Josip škunca je uz Vladimira Malekovića i Vesnu Kusin bio treći „dežurni“ tekstopisac za najave, osvrte, komentare i priloge o bogatom likovnom životu Zagreba i šire. škunca je dugi niz godina vodio Galeriju Dubrava još dok je bila u Cerskoj 1. Kao što je Vladimir Bužančić od galerije u Remetincu stvorio kultno mjesto, tako je škunca približio Dubravu centru. Na ta se otvorenja jednostavno moralo otići. Osim što su tamo izlagali primjerice Ratko Petrić, Miroslav šutej i drugi značajni umjetnici, škunca je od početka imao osjećaj za kvalitetu i kod mladih ljudi.

Punu podršku davao je već 1968. Veri Fischer i prepoznao njezine kolaže, potrebu za unošenjem u galeriju ambijent vlastitog atelijera, pa i kad se okretala smeću kao izazovnoj temi, škunca je vrlo duboko pronikao u smisao takvih izlaganja. Bio je važna podrška i tada mladoj Nataši Cetinić izloživši 11 apstraktnih kompozicija, na kojima je škunca znao vidovito očitati umjetničinu potrebu za trećom, iluzornom dimenzijom.  Autor je monografije „Ćosić“, a uvodničar u grafičkim mapama Lackovića, Rabuzina i Josipa Generalića. Novinarsko je to ime koje se duboko urezalo u hrvatsku kulturu. (nu)