao što je preraspodjela radijske frekvencije neovisne postaje radijskom kanalu koji je dio velikog konglomerata. Hrvatska nadležna tijela izjavila su da elektronički mediji sada imaju obvezu obavješćivanja relevantne agencije o sastavu njihova vlasništva te da je predviđen sustav za objavu financijskih podataka za sve medije. Sudionici su izrazili žaljenje zbog činjenice da su pritisak i socioekonomske poteškoće doveli do toga da medijski djelatnici često napuštaju novinarstvo. Oni koji ostaju raditi u sektoru često se moraju nositi sa samocenzurom ili pritiskom kojem su izloženi ako pišu o temama kao što su povijest, manjine ili poslovne djelatnosti. Nastavnim planovima u području novinarstva na sveučilištima sada konkuriraju nastavni planovi u području odnosa s javnošću, što ukazuje na brisanje granica između komunikacija i izvještavanja, navodi se u izvješću te konstatira kako mladi novinari često završavaju na portalima na kojima većinom obrađuju postojeće informacije kako bi izradili jeftini sadržaj umjesto da istražuju ili stvaraju originalni sadržaj. - Sudionici su izrazili nadu da će europski Akt o slobodi medija, u kojem je novinarstvo definirano kao javno dobro, doprinijeti promjeni pristupa. Istaknuta je činjenica da Zakon o medijima, koji je donesen prije dvadeset godina, više nije primjeren za suočavanje s aktualnim izazovima, što se prvenstveno odnosi na poteškoće u pogledu financiranja s kojima se suočava medijski sektor. Sudionici su izrazili žaljenje zbog činjenice da nadležna tijela ne objavljuju godišnje natječaje, kako je predviđeno Zakonom o medijima. Također su kritizirali činjenicu da su nadležna tijela navodno odbila objaviti dodjelu nekoliko milijuna eura u oglašivačkim sredstvima pozivajući se na poslovnu tajnu. Jedan je sudionik također istaknuo manjak transparentnosti u pogledu uporabe sredstava EU-a za promicanje provjere činjenica, što većinom pogoduje državnoj agenciji, te u pogledu elemenata vidljivosti projekata EU-a, što obično pogoduje medijima bliskijima Vladi, stoji u Izvješću te se dodaje da su sudionici kritizirali postupak odabira članova upravnog odbora javne radiotelevizijske kuće, koja je u rukama političkih snaga koje imaju saborsku većinu.
Rizik od cenzure
- Jedan se sudionik pozvao na podatke koji ukazuju na jasnu prekomjernu zastupljenost stajališta Vlade u odnosu na stajališta oporbe u javnim raspravama koje se održavaju na javnoj televiziji u udarnom terminu. Hrvatska nadležna tijela izjavila su da je predviđen zakon o reformi postupka imenovanja rukovoditelja javne radiotelevizijske kuće. Drugi je sudionik izrazio žaljenje u pogledu zaštite autorskih prava u kontekstu prijenosa Direktive EU-a o autorskom pravu u hrvatsko pravo. Objašnjeno je da je hrvatski zakonodavac izmijenio logiku Direktive jer je dodijelio autorsko pravo vlasniku, a ne osobi koja je izradila sadržaj. S obzirom na nepostojanje roka za iskorištavanje djela, vlasnik bi mogao izmijeniti sadržaj dijela bez suglasnosti autora, što je dovelo do ozbiljnih pitanja o riziku od cenzure i pravu na pristup informacijama, zaključuje se u poglavlju 3. posvećenom slobodi izražavanja i sloboda medija.
Izaslanstvo Europskog gospodarskog i socijalnog odbora je za vrijeme posjeta razgovaralo sa sudionicima i o temeljnim pravima socijalnih partnera, slobodi udruživanja i slobodi okupljanja te pravu na nediskriminaciju i vladavina prava.
Priredio: Ivica Buljan
Cijelo izvješće možete pročitati na www.eesc.europa.eu.