Aktualno > Analize

Intervju Maja Sever, predsjednica SNH: Novinari se moraju znati izboriti za svoja prava i profesiju

31.05.2019.

Razgovarao: Ivica Buljan

 

Nova predsjednica Sindikata novinara Hrvatske Maja Sever prepoznatljivo je televizijsko lice, ali isto tako i kao vrlo aktivna i agilna novinarka koja se bori za novinarska prava i ostvarivanje profesionalnih standarda u našoj profesiji. S Majom smo razgovarali o sindikalnim aktivnostima kada je u pitanju novinarska branša te o našoj medijskoj sceni i novinarstvu. 

- Nakon izbora na Skupštini Sindikata novinara Hrvatske (SNH) najavili ste borbu za kolektivne ugovore u medijskim kućama te za granski kolektivni ugovor kojim bi bila regulirana prava novinara na nacionalnoj razini. Pregovori o granskom ugovoru trajali su godinama, ali ugovor nije potpisan, a poslodavci su u međuvremenu sve manje poštivali i već potpisane kolektivne ugovore u svojim kućama. Kako ocjenjujete jesu li danas poslodavci spremniji poštivati prava novinara?  

Poslodavci su danas u odličnoj situaciji - od nekadašnjih 11 kolektivnih ugovora na snazi su samo dva i to u javnim medijima, dok ostali novinari rade bez kolektivnog ugovora. Kolektivni ugovor jako je važan za svakog radnika, jamči višu razinu prava nego Zakon o radu, visinu plaće, stimulacije, naknade za bolovanje i niz drugih prava. Bez kolektivnog ugovora radnik je prepušten jednostranim odlukama poslodavca. 

Članak 196. Zakona o radu jasno kaže da zbog povrede obveze iz kolektivnog ugovora oštećena stranka ili osoba na koju se primjenjuje može tražiti naknadu pretrpljene štete.

Sve to lijepo piše u zakonima i propisima; nevjerojatno da mi novinari, kojima je posao da preispitujemo poštuju li drugi zakone, najmanje činimo za sebe. Jednostavno imamo/imate pravo na kolektivni ugovor kojim ćete bolje zaštiti svoja radna prava, a time ojačati i sigurnost koja donosi veću slobodu i profesionalnost. Samo treba zatražiti pokretanje pregovora. Točnije, treba se sindikalno organizirati, pripremiti zahtjeve i krenuti u borbu za svoja prava. Sindikat cijeli proces prati pravnim savjetima, treninzima za kolektivno pregovaranje, pripremama za taj proces.

Ljudi samo moraju shvatiti da je sindikalno udruživanje njihovo pravo i zatražiti svoja zakonom zagarantirana prava. Kolektivni ugovor je jedno od njih.

 Situacija u našoj branši više je nego teška. Tisuću novinara je na burzi, brojni su i odustali od profesije, a oni koji rade su dobrim dijelom potplaćeni – i plaće i honorari su mali. Kako riješiti te probleme i može li se vratiti dostojanstvo novinarskoj profesiji?

Kolektivni ugovor vjerojatno neće regulirati naše dostojanstvo, ali hoće plaće, napredovanje, nagrade i radne obaveze.  Moram reći da Sindikat novinara kolegama koji dobiju otkaz pruža pravnu pomoć i dosta je primjera u kojima smo izborili bolje uvjete, a nerijetko i povratak na posao.

Koliko SNH ima snage i kapaciteta da se uhvati u koštac sa svim tim problemima?

Kapacitet ovisi o tome koliko će se kolega odlučiti uhvatiti u koštac s problemima, koliko će ih se odlučiti uključiti se u Sindikat, osnovati podružnice i krenuti u borbu u svojim medijskim kućama. I ja i kolege koji su aktivni u Sindikatu imamo volje i snage povući i pomoći, ali priču o kolektivnom ugovoru u nekoj medijskoj kući moraju pokrenuti i voditi ljudi iz te kuće. Zato pozivam kolege da je jave, da se uključe u Sindikat, da osnuju podružnice, pokušaju ojačati do reprezentativnosti te postave svoje zahtjeve pred poslodavce.

Ono što nažalost karakterizira profesiju je i nedostatak solidarnosti. Brojne kolege su nezainteresirane za rad SNH i HND-a i priklanjaju se stavovima poslodavaca, uglavnom zbog sigurnije egzistencije. Mislite li da se ta situacija može promijeniti u korist naših strukovnih udruga, koje su nekada imale puno širu I nepodjeljeniju bazu.  

U našem poslu stvari se stalno mijenjaju. Mijenjaju se urednici, mijenjaju se ljudi na ''egzistencijalno sigurnim pozicijama'' i to je sad već većini jasno. Ne poznajem novinara koji bar jednom nije bio ''na ledu''. Nažalost, u privatnim medijima urednici lako pronađu način da takvima daju i otkaz – zato što ne pišu po njihovom ukusu. Mislim se trebamo složiti i pronaći snage za solidarnost oko nekoliko osnovnih stvari – oko zaštite naših osnovnih radnih prava – i zajedno se za njih boriti.

Kako gledate na suradnju s poslodavcima i kako bi ona po Vama trebala izgledati?

Pametnom poslodavcu ne može biti u interesu sukob s radnicima, ne bi trebao biti. Novinari su trenutno u toliko lošem položaju što se radnih prava tiče da ne mislim da nekim kvalitetnim kolektivnim ugovorima tražimo nemoguće.

Mogu li se novinari za svoja prava izboriti štrajkom i prosvjedima?

Za štrajk postoje jasno propisane zakonske odredbe – zbog neisplate plaće ili dijela plaće ili zbog spora o kolektivnom ugovoru. Ako do toga dođe, zašto se ne boriti i štrajkom? Prosvjedima svakako radimo pritisak, pokazujemo snagu i solidarnost, što se vidjelo na zadnjem prosvjedu koji su organizirali HND i SNH kada smo pred Vladu odnijeli 8 zahtjeva. Tada su u prosvjedu pred Vladu išli kolege iz vjerojatno svih medija, sa svih televizija, radija, portala, novina … tu se vidjela solidarnost. Nažalost, nakon prosvjeda malo se toga promijenilo. Premijer Plenković nije odgovorio na naše zahtjeve, medijski zakoni nisu na dnevnom redu Vlade ni Ministarstva kulture, a nije se ni krenulo s promjenama koje su u rukama vlasti. No, ne treba zbog toga odustati od prosvjeda, nego pritisak nastaviti.

Potpredsjednica ste i HND-a, a sada i predsjednica SNH. Te dvije naše udruge uvijek su blisko surađivale, a imaju i istovjetno članstvo. Uvijek je tu ideja i o ujedinjenju dvije udruge. Kako Vi na to gledate?

Nisam više potpredsjednica HND-a. Zahvalila sam kolegama, a napustila sam i Izvršni odbor jer smatram da ne mogu pošteno obavljati posao na te dvije funkcije. Na moje je mjesto došao kolega Branko Mijić iz Novog lista, ali ostat ću naravno aktivna u HND-u. HND i SNH puno toga povezuje. U borbu za nacionalni kolektivni ugovor ne možemo bez HND-a. Također na dnevnoj bazi mnogo stvari možemo zajedno, no ne mislim da se trebamo spajati. Sindikat ima jako puno posla u borbi za radna prava novinara, a HND i previše posla u obrani struke, tako da je bolje pričekati neka bolja i mirnija vremena za ideju spajanja.

HRT gdje godinama radite je u problemima. Sve je kulminiralo i tužbama protiv vlastitih novinara. Kako postići da HRT konačno na pravi način obavlja svoje poslanje javne televizije?

Nažalost, ugovor me obvezuje i ne smijem komentirati poslovanje kuće u kojoj sam zaposlena. Ne mogu mi oduzeti pravo da govorim o sindikalnim temama, radničkim pravima ili stanju u medijima općenito, ali o poslovanju HRT-a prema našim internim aktima ne mogu javno govoriti.

Na HRT-u ste i sindikalna povjerenica. Kakvo je stanje iz sindikalne perspektive? Koliko HRT-ovo vodstvo poštuje kolektivna prava novinara i medijskih djelatnika?

Kao sindikalna povjerenica na HRT-u mogu jedino reći da smo prilično aktivna podružnica koja i dalje raste i zbog toga sam jako sretna. Kolege su shvatile da nas može dijeliti mnogo toga, ali da samo zajedno možemo poboljšati svoje uvjete i izboriti se za svoja prava.

Stanje u lokalnim medijima je možda i najgore. Kako pomoći kolegama koji rade u tim medijima? 

Neki dan smo bili u Zadru i zaista je stanje u lokalnim medijima vrlo teško; svi problemi koje vidimo u Zagrebu – od potplaćenosti, gomilanja radnih obveza do problema s financiranjem  –u manjim sredinama su još izraženiji. Aktivnosti sindikata trebalo bi tim više proširiti na redakcije lokalnih medija te motivirati i educirati ljude da koriste zakonske mogućnosti u zaštiti svojih prava.

Na nedavnoj Skupštini Sindikata moglo se čuti da u medijskim kućama sve više dolazi do zloupotrebe evidencije radnog vremena novinara i tehničara koji rade na terenu, ali i zloupotrebe slobodnih novinara i honoraraca. Kako tome stati na kraj?

Možda jednim pozivom inspekciji rada. Točnije, ispunjavanjem prijave za koju postoji jednostavan obrazac na stranicama Ministarstva rada.

Nagrađivana ste novinarka i jedna od prepoznatljivijih u javnosti. Kako Vi ocjenjujete stanje u našem novinarstvu i u medijima?

Kao što smo rekli na našem nedavnom prosvjedu – oteli ste medije, novinarstvo ne damo. Smatram da se moramo boriti da upravljanje i uređivanje medijima vratimo u okvire struke. Počnimo od borbe za svoja radna prava, možda onako žestoko kako se mnogi kolege svojim tekstovima bore za prava drugih.

Sindikalna prava temeljna su ljudska prava zajamčena nizom obvezujućih međunarodnih dokumenata. Činjenica da smo spali na samo dva kolektivna ugovora u medijima možda najbolje govori o situaciji na medijskoj sceni.  Otpuštali su nas, smanjivali nam plaće, cenzurirali tekstove, prijetili … pa, možda je vrijeme da kažemo dosta i vratimo dostojanstvo novinarstvu.

Razgovarao: Ivica Buljan

 

Nova predsjednica Sindikata novinara Hrvatske Maja Sever prepoznatljivo je televizijsko lice, ali isto tako i kao vrlo aktivna i agilna novinarka koja se bori za novinarska prava i ostvarivanje profesionalnih standarda u našoj profesiji. S Majom smo razgovarali o sindikalnim aktivnostima kada je u pitanju novinarska branša te o našoj medijskoj sceni i novinarstvu. 

- Nakon izbora na Skupštini Sindikata novinara Hrvatske (SNH) najavili ste borbu za kolektivne ugovore u medijskim kućama te za granski kolektivni ugovor kojim bi bila regulirana prava novinara na nacionalnoj razini. Pregovori o granskom ugovoru trajali su godinama, ali ugovor nije potpisan, a poslodavci su u međuvremenu sve manje poštivali i već potpisane kolektivne ugovore u svojim kućama. Kako ocjenjujete jesu li danas poslodavci spremniji poštivati prava novinara?  

Poslodavci su danas u odličnoj situaciji - od nekadašnjih 11 kolektivnih ugovora na snazi su samo dva i to u javnim medijima, dok ostali novinari rade bez kolektivnog ugovora. Kolektivni ugovor jako je važan za svakog radnika, jamči višu razinu prava nego Zakon o radu, visinu plaće, stimulacije, naknade za bolovanje i niz drugih prava. Bez kolektivnog ugovora radnik je prepušten jednostranim odlukama poslodavca. 

Članak 196. Zakona o radu jasno kaže da zbog povrede obveze iz kolektivnog ugovora oštećena stranka ili osoba na koju se primjenjuje može tražiti naknadu pretrpljene štete.

Sve to lijepo piše u zakonima i propisima; nevjerojatno da mi novinari, kojima je posao da preispitujemo poštuju li drugi zakone, najmanje činimo za sebe. Jednostavno imamo/imate pravo na kolektivni ugovor kojim ćete bolje zaštiti svoja radna prava, a time ojačati i sigurnost koja donosi veću slobodu i profesionalnost. Samo treba zatražiti pokretanje pregovora. Točnije, treba se sindikalno organizirati, pripremiti zahtjeve i krenuti u borbu za svoja prava. Sindikat cijeli proces prati pravnim savjetima, treninzima za kolektivno pregovaranje, pripremama za taj proces.

Ljudi samo moraju shvatiti da je sindikalno udruživanje njihovo pravo i zatražiti svoja zakonom zagarantirana prava. Kolektivni ugovor je jedno od njih.

 Situacija u našoj branši više je nego teška. Tisuću novinara je na burzi, brojni su i odustali od profesije, a oni koji rade su dobrim dijelom potplaćeni – i plaće i honorari su mali. Kako riješiti te probleme i može li se vratiti dostojanstvo novinarskoj profesiji?

Kolektivni ugovor vjerojatno neće regulirati naše dostojanstvo, ali hoće plaće, napredovanje, nagrade i radne obaveze.  Moram reći da Sindikat novinara kolegama koji dobiju otkaz pruža pravnu pomoć i dosta je primjera u kojima smo izborili bolje uvjete, a nerijetko i povratak na posao.

Koliko SNH ima snage i kapaciteta da se uhvati u koštac sa svim tim problemima?

Kapacitet ovisi o tome koliko će se kolega odlučiti uhvatiti u koštac s problemima, koliko će ih se odlučiti uključiti se u Sindikat, osnovati podružnice i krenuti u borbu u svojim medijskim kućama. I ja i kolege koji su aktivni u Sindikatu imamo volje i snage povući i pomoći, ali priču o kolektivnom ugovoru u nekoj medijskoj kući moraju pokrenuti i voditi ljudi iz te kuće. Zato pozivam kolege da je jave, da se uključe u Sindikat, da osnuju podružnice, pokušaju ojačati do reprezentativnosti te postave svoje zahtjeve pred poslodavce.

Ono što nažalost karakterizira profesiju je i nedostatak solidarnosti. Brojne kolege su nezainteresirane za rad SNH i HND-a i priklanjaju se stavovima poslodavaca, uglavnom zbog sigurnije egzistencije. Mislite li da se ta situacija može promijeniti u korist naših strukovnih udruga, koje su nekada imale puno širu I nepodjeljeniju bazu.  

U našem poslu stvari se stalno mijenjaju. Mijenjaju se urednici, mijenjaju se ljudi na ''egzistencijalno sigurnim pozicijama'' i to je sad već većini jasno. Ne poznajem novinara koji bar jednom nije bio ''na ledu''. Nažalost, u privatnim medijima urednici lako pronađu način da takvima daju i otkaz – zato što ne pišu po njihovom ukusu. Mislim se trebamo složiti i pronaći snage za solidarnost oko nekoliko osnovnih stvari – oko zaštite naših osnovnih radnih prava – i zajedno se za njih boriti.

Kako gledate na suradnju s poslodavcima i kako bi ona po Vama trebala izgledati?

Pametnom poslodavcu ne može biti u interesu sukob s radnicima, ne bi trebao biti. Novinari su trenutno u toliko lošem položaju što se radnih prava tiče da ne mislim da nekim kvalitetnim kolektivnim ugovorima tražimo nemoguće.

Mogu li se novinari za svoja prava izboriti štrajkom i prosvjedima?

Za štrajk postoje jasno propisane zakonske odredbe – zbog neisplate plaće ili dijela plaće ili zbog spora o kolektivnom ugovoru. Ako do toga dođe, zašto se ne boriti i štrajkom? Prosvjedima svakako radimo pritisak, pokazujemo snagu i solidarnost, što se vidjelo na zadnjem prosvjedu koji su organizirali HND i SNH kada smo pred Vladu odnijeli 8 zahtjeva. Tada su u prosvjedu pred Vladu išli kolege iz vjerojatno svih medija, sa svih televizija, radija, portala, novina … tu se vidjela solidarnost. Nažalost, nakon prosvjeda malo se toga promijenilo. Premijer Plenković nije odgovorio na naše zahtjeve, medijski zakoni nisu na dnevnom redu Vlade ni Ministarstva kulture, a nije se ni krenulo s promjenama koje su u rukama vlasti. No, ne treba zbog toga odustati od prosvjeda, nego pritisak nastaviti.

Potpredsjednica ste i HND-a, a sada i predsjednica SNH. Te dvije naše udruge uvijek su blisko surađivale, a imaju i istovjetno članstvo. Uvijek je tu ideja i o ujedinjenju dvije udruge. Kako Vi na to gledate?

Nisam više potpredsjednica HND-a. Zahvalila sam kolegama, a napustila sam i Izvršni odbor jer smatram da ne mogu pošteno obavljati posao na te dvije funkcije. Na moje je mjesto došao kolega Branko Mijić iz Novog lista, ali ostat ću naravno aktivna u HND-u. HND i SNH puno toga povezuje. U borbu za nacionalni kolektivni ugovor ne možemo bez HND-a. Također na dnevnoj bazi mnogo stvari možemo zajedno, no ne mislim da se trebamo spajati. Sindikat ima jako puno posla u borbi za radna prava novinara, a HND i previše posla u obrani struke, tako da je bolje pričekati neka bolja i mirnija vremena za ideju spajanja.

HRT gdje godinama radite je u problemima. Sve je kulminiralo i tužbama protiv vlastitih novinara. Kako postići da HRT konačno na pravi način obavlja svoje poslanje javne televizije?

Nažalost, ugovor me obvezuje i ne smijem komentirati poslovanje kuće u kojoj sam zaposlena. Ne mogu mi oduzeti pravo da govorim o sindikalnim temama, radničkim pravima ili stanju u medijima općenito, ali o poslovanju HRT-a prema našim internim aktima ne mogu javno govoriti.

Na HRT-u ste i sindikalna povjerenica. Kakvo je stanje iz sindikalne perspektive? Koliko HRT-ovo vodstvo poštuje kolektivna prava novinara i medijskih djelatnika?

Kao sindikalna povjerenica na HRT-u mogu jedino reći da smo prilično aktivna podružnica koja i dalje raste i zbog toga sam jako sretna. Kolege su shvatile da nas može dijeliti mnogo toga, ali da samo zajedno možemo poboljšati svoje uvjete i izboriti se za svoja prava.

Stanje u lokalnim medijima je možda i najgore. Kako pomoći kolegama koji rade u tim medijima? 

Neki dan smo bili u Zadru i zaista je stanje u lokalnim medijima vrlo teško; svi problemi koje vidimo u Zagrebu – od potplaćenosti, gomilanja radnih obveza do problema s financiranjem  –u manjim sredinama su još izraženiji. Aktivnosti sindikata trebalo bi tim više proširiti na redakcije lokalnih medija te motivirati i educirati ljude da koriste zakonske mogućnosti u zaštiti svojih prava.

Na nedavnoj Skupštini Sindikata moglo se čuti da u medijskim kućama sve više dolazi do zloupotrebe evidencije radnog vremena novinara i tehničara koji rade na terenu, ali i zloupotrebe slobodnih novinara i honoraraca. Kako tome stati na kraj?

Možda jednim pozivom inspekciji rada. Točnije, ispunjavanjem prijave za koju postoji jednostavan obrazac na stranicama Ministarstva rada.

Nagrađivana ste novinarka i jedna od prepoznatljivijih u javnosti. Kako Vi ocjenjujete stanje u našem novinarstvu i u medijima?

Kao što smo rekli na našem nedavnom prosvjedu – oteli ste medije, novinarstvo ne damo. Smatram da se moramo boriti da upravljanje i uređivanje medijima vratimo u okvire struke. Počnimo od borbe za svoja radna prava, možda onako žestoko kako se mnogi kolege svojim tekstovima bore za prava drugih.

Sindikalna prava temeljna su ljudska prava zajamčena nizom obvezujućih međunarodnih dokumenata. Činjenica da smo spali na samo dva kolektivna ugovora u medijima možda najbolje govori o situaciji na medijskoj sceni.  Otpuštali su nas, smanjivali nam plaće, cenzurirali tekstove, prijetili … pa, možda je vrijeme da kažemo dosta i vratimo dostojanstvo novinarstvu.