Temeljem nalaza utvrđeni su najuočljiviji nedostaci i oni koji iziskuju posebnu pozornost u kreiraju politike kako bi se promovirali medijski pluralizam i slobode u zemlji. Probleme je identificiralo tim stručnjaka iz svake zemlje.

Najvažnije pitanje koje je uočeno u istraživanju MPM 2015 su krhka zaštita novinarskih prava i radnih uvjeta, ekonomski interesi koji utječu na uredničku politiku, nedostatak politika medijske pismenosti, neovisnost lokalnih medija i nedostatak jasnije definirane državne regulative u području oglašavanja.

Medijske politike se moraju pozabaviti tim pitanjima kako bi potaknule medijski pluralizam. Na snazi su restrikcije u vezi s klevetanjem koje mogu imati negativan utjecaj na novinarsko izvještavanje. Poboljšanje je učinjeno osnivanjem Centra za izražavanje pri Hrvatskom novinarskom društvu. No utjecaj tog tijela još nije moguće utvrditi jer je otvoren nedavno.

Sve u svemu, novinarske organizacije nisu u stanju jamčiti uredničku neovisnost i profesionalne standarde. Još uvijek se javljaju napadi na novinare i prijetnje njihovoj fizičkoj sigurnosti, a učestala je neredovitost primanja plaća i vrlo visok stupanj nesigurnosti vezan za posao. Mehanizmi koji zabranjuju komercijalni utjecaj u slučaju promjene vlasnika ili uredničke politike postoje, no kapital sustavno utječe na urednički sadržaj, pa su ti mehanizmi neefikasni.

Društveni mediji su prepoznati kao važni, ali njihova neovisnost nije ničim zajamčena. Mediji manjina također nisu sasvim neovisni – njih podupire samo ograničen broj političkih mjera. Premda je potpora neprofitnim društvenim medijima i medijima manjina pozitivna, još mnogo treba učiniti da bi se omogućile snažnije i učinkovitije političke mjere uključujući i financijsku i političku neovisnost društvenih medija.

Zakon samo indirektno regulira medijsko vlasništvo političara. Ne postoje službeni podaci ni praćenje udjela na TV kanalima, radio kanalima i u novinama koji se odnose na tvrtke povezane s političarima. Potpunu transparentnost i pristup podacima o medijskom vlasništvu nije lako postići. Problem je pogoršan činjenicom da različite agencije koje prate promjene vlasništva novina i elektroničkih medija to čine u skladu sa zakonom. Vijeće za elektroničke medije je odgovorno za elektroničke medije, a Hrvatska gospodarska komora za tiskane. Buduće politike se trebaju usredotočiti na osnivanje centralizirane institucije koja će pratiti vlasništvo i promjene u njenu i za tiskane medije, za radio i televiziju te za online medije.

Autori istraživanja za Hrvatsku su Paško Bilić sa Instituta za razvoj i međunarodne odnose u Zagrebu, Ivan Balabanić sa Katoličkog sveučilišta u Zagrebu i Antonija Petričušić sa Pravnog fakulteta u Zagrebu.

Rezultate istraživanja možete pogledati ovdje.

Izvor: Media Pluralism Monitor