Aktualno > Analize

Intervju - Ladišić: N1 je zadobio povjerenje gledateljstva i javnosti

22.09.2016.

Razgovarala: Melisa Skender

Prije godinu dana kad je Tihomir Ladišić postao glavni urednik informativnog TV kanala N1 Hrvatska, ta je televizija bila prilično daleko od slogana koji ju je promovirao kao “regionalni CNN“. Danas je ta slika bitno drugačija, a N1 Hrvatska među malobrojnim je medijima koji uživaju nepodijeljeno povjerenje javnosti.

Pridonijela je tome i kriza vlasti koju je ovaj malobrojni tim od svega 40-ak ljudi uspješno pratio iz minute u minutu brojnim prijenosima i javljanjima uživo – pa su uskoro i novinarima drugih medija postali referentno mjesto. Istovremeno, ekipa je ostala više-manje ista. I prije početka emitiranja N1 je s HTV-a povukao značajan broj novinara iz prve lige Informativnog programa. Neki od njih vrlo brzo su odlučili otići. Primjetan programski zaokret, međutim, neke je vratio u redakciju kojoj su se u međuvremenu priključili i novi poznati televizijski novinari. Kako je došlo do takvog obrata, pitamo Ladišića, i kolika je u tome njegova zasluga.

„Dogodilo se više stvari. Od početka radimo u prilično sofisticiranom news produkcijskom sustavu za koji su nam svakodnevno slali stotine stranica uputa koje je trebalo proučiti i istovremeno raditi program. Najava da smo novi CNN na ovom prostoru također nije pomogla, jer je stvorila visoka očekivanja. Za početak smo jednostavno pokušavali pronaći svoje mjesto na hrvatskom tržištu gdje je puno jača konkurencija nego na tržištima BiH i Srbije. Ovdje su nacionalne televizije Nova, RTL i HRT vrlo jake i morali smo pronaći način da budemo drugačiji, da pokažemo stvarnu snagu news kanala, a to je svakodnevno praćenje događaja uživo“, objašnjava naš sugovornik iza kojega su više od dva desetljeća novinarskog iskustva – od gradske rubrike Televizije Zagreb u kojoj se počeo baviti ovim poslom, do ureda Fox Newsa u Bagdadu gdje je radio tri godine. Bio je kratko vrijeme i glavni urednik ambicioznog projekta Styrije - 24 sata TV, za koji i danas vjeruje da je bio odlična ideja koja nije uspjela zbog nedostatka adekvatne tehnološke i televizijske potpore.

-Gašenje 24 sata TV, mala gledanost 4. programa HTV-a, pa i rezultati hrvatske podružnice N1 koji su u početku bili puno slabiji nego u Sarajevu i Beogradu – činilo se kako u Hrvatskoj zapravo ne postoji interes za isključivo informativnim televizijskim programom, a onda je kriza vlasti sve promijenila. Koliko su vam takve okolnosti pomogle da podignete gledanost?

*Sigurno jesu jer je to bila kriza kakvu još nismo vidjeli u hrvatskom političkom životu - gotovo kao neki oblik reality showa, i mi smo tome pristupili ozbiljno. Htjeli smo pratiti sve političke događaje i vidjeli smo da je to ogroman prostor u koji moramo i želimo ući i da smo još uvijek zemlja koja prati i gleda politiku, u kojoj politika još uvijek na neki način odlučuje o nekim temeljnim stvarima u našim životima. Sve što se događalo pokušavali smo pratiti uživo, imati odmah naše reportere i prve analize, goste u studiju, dakle program koji je apsolutno neopterećen bilo kakvom formom, jer nama događaji diktiraju formu, a ne da mi zbog zadovoljenja forme stvaramo događaje. Kad pripremamo naše emisije i program, ne radimo ga tako da skupimo stotine mailova i faksova koji stignu, nego sjednemo i razmišljamo kojih pet priča danas želimo raditi. To je pristup u kojem nastojimo prepoznati što su teme, tko su najrelevantniji gosti, što bi nam danas trebalo biti važno u programu. To je pristup koji nam je donio puno uspjeha i ljudi koji nas gledaju i prate. To je rad koji nas je u tom trenutku potpuno okupirao, gotovo hipnotizirao, pratili smo to s puno strasti i naravno da je to imalo velik odjek. Kad smo shvatili da smo u nekom našem programu ili dnevniku došli do 5 ili do 7 posto nacionalnog 'sharea' to je za nas bio fantastičan rezultat. Na koncu, i pozitivne kritike koje su došle bile su nam jako važne, stvorile su pozitivnu i dobru atmosferu. Važno je i da se N1 televizija nikada nije svrstala uz bilo koju političku opciju, da su nam gosti i teme široke i otvorene, a da njihov izbor ovisi isključivo o profesionalnoj novinarskoj procjeni.

-Takva programska politika zahtijeva i iskusnu novinarsku ekipu.

*Da, trebali su nam ljudi koji imaju svoj novinarski integritet, koji imaju iskustvo. Bilo je važno i vratiti ljude koji su otišli. Prije svega mi je drago da se vratila Nera Valentić koja je sada izvršni producent, vratila se Anka Bilić-Keserović, došla nam je Nataša Božić, došao je Petar štefanić, dakle htjeli smo pokazati da i u novinarskom i u uredničkom dijelu imamo dosta prostora. I zaista, stvorili smo sredinu koja je jedinstvena u hrvatskom medijskom prostoru. To je novinarska sredina u kojoj nema pritisaka ni vlasničkih, ni uređivačkih, ni marketinških, što se pokazalo kao najveća vrijednost.

-što mislite o dočeku koji je HRT upriličio Zoranu Milanoviću i Andreju Plenkoviću uoči sučeljavanja; da li biste na N1 slijedili takav protokol?

*Ne. Ovdje je nas 40-ak i to su prije svega novinari i ljudi koji rade u tehnici i produkciji. Od 40-ak ljudi samo jedna osoba se bavi uredskim poslom, desetak ih je u tehnici, režiji i produkciji, a sve ostalo su isključivo novinari i snimatelji. Nama je 80 posto ljudi direktno u programu, što može biti problem u nekim većim sustavima kojima onda treba i jača i skuplja nadgradnja. Prostor nam je vrlo skroman, mali, ali ponosni smo da naš studio zauzima najveći dio tog prostora i važno nam je da smo tehnološki uspjeli napraviti iskorak, pratiti sve događaje uživo bez obzira na to gdje se oni događali, a što je ogromna zasluga naših ljudi iz produkcije koji su to uspjeli dobro i suvereno odraditi.

-Spomenuli ste jaku konkurenciju nacionalnih televizija u Hrvatskoj. Kako biste ocijenili njihov informativni program?

*RTL slijedi standarde svoje matične kuće, pa tako i uređivačke i novinarske standarde u informativnom programu. Mislim da RTL ima svoju publiku, dio ljudi koji ih gleda, ali Nova je definitivno dugo i uporno stvarala svoj televizijski dnevnik i dovela ga u ovom trenutku na vrh. Ništa se na televiziji ne može na brzinu i preko noći. Uvijek govorim kako je velika prednost kad imaš ljude koji vode jedan televizijski dnevnik barem 10-ak godina kao što to rade ljudi na Novoj za razliku od, nažalost, HTV-ovog osnovnog programa u kojem se vrlo često, svake sezone ili poslije svakih izbora, događaju promiene ne samo na čelu kuće nego čak i ljudi koji uređuju i vode neke od informativnih emisija i Dnevnik. Kod nas tako nema velikih autoriteta koji se svugdje u svijetu jako poštuju i cijene. Ljudi koji su dugo godina stvarali neki news program, bili u njemu poput Wolfa Blitzera na CNN-u, Nicka Robertsona koji je jako dugo u poslu, Hale Gorani, to su sve ljudi koji jako dugo traju, kojima nitko neće reći imaš boru previše ili nosiš naočale, pa više nisi atraktivan. štoviše, što imaš više iskustva i ostaješ duže u poslu, to je veća garancija da ti ljudi vjeruju. Kod nas imam osjećaj da se prebrzo i bez razloga u medijima odriču ljudi koji imaju puno iskustva i znanja, posebno u TV svijetu. Tu je teško pronaći ljude koji imaju neku sijedu i koji su dugo - 20, 30, 40 godina na televizijskom tržištu.

-HTV je ipak donedavno bio, a vjerojatno i ostao, svojevrstan „rasadnik“ televizijskog novinarskog kadra. Kako onda tumačiti tako slabu gledanost njihovog 4. programa?

*Mislim da je na to utjecalo puno stvari. Jedna je način na koji se upravljalo HRT-om silni niz godina, kad je HRT promatran gotovo ravnodušno od javnosti, a politika ga je dograbila kao ratni plijen. Oni koji su osvojili vlast osvajaju i pravo imenovanja čelnih ljudi. Nekako kao da se i javnost pomirila s tim i prihvaća to kao prirodan tijek stvari, što je, nažalost, dovelo do toga da se ljudi koji tamo imaju i volje, i želje i znanja moraju boriti s puno toga; od svojih urednika, njihovih  očekivanja, straha od gubitka posla i različitih pritiska. To je šteta, jer jaka i dobra javna televizija dobra je i za privatnu konkurenciju. Nacionalni servis nije u ratu s drugim medijskim kućama na tržištu, nego bi trebao biti važan za sve, jer tu je onda prostor u kojem bi HRT mogao budžetom koji ima raditi sjajne emisije, serije, producirati vrhunske dokumentarce, a dobri projekti su na HRT-u postali više iznimka nego pravilo. Više se računa na licence koje donose veliku gledanost - od „Plesa sa zvijezdama“ do nekih drugih komercijalnih programa - nego što se pokušava pronaći neki dobar, originalan, odličan vlastiti format.

 -Kod vas na N1 novih formata ne nedostaje, a novost su i jutarnji termini za udarne emisije. Kako reagira publika koja je takav tip emisija na drugim programima navikla gledati navečer?

*Kad smo razmišljali programski, upravo nam je jutro bilo strašno zanimljiv termin jer ni Nova ni RTL nemaju svoj jutarnji informativni program, a HRT ima „Dobro jutro, Hrvatska“, što je više mozaična emisija i zabavna. Mi smo željeli od samog početka raditi ozbiljan informativni program ujutro, a osobno mi je najveći izazov bio stvaranje nedjeljnog prijepodnevnog termina. Svugdje u svijetu je nedjeljni prijepodnevni termin vrijeme za najjače televizijske intervjue, analize tjedna i sve velike televizije na svijetu taj termin brendiraju kao svoj premium politički termin. Kod nas to nije postojalo - ili imaš reprize sapunica, ili crtiće ili prijenos mise. Nataša Božić sa svojom „Točkom na tjedan“ prva dva sata od 9 do 11 donosi analizu tjedna i press dvoboj u kojem gostuju kolege iz drugih redakcija. Nešto slično je bilo na HTV-u i ja sam to gledao kao jednu zanimljivu i dobru jutarnju emisiju koja je naprosto nestala. Nakon analize najvažnijih događaja u Hrvatskoj i u svijetu imamo taj termin od 11 do 12 s glavnim, nosećim intervjuom od jednog sata. Želimo stvarati nosive programske cjeline kojima će se ljudi onda, i kad prođu izbori i kad prođu sve stvari koje su sada u fokusu, vratiti kao ključnim programskim terminima. Nama su se ti jutarnji intervjui od početka, već s emisijom „Novi dan“, pokazali jako korisnima. Uglavnom su bili prenošeni jer smo uvijek reagirali na sve što se dogodilo dan prije, imali najjače intervjue, otvarali neke teme i to je zapravo ključ.

-Prenošenju sadržaja programa sigurno je pridonijela i prilično pregledna web stranica?

*Naš web koji vodi Tomislava Sila je zapravo jedna od najvećih vrijednosti koje imamo. Zajedno smo u redakciji, zajedno radimo, zajedno dijelimo informacije, zajedno stvaramo ideje oko tema koje ćemo raditi. Kad imaš program uživo i goste, a istovremeno imaš web koji to prenosi gotovo u stvarnom vremenu, događa se da nas veliki broj medija prenosi. Dnevno dobivam press cut izvještaje i mi smo se pretvorili gotovo u novinarsku agenciju. Imamo dnevno od 50 do 100 prenošenja u drugim medijima, što je zapravo nešto na što smo ponosni jer pokazuje da nas je novinarska i medijska javnost prihvatila kao relevantan izvor informacija.

-Imate u redakciji i priličan broj mladih kojima je N1 prvo novinarsko iskustvo, a čini se kako ih brže nego u drugim redakcijama šaljete na terene s kojih se javljaju uživo. Kako ih pripremate za tako zahtjevan posao?

*Već drugu godinu organiziramo ljetne novinarske radionice na koje se mogu javiti svi zainteresirani studenti i oni koji su upravo završili fakultete i zanimaju se za televizijsko novinarstvo. Među njima se u redakciju regrutiraju oni koji su pokazali i znanje, i volju i upornost. Tako je na N1 došao Marko Hadjur koji je sada urednik vijesti i reporterka Mirna Brekalo. Za javljanja s terena uvijek imam isti savjet – strukturiraj pet činjenica. Na terenu si, vidio si nešto, ako počneš pričati o svim malim detaljima, nećeš završiti nigdje, ali ako kažeš: Ovo je pet činjenica oko kojih želim govoriti i ako treba napišeš ih na dlan da ih vidiš dok govoriš, to je način da ljudima preneseš pet najvažnijih stvari kojima si svjedočio. To je naprosto fokusiranost potrebna da prepoznaš stvari koje su važne i odvojiš ih od stvari koje su nevažne.

-Upravo ste spomenuli jedan od ključnih problema današnje novinarske hiperprodukcije – što je nevažno, a što važno?

*Znam i razumijem poziciju u kojoj se nađu vlasnici medija, posebno news portala, zato što imaš nevjerojatnu činjenicu da neka mala, bizarna ili beznačajna vijest ima više klikova od neke relevantne ili ozbiljne vijesti koja nam zapravo dugoročno govori nešto o nama, našoj budućnosti i vrijednostima. To je nešto s čime onda urednik u svakom od tih medija mora živjeti - hoćeš li objavljivati nešto samo zbog očekivanih klikova ili ćeš pokušati pronaći mjeru i stvoriti neku svoju publiku kojoj se obraćaš i nudiš neku relevantnu, ozbiljnu, dobru informaciju koja naravno ne mora nužno odmah biti dosadna ili suhoparno prezentirana. Detektirati stvari koje su i relevantne i zanimljive za publiku za koju radiš i pronaći način da zadržiš najbolje ljude i kvalitetu produkcije, to su veliki izazovi za svakog urednika.

-što u takvim okolnostima uopće jest posao novinara – donositi vijesti ili klikove?

*To ovisi o vlasniku i izdavaču, a prije svega o uredniku i načinu na koji vodi redakciju i posao. To je na kraju uvijek urednička odluka.

-Na kraju je ipak vlasnik i financijski izvještaj. Koliko su vlasnici N1 televizije zadovoljni vašim poslovanjem?

*Naši vlasnici ne očekuju da im ovaj projekt u godinu dana donese ili vrati sav uloženi novac, jer to ne bi bilo niti realno. Dio smo velike medijske kompanije koja zna da je televizijski informativni program skup i da je važno dugoročno ga podržavati. Svi naši ugovori s operaterima koji nas prenose potpisani su do 2020. godine. Mislim da su vlasnici uspjeli stvoriti atmosferu u redakciji u kojoj ljudi nisu pod pritiskom da će im sutra ukinuti dnevne novine, Hinin ili Reutersov servis i slične osnovne novinarske alate. Napravili smo sve da se ljudi osjećaju sigurni jer je to najvažnija stvar za normalan rad i zdravu novinarsku redakciju.

 

 

OKVIR

-Koliko je vas kao urednika odredilo iskustvo rada za američki Fox News?

*Jako. Još 2005. kada sam kao producent Fox Newsa bio u Bagdadu, stigla nam je na teren oprema s kojom N1 danas radi. Bila je to revolucija - od ogromnih reportažnih kola do prenosive opreme koja radi preko Internet veze i puno je mobilnija. Tamo smo ju testirali u ekstremnim uvjetima. Radilo se u smjenama i radiš koliko je tog dana velikih i važnih događaja. Kad je ubijen Saddam Hussein, radili smo 48 sati bez prestanka, ali nakon 48 sati svakog od nas je s deska u New Yorku nazvao urednik vanjske politike, sa svakim od nas je razgovarao, svakome od nas zahvalio, ali na način da ti kaže „Tihomire onaj dio u 12 satu kad ste doveli gosta kojeg smo samo mi imali je bio odličan“. Kad vidiš da je netko tko sjedi u uredu u New Yorku i tvoj je urednik svih 48 sati gledao i pratio što se događa i da te nakon tih 48 sati nazvao i zahvalio ti na nekom dobrom poslu koji si napravio, to je poštivanje ljudi koji rade na terenu. Zato želim i ovdje pokazati da u poslu maksimalno cijenim novinare, baš ljude koji su na terenu i rade posao.

 

 

 

 

Razgovarala: Melisa Skender

Prije godinu dana kad je Tihomir Ladišić postao glavni urednik informativnog TV kanala N1 Hrvatska, ta je televizija bila prilično daleko od slogana koji ju je promovirao kao “regionalni CNN“. Danas je ta slika bitno drugačija, a N1 Hrvatska među malobrojnim je medijima koji uživaju nepodijeljeno povjerenje javnosti.

Pridonijela je tome i kriza vlasti koju je ovaj malobrojni tim od svega 40-ak ljudi uspješno pratio iz minute u minutu brojnim prijenosima i javljanjima uživo – pa su uskoro i novinarima drugih medija postali referentno mjesto. Istovremeno, ekipa je ostala više-manje ista. I prije početka emitiranja N1 je s HTV-a povukao značajan broj novinara iz prve lige Informativnog programa. Neki od njih vrlo brzo su odlučili otići. Primjetan programski zaokret, međutim, neke je vratio u redakciju kojoj su se u međuvremenu priključili i novi poznati televizijski novinari. Kako je došlo do takvog obrata, pitamo Ladišića, i kolika je u tome njegova zasluga.

„Dogodilo se više stvari. Od početka radimo u prilično sofisticiranom news produkcijskom sustavu za koji su nam svakodnevno slali stotine stranica uputa koje je trebalo proučiti i istovremeno raditi program. Najava da smo novi CNN na ovom prostoru također nije pomogla, jer je stvorila visoka očekivanja. Za početak smo jednostavno pokušavali pronaći svoje mjesto na hrvatskom tržištu gdje je puno jača konkurencija nego na tržištima BiH i Srbije. Ovdje su nacionalne televizije Nova, RTL i HRT vrlo jake i morali smo pronaći način da budemo drugačiji, da pokažemo stvarnu snagu news kanala, a to je svakodnevno praćenje događaja uživo“, objašnjava naš sugovornik iza kojega su više od dva desetljeća novinarskog iskustva – od gradske rubrike Televizije Zagreb u kojoj se počeo baviti ovim poslom, do ureda Fox Newsa u Bagdadu gdje je radio tri godine. Bio je kratko vrijeme i glavni urednik ambicioznog projekta Styrije - 24 sata TV, za koji i danas vjeruje da je bio odlična ideja koja nije uspjela zbog nedostatka adekvatne tehnološke i televizijske potpore.

-Gašenje 24 sata TV, mala gledanost 4. programa HTV-a, pa i rezultati hrvatske podružnice N1 koji su u početku bili puno slabiji nego u Sarajevu i Beogradu – činilo se kako u Hrvatskoj zapravo ne postoji interes za isključivo informativnim televizijskim programom, a onda je kriza vlasti sve promijenila. Koliko su vam takve okolnosti pomogle da podignete gledanost?

*Sigurno jesu jer je to bila kriza kakvu još nismo vidjeli u hrvatskom političkom životu - gotovo kao neki oblik reality showa, i mi smo tome pristupili ozbiljno. Htjeli smo pratiti sve političke događaje i vidjeli smo da je to ogroman prostor u koji moramo i želimo ući i da smo još uvijek zemlja koja prati i gleda politiku, u kojoj politika još uvijek na neki način odlučuje o nekim temeljnim stvarima u našim životima. Sve što se događalo pokušavali smo pratiti uživo, imati odmah naše reportere i prve analize, goste u studiju, dakle program koji je apsolutno neopterećen bilo kakvom formom, jer nama događaji diktiraju formu, a ne da mi zbog zadovoljenja forme stvaramo događaje. Kad pripremamo naše emisije i program, ne radimo ga tako da skupimo stotine mailova i faksova koji stignu, nego sjednemo i razmišljamo kojih pet priča danas želimo raditi. To je pristup u kojem nastojimo prepoznati što su teme, tko su najrelevantniji gosti, što bi nam danas trebalo biti važno u programu. To je pristup koji nam je donio puno uspjeha i ljudi koji nas gledaju i prate. To je rad koji nas je u tom trenutku potpuno okupirao, gotovo hipnotizirao, pratili smo to s puno strasti i naravno da je to imalo velik odjek. Kad smo shvatili da smo u nekom našem programu ili dnevniku došli do 5 ili do 7 posto nacionalnog 'sharea' to je za nas bio fantastičan rezultat. Na koncu, i pozitivne kritike koje su došle bile su nam jako važne, stvorile su pozitivnu i dobru atmosferu. Važno je i da se N1 televizija nikada nije svrstala uz bilo koju političku opciju, da su nam gosti i teme široke i otvorene, a da njihov izbor ovisi isključivo o profesionalnoj novinarskoj procjeni.

-Takva programska politika zahtijeva i iskusnu novinarsku ekipu.

*Da, trebali su nam ljudi koji imaju svoj novinarski integritet, koji imaju iskustvo. Bilo je važno i vratiti ljude koji su otišli. Prije svega mi je drago da se vratila Nera Valentić koja je sada izvršni producent, vratila se Anka Bilić-Keserović, došla nam je Nataša Božić, došao je Petar štefanić, dakle htjeli smo pokazati da i u novinarskom i u uredničkom dijelu imamo dosta prostora. I zaista, stvorili smo sredinu koja je jedinstvena u hrvatskom medijskom prostoru. To je novinarska sredina u kojoj nema pritisaka ni vlasničkih, ni uređivačkih, ni marketinških, što se pokazalo kao najveća vrijednost.

-što mislite o dočeku koji je HRT upriličio Zoranu Milanoviću i Andreju Plenkoviću uoči sučeljavanja; da li biste na N1 slijedili takav protokol?

*Ne. Ovdje je nas 40-ak i to su prije svega novinari i ljudi koji rade u tehnici i produkciji. Od 40-ak ljudi samo jedna osoba se bavi uredskim poslom, desetak ih je u tehnici, režiji i produkciji, a sve ostalo su isključivo novinari i snimatelji. Nama je 80 posto ljudi direktno u programu, što može biti problem u nekim većim sustavima kojima onda treba i jača i skuplja nadgradnja. Prostor nam je vrlo skroman, mali, ali ponosni smo da naš studio zauzima najveći dio tog prostora i važno nam je da smo tehnološki uspjeli napraviti iskorak, pratiti sve događaje uživo bez obzira na to gdje se oni događali, a što je ogromna zasluga naših ljudi iz produkcije koji su to uspjeli dobro i suvereno odraditi.

-Spomenuli ste jaku konkurenciju nacionalnih televizija u Hrvatskoj. Kako biste ocijenili njihov informativni program?

*RTL slijedi standarde svoje matične kuće, pa tako i uređivačke i novinarske standarde u informativnom programu. Mislim da RTL ima svoju publiku, dio ljudi koji ih gleda, ali Nova je definitivno dugo i uporno stvarala svoj televizijski dnevnik i dovela ga u ovom trenutku na vrh. Ništa se na televiziji ne može na brzinu i preko noći. Uvijek govorim kako je velika prednost kad imaš ljude koji vode jedan televizijski dnevnik barem 10-ak godina kao što to rade ljudi na Novoj za razliku od, nažalost, HTV-ovog osnovnog programa u kojem se vrlo često, svake sezone ili poslije svakih izbora, događaju promiene ne samo na čelu kuće nego čak i ljudi koji uređuju i vode neke od informativnih emisija i Dnevnik. Kod nas tako nema velikih autoriteta koji se svugdje u svijetu jako poštuju i cijene. Ljudi koji su dugo godina stvarali neki news program, bili u njemu poput Wolfa Blitzera na CNN-u, Nicka Robertsona koji je jako dugo u poslu, Hale Gorani, to su sve ljudi koji jako dugo traju, kojima nitko neće reći imaš boru previše ili nosiš naočale, pa više nisi atraktivan. štoviše, što imaš više iskustva i ostaješ duže u poslu, to je veća garancija da ti ljudi vjeruju. Kod nas imam osjećaj da se prebrzo i bez razloga u medijima odriču ljudi koji imaju puno iskustva i znanja, posebno u TV svijetu. Tu je teško pronaći ljude koji imaju neku sijedu i koji su dugo - 20, 30, 40 godina na televizijskom tržištu.

-HTV je ipak donedavno bio, a vjerojatno i ostao, svojevrstan „rasadnik“ televizijskog novinarskog kadra. Kako onda tumačiti tako slabu gledanost njihovog 4. programa?

*Mislim da je na to utjecalo puno stvari. Jedna je način na koji se upravljalo HRT-om silni niz godina, kad je HRT promatran gotovo ravnodušno od javnosti, a politika ga je dograbila kao ratni plijen. Oni koji su osvojili vlast osvajaju i pravo imenovanja čelnih ljudi. Nekako kao da se i javnost pomirila s tim i prihvaća to kao prirodan tijek stvari, što je, nažalost, dovelo do toga da se ljudi koji tamo imaju i volje, i želje i znanja moraju boriti s puno toga; od svojih urednika, njihovih  očekivanja, straha od gubitka posla i različitih pritiska. To je šteta, jer jaka i dobra javna televizija dobra je i za privatnu konkurenciju. Nacionalni servis nije u ratu s drugim medijskim kućama na tržištu, nego bi trebao biti važan za sve, jer tu je onda prostor u kojem bi HRT mogao budžetom koji ima raditi sjajne emisije, serije, producirati vrhunske dokumentarce, a dobri projekti su na HRT-u postali više iznimka nego pravilo. Više se računa na licence koje donose veliku gledanost - od „Plesa sa zvijezdama“ do nekih drugih komercijalnih programa - nego što se pokušava pronaći neki dobar, originalan, odličan vlastiti format.

 -Kod vas na N1 novih formata ne nedostaje, a novost su i jutarnji termini za udarne emisije. Kako reagira publika koja je takav tip emisija na drugim programima navikla gledati navečer?

*Kad smo razmišljali programski, upravo nam je jutro bilo strašno zanimljiv termin jer ni Nova ni RTL nemaju svoj jutarnji informativni program, a HRT ima „Dobro jutro, Hrvatska“, što je više mozaična emisija i zabavna. Mi smo željeli od samog početka raditi ozbiljan informativni program ujutro, a osobno mi je najveći izazov bio stvaranje nedjeljnog prijepodnevnog termina. Svugdje u svijetu je nedjeljni prijepodnevni termin vrijeme za najjače televizijske intervjue, analize tjedna i sve velike televizije na svijetu taj termin brendiraju kao svoj premium politički termin. Kod nas to nije postojalo - ili imaš reprize sapunica, ili crtiće ili prijenos mise. Nataša Božić sa svojom „Točkom na tjedan“ prva dva sata od 9 do 11 donosi analizu tjedna i press dvoboj u kojem gostuju kolege iz drugih redakcija. Nešto slično je bilo na HTV-u i ja sam to gledao kao jednu zanimljivu i dobru jutarnju emisiju koja je naprosto nestala. Nakon analize najvažnijih događaja u Hrvatskoj i u svijetu imamo taj termin od 11 do 12 s glavnim, nosećim intervjuom od jednog sata. Želimo stvarati nosive programske cjeline kojima će se ljudi onda, i kad prođu izbori i kad prođu sve stvari koje su sada u fokusu, vratiti kao ključnim programskim terminima. Nama su se ti jutarnji intervjui od početka, već s emisijom „Novi dan“, pokazali jako korisnima. Uglavnom su bili prenošeni jer smo uvijek reagirali na sve što se dogodilo dan prije, imali najjače intervjue, otvarali neke teme i to je zapravo ključ.

-Prenošenju sadržaja programa sigurno je pridonijela i prilično pregledna web stranica?

*Naš web koji vodi Tomislava Sila je zapravo jedna od najvećih vrijednosti koje imamo. Zajedno smo u redakciji, zajedno radimo, zajedno dijelimo informacije, zajedno stvaramo ideje oko tema koje ćemo raditi. Kad imaš program uživo i goste, a istovremeno imaš web koji to prenosi gotovo u stvarnom vremenu, događa se da nas veliki broj medija prenosi. Dnevno dobivam press cut izvještaje i mi smo se pretvorili gotovo u novinarsku agenciju. Imamo dnevno od 50 do 100 prenošenja u drugim medijima, što je zapravo nešto na što smo ponosni jer pokazuje da nas je novinarska i medijska javnost prihvatila kao relevantan izvor informacija.

-Imate u redakciji i priličan broj mladih kojima je N1 prvo novinarsko iskustvo, a čini se kako ih brže nego u drugim redakcijama šaljete na terene s kojih se javljaju uživo. Kako ih pripremate za tako zahtjevan posao?

*Već drugu godinu organiziramo ljetne novinarske radionice na koje se mogu javiti svi zainteresirani studenti i oni koji su upravo završili fakultete i zanimaju se za televizijsko novinarstvo. Među njima se u redakciju regrutiraju oni koji su pokazali i znanje, i volju i upornost. Tako je na N1 došao Marko Hadjur koji je sada urednik vijesti i reporterka Mirna Brekalo. Za javljanja s terena uvijek imam isti savjet – strukturiraj pet činjenica. Na terenu si, vidio si nešto, ako počneš pričati o svim malim detaljima, nećeš završiti nigdje, ali ako kažeš: Ovo je pet činjenica oko kojih želim govoriti i ako treba napišeš ih na dlan da ih vidiš dok govoriš, to je način da ljudima preneseš pet najvažnijih stvari kojima si svjedočio. To je naprosto fokusiranost potrebna da prepoznaš stvari koje su važne i odvojiš ih od stvari koje su nevažne.

-Upravo ste spomenuli jedan od ključnih problema današnje novinarske hiperprodukcije – što je nevažno, a što važno?

*Znam i razumijem poziciju u kojoj se nađu vlasnici medija, posebno news portala, zato što imaš nevjerojatnu činjenicu da neka mala, bizarna ili beznačajna vijest ima više klikova od neke relevantne ili ozbiljne vijesti koja nam zapravo dugoročno govori nešto o nama, našoj budućnosti i vrijednostima. To je nešto s čime onda urednik u svakom od tih medija mora živjeti - hoćeš li objavljivati nešto samo zbog očekivanih klikova ili ćeš pokušati pronaći mjeru i stvoriti neku svoju publiku kojoj se obraćaš i nudiš neku relevantnu, ozbiljnu, dobru informaciju koja naravno ne mora nužno odmah biti dosadna ili suhoparno prezentirana. Detektirati stvari koje su i relevantne i zanimljive za publiku za koju radiš i pronaći način da zadržiš najbolje ljude i kvalitetu produkcije, to su veliki izazovi za svakog urednika.

-što u takvim okolnostima uopće jest posao novinara – donositi vijesti ili klikove?

*To ovisi o vlasniku i izdavaču, a prije svega o uredniku i načinu na koji vodi redakciju i posao. To je na kraju uvijek urednička odluka.

-Na kraju je ipak vlasnik i financijski izvještaj. Koliko su vlasnici N1 televizije zadovoljni vašim poslovanjem?

*Naši vlasnici ne očekuju da im ovaj projekt u godinu dana donese ili vrati sav uloženi novac, jer to ne bi bilo niti realno. Dio smo velike medijske kompanije koja zna da je televizijski informativni program skup i da je važno dugoročno ga podržavati. Svi naši ugovori s operaterima koji nas prenose potpisani su do 2020. godine. Mislim da su vlasnici uspjeli stvoriti atmosferu u redakciji u kojoj ljudi nisu pod pritiskom da će im sutra ukinuti dnevne novine, Hinin ili Reutersov servis i slične osnovne novinarske alate. Napravili smo sve da se ljudi osjećaju sigurni jer je to najvažnija stvar za normalan rad i zdravu novinarsku redakciju.

 

 

OKVIR

-Koliko je vas kao urednika odredilo iskustvo rada za američki Fox News?

*Jako. Još 2005. kada sam kao producent Fox Newsa bio u Bagdadu, stigla nam je na teren oprema s kojom N1 danas radi. Bila je to revolucija - od ogromnih reportažnih kola do prenosive opreme koja radi preko Internet veze i puno je mobilnija. Tamo smo ju testirali u ekstremnim uvjetima. Radilo se u smjenama i radiš koliko je tog dana velikih i važnih događaja. Kad je ubijen Saddam Hussein, radili smo 48 sati bez prestanka, ali nakon 48 sati svakog od nas je s deska u New Yorku nazvao urednik vanjske politike, sa svakim od nas je razgovarao, svakome od nas zahvalio, ali na način da ti kaže „Tihomire onaj dio u 12 satu kad ste doveli gosta kojeg smo samo mi imali je bio odličan“. Kad vidiš da je netko tko sjedi u uredu u New Yorku i tvoj je urednik svih 48 sati gledao i pratio što se događa i da te nakon tih 48 sati nazvao i zahvalio ti na nekom dobrom poslu koji si napravio, to je poštivanje ljudi koji rade na terenu. Zato želim i ovdje pokazati da u poslu maksimalno cijenim novinare, baš ljude koji su na terenu i rade posao.