Ona je Ivana Dragičević, i upravo je objavila novu knjigu, publicistički dragulj “Nesigurni” (Naklada Ljevak), svojevrsni “self-help priručnik za čovječanstvo i humanizam” u vrijeme obilježeno sve većim globalnim nesigurnostima. Kroz niz priča iz osobnog rakursa, Dragičević u knjizi govori o fundamentalnim pitanjima, od zelene ekonomije, klimatskih promjena, digitalne tranzicije, ratova i migracija pa do potresa, poplava i ostalih prirodnih katastrofa, podsjećajući kako instant rješenja nema – jedini self-help koji imamo na raspolaganju smo mi, ljudi.

Samo mi možemo sami sebi poslužiti kao priručnik za samopomoć humanosti – i to kroz povezanost, a nikako sebičnost. Pogotovo ako znamo da smo svi, ovako nesigurni, zaista zajedno u tom istom čamcu zvanom Zemlja, govori Dragičević u svojoj knjizi, postavljajući svima nama pitanje koje je više proročansko nego retoričko: Možemo li se izliječiti? O gorućim pitanjima s kojima se danas svijet suočava i što bismo mogli učiniti da se izliječimo, Ivana Dragičević govori u intervjuu za Telegram.

TELEGRAM: Upravo ste objavili svoju drugu publicističku knjigu, “Nesigurni”, u kojoj već samim naslovom sugerirate da je danas fokus globalnih problema na nesigurnosti. Znači li vaše skretanje pozornosti na aktualnu nesigurnost da smo prethodno bili sigurni? U kojem je smislu današnji svijet “nesigurniji” nego što je bio 2018., kad ste objavili “Nejednake”?

DRAGIČEVIĆ: Pozornost mi je uvijek na svemu što se tiče suštine našeg svijeta. Tema sigurnosti danas je ključna tema o kojoj se piše i priča, pogotovo u Europskoj uniji koja je bila zamišljena kao koncept očuvanja mira. Uz krizu vrijednosti u okviru poretka liberalne demokracije, uz autoritarne tendencije, dokidanje vladavine prava, okrutnosti i nemilosrdnosti oružane sile, koje gledamo na frontovima od istočne Ukrajine do Gaze, od velikih i dugotrajnih procesa koji mijenjaju svijet – klimatskih promjena i migracija do naših svakodnevnih života na koje globalna nesigurnost utječe, od cijena hrane do stanovanja, budućnosti naših mladih i naših društava, koncept ljudske sigurnosti mora se sagledavati vrlo temeljito i ozbiljno.

Uz nejednakost, koja je mjerljiva ekonomska kategorija, nesigurnost je kako pišu mnogi, a i ja u knjizi, osjećaj. Danas se osjećamo nesigurniji nego prije pet godina jer smo kao čovječanstvo ove generacije prošli i kroz iskustvo globalne pandemije koja nas je fundamentalno promijenila, o čemu također pišem. Nitko nikada nije siguran, a svi smo smrtni, pa smo samim time i konačni u svom postojanju. Da smo toga stalno svjesni, možda bi svijet bio bolje mjesto.

Cijeli intervju možete pročitati na telegram.hr.