Aktualno > Analize

Hrvatski političari pretvaraju se da ne znaju što je javni interes

05.04.2017.

Piše: Zdenko Duka

Privatnost ostaje političaru, ali samo onaj dio koji nema veze s javnim poslovima, financijama, klijentelizmom, općenito javnim interesom. Međutim nije samo predsjedničina privatna stvar hoće li ona postati doktorica znanosti jer je to zaslužila pokazanim znanjem i znanstvenom izvrsnošću ili pak zato što ima golemu moć i nije pametno profesorima i studentima FPZ-a zamjeriti joj se.

Nakon nedavne premijere baletne predstave „Labuđe jezero“ u zagrebačkom HNK-u, koju je uprizorio svjetski proslavljeni plesač i koreograf Vladimir Malakhov, i predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović izišla je na pozornicu da se, pred zagrebačkom publikom, zajedno s balerinama i baletanima nakloni. Bilo je to krajnje neobično i neprimjereno. Kad je već tako - barem da je pritom imala buket cvijeća za izvođače. Malakhov joj je poklonio buket koji je bio namijenjen primabalerini. Bez obzira, sa cvijećem ili bez njega, što ona ima raditi na pozornici, zahvaljivati publici uz izvođače trudeći se da prisvoji i dio njihove zasluge i slave za odlično otplesani i odigrani balet?

Čudni potezi

Kako joj u javnosti pada rejting, tako je Predsjednica sve sklonija čudnim potezima i izjavama zbog kojih je dobar dio javnosti ismijava. Dobro, istina je da su njezini postupci još uvijek teško usporedivi s ludostima Donalda Trumpa, ali, ipak, čovjek se svako malo nanovo iznenadi i s Kolindom.

Već barem pola godine traju njezina stalna okapanja i „nesporazumi“ s novinarima. Prirodno je veliki interes izazvao još jedan doček Nove godine u SAD-u. Nakon dočeka 2016. otišla je i na doček ove godine, naravno, na državni trošak, uz potrebnu pratnju i zaštitu. Gdje je bila, što je tamo radila, s kim se tamo srela? Primili su je neki trećerazredni političari, a s njima se susrela tek nakon što je u Hrvatskoj zavlada medijska potraga - što ona tamo radi, s kim je i tko sve to plaća. Na zadnje je pitanje najlakše naći odgovor - sve to plaćamo mi.

Nakon što se KGK pred kraj posjeta Americi javila ekskluzivno za Hrvatsku radioteleviziju s ograde Bijele kuće, uz koju se slikaju turisti koji posjećuju Washington, nekoliko dana nakon njezina povratka kući u glavnim je medijima „procurila“ informacija o njezinim „brojim“ susretima s američkim političarima i lobistima. Tko je dostavio medijima i novinarima te inače tajne dokumente koji pokazuju da je Predsjednica radila i državni posao, iako ispod njezine predsjedničke razine i bez službenog poziva iz SAD-a? A da se nije sjetio da tajne dokumente pošalje u javnost netko iz Ureda predsjednice? Bit će da je tako.

Kad niti curenje dokumenata nije primirilo javnost, Ured predsjednice i Predsjednica odlučili su sadržaj i činjenice o novogodišnjem posjetu SAD-u proglasiti državnom tajnom.

Medijski mobing

Novinar Indexa zatražio je slijedom Zakona o pravu na pristup informacija dva dokumenta - službeni protokol s putovanja predsjednice u SAD, za koji je rečeno da ne postoji te putni nalog Predsjednice s putovanja u SAD, koji novinar također nije dobio. Objašnjeno je da su s prethodnim upitima već "opteretili redovno funkcioniranje Ureda" . "Savjetničko vijeće Predsjednice" odlučilo je da su papiri o putovanju u SAD dokumenti od državne važnosti i da su tajni zbog toga što bi šefici države mogla biti ugrožena sigurnost. „Neovlašteno otkrivanje traženih informacija moglo bi ugroziti povjerljive podatke iz djelokruga MUP-a, koji se mogu prenositi i dostavljati samo onim osobama koje imaju certifikat za pristup klasificiranim podacima odgovarajućeg stupnja tajnosti i kojima je to nužno za obavljanje posla iz njihovog djelokruga rada.“, priopćeno je, među ostalim, iz Ureda.

Kako je ona objasnila na HTV-u „uvijek se nađe netko tko nije sklon Hrvatskoj i tko želi osujetiti plan putovanja, minirati neki od sastanaka ili osujetiti neke od ideja koje želite izložiti“. Kritike svog ponašanja doživljava kao „svojevrsni medijski mobing“.

Inače, redovite press konferencije već petnaestak godina ne održava ni jedan državni čelnik. Predsjednik Vlade Plenković organizira ih tek sporadično, nekim povodom koji mu odgovara i tada obično, priopćavajući neku lošu informaciju koju je neminovno priopćiti, pokušava tu informaciju PR-ovski preokrenuti u pozitivnu. Na primjer, kada je objavio da je Hrvatska izgubila međunarodnu arbitražu s MOL-om u vezi Ine. Tada je objavio tzv. pozitivnu najavu da će država otkupiti sve dionice Ine. Ili, kada je Plenković objavio da je nastavljeno izvlačenje novca u Uredu predsjednika Vlade putem dnevnica i nakon odlaska Milanovićeve vlade. Dakle, krivotvoren je, među ostalim, i potpis Plenkovićevog šefa kabineta Davora Božinovića. No, tada je Plenković preokrenuo informaciju sebi u korist tako što je objasnio da su on i njegovi ljudi od povjerenja sami došli do tih otkrića i izvijestili o tome državnog odvjetnika koji se na konferenciji za novinare našao uz Plenkovića. A istina je ta da su do novih otkrića došli Tomislav Saucha i njegove odvjetnice.

Zabranjena pitanja 

Ostat će zapamćena ona Plenkovićeva rečenica kada nije želio odgovoriti na jedno pitanje kolegi Hrvoju Krešiću, pa mu je replicirao: „Kolega Krešiću, odite vi na izbore pa pobijedite, pa onda planirajte proračun. Ja sam pobijedio na izborima, formirao vlast, napravio program koji jasno izražava prioritetne politike i ciljeve Vlade“.

Valjda po uzoru na nezaobilaznog Trumpa novu su praksu uveli na konferencijama za novinare Milan Bandić i ministar Goran Marić. Po novom, oni nakon svog obraćanja novinarima ne dopuštaju pitanja. Koliko možemo vjerovati onome što su rekli ako se boje novinarskih pitanja!?

Kolinda Grabar-Kitarović, kada je navršena druga godina od njezine pobjede na izborima, organizirala je konferenciju za novinare na koju su i mediji i novinari selektivno pozvani, dakle, mediji nisu sami mogli birati koga će poslati na Pantovčak. To je bilo bjelodano kršenje autonomije medija i novinarskih sloboda. Nedopustivo.

Ima li Predsjednica Republike ili bilo koji drugi dužnosnik pravo izbjegavati one medije koji bi joj postavljali neugodna pitanja? Ima li pravo sugerirati, čak i tražiti koji će novinar doći na njezinu presicu kako joj ne bi radio probleme i kako bi prenio što povoljnije za nju ono što je ona iskomunicirala s odabranim krugom novinara kao svoje dvije uspješne godine na čelu države? Nema to pravo. Zbog toga je bila izložena zasluženim kritikama iz onih medija koje ona i njezini suradnici nisu odabrali.

Roman Bolković napisao je u Globusu da se na presici prigodom dvogodišnjice predsjednikovanja KGK obraćala svom biračkom tijelu i zato je birala novinare. Smatra da ona, uostalom, nema nikakvu političku obvezu komunikacije s medijima. To je, piše Bolković, bila predsjedničina PR-konferencija.

PR-konferencije

Ali - ne postoji PR-konferencija koja bi bila namijenjena novinarima i medijima. PR je kod političara ionako stalno na djelu. Ili, da tako kažemo - nema konferencije za novinare koja nije ujedno i PR-konferencija, ona, dakle, u kojoj političar želi ostaviti što bolji dojam u javnosti, hvaliti se uspjesima, a opovrgavati neuspjehe i slabosti. Privući pažnju na sebe, poboljšati si rejting.

Posjet SAD-u predmet je i interesa Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa. Ali, isto tako, krajem prošle godine podnesena je prijava o tome dolazi li Predsjednica RH na predavanja na doktorskom studiju na Fakultetu političkih znanosti. Sjetimo se, u travnju prošle godine Povjerenstvo je jednoglasno odlučilo da je Predsjednica narušila načela obnašanja dužnosti jer je neutrošen novac za kampanju koji je dobila iz državnog proračuna uplatila na račun HDZ-a, a nakon toga je dulje vrijeme davala naputke HDZ-u o tome kome će i kolike donacije uplatiti. Kolinda Grabar-Kitarović je tada burno reagirala i kazala da će opet učiniti isto i novac donirati. Zaključak je da ne poštuje instituciju Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa i da se osjeća da bi trebala biti iznad njegovog dometa.

Danas tvrdi da ona - baš kao i svatko drugi u Hrvatskoj - ima pravo na privatnost. Ali to nije točno. Jedno od osnovnih pravila ne samo u medijskoj etici nego i u medijskom zakonodavstvu je da političar nema pravo na privatnost kao svaka druga osoba. što je on više pozicioniran, to je njegova sfera neupitne privatnosti ograničenija. Sve ono što je vezano s javnim interesom političar bi morao otkriti javnosti - jer javnost o tome ima pravo znati. Privatnost ostaje političaru, ali samo onaj dio koji nema veze s javnim poslovima, financijama, klijentelizmom, općenito javnim interesom. Međutim, u ovom slučaju nije samo predsjedničina privatna stvar hoće li ona postati doktorica znanosti jer je to zaslužila pokazanim znanjem i znanstvenom izvrsnošću ili pak zato što ima golemu moć i nije pametno profesorima i studentima FPZ-a zamjeriti joj se.

 

Piše: Zdenko Duka

Privatnost ostaje političaru, ali samo onaj dio koji nema veze s javnim poslovima, financijama, klijentelizmom, općenito javnim interesom. Međutim nije samo predsjedničina privatna stvar hoće li ona postati doktorica znanosti jer je to zaslužila pokazanim znanjem i znanstvenom izvrsnošću ili pak zato što ima golemu moć i nije pametno profesorima i studentima FPZ-a zamjeriti joj se.

Nakon nedavne premijere baletne predstave „Labuđe jezero“ u zagrebačkom HNK-u, koju je uprizorio svjetski proslavljeni plesač i koreograf Vladimir Malakhov, i predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović izišla je na pozornicu da se, pred zagrebačkom publikom, zajedno s balerinama i baletanima nakloni. Bilo je to krajnje neobično i neprimjereno. Kad je već tako - barem da je pritom imala buket cvijeća za izvođače. Malakhov joj je poklonio buket koji je bio namijenjen primabalerini. Bez obzira, sa cvijećem ili bez njega, što ona ima raditi na pozornici, zahvaljivati publici uz izvođače trudeći se da prisvoji i dio njihove zasluge i slave za odlično otplesani i odigrani balet?

Čudni potezi

Kako joj u javnosti pada rejting, tako je Predsjednica sve sklonija čudnim potezima i izjavama zbog kojih je dobar dio javnosti ismijava. Dobro, istina je da su njezini postupci još uvijek teško usporedivi s ludostima Donalda Trumpa, ali, ipak, čovjek se svako malo nanovo iznenadi i s Kolindom.

Već barem pola godine traju njezina stalna okapanja i „nesporazumi“ s novinarima. Prirodno je veliki interes izazvao još jedan doček Nove godine u SAD-u. Nakon dočeka 2016. otišla je i na doček ove godine, naravno, na državni trošak, uz potrebnu pratnju i zaštitu. Gdje je bila, što je tamo radila, s kim se tamo srela? Primili su je neki trećerazredni političari, a s njima se susrela tek nakon što je u Hrvatskoj zavlada medijska potraga - što ona tamo radi, s kim je i tko sve to plaća. Na zadnje je pitanje najlakše naći odgovor - sve to plaćamo mi.

Nakon što se KGK pred kraj posjeta Americi javila ekskluzivno za Hrvatsku radioteleviziju s ograde Bijele kuće, uz koju se slikaju turisti koji posjećuju Washington, nekoliko dana nakon njezina povratka kući u glavnim je medijima „procurila“ informacija o njezinim „brojim“ susretima s američkim političarima i lobistima. Tko je dostavio medijima i novinarima te inače tajne dokumente koji pokazuju da je Predsjednica radila i državni posao, iako ispod njezine predsjedničke razine i bez službenog poziva iz SAD-a? A da se nije sjetio da tajne dokumente pošalje u javnost netko iz Ureda predsjednice? Bit će da je tako.

Kad niti curenje dokumenata nije primirilo javnost, Ured predsjednice i Predsjednica odlučili su sadržaj i činjenice o novogodišnjem posjetu SAD-u proglasiti državnom tajnom.

Medijski mobing

Novinar Indexa zatražio je slijedom Zakona o pravu na pristup informacija dva dokumenta - službeni protokol s putovanja predsjednice u SAD, za koji je rečeno da ne postoji te putni nalog Predsjednice s putovanja u SAD, koji novinar također nije dobio. Objašnjeno je da su s prethodnim upitima već "opteretili redovno funkcioniranje Ureda" . "Savjetničko vijeće Predsjednice" odlučilo je da su papiri o putovanju u SAD dokumenti od državne važnosti i da su tajni zbog toga što bi šefici države mogla biti ugrožena sigurnost. „Neovlašteno otkrivanje traženih informacija moglo bi ugroziti povjerljive podatke iz djelokruga MUP-a, koji se mogu prenositi i dostavljati samo onim osobama koje imaju certifikat za pristup klasificiranim podacima odgovarajućeg stupnja tajnosti i kojima je to nužno za obavljanje posla iz njihovog djelokruga rada.“, priopćeno je, među ostalim, iz Ureda.

Kako je ona objasnila na HTV-u „uvijek se nađe netko tko nije sklon Hrvatskoj i tko želi osujetiti plan putovanja, minirati neki od sastanaka ili osujetiti neke od ideja koje želite izložiti“. Kritike svog ponašanja doživljava kao „svojevrsni medijski mobing“.

Inače, redovite press konferencije već petnaestak godina ne održava ni jedan državni čelnik. Predsjednik Vlade Plenković organizira ih tek sporadično, nekim povodom koji mu odgovara i tada obično, priopćavajući neku lošu informaciju koju je neminovno priopćiti, pokušava tu informaciju PR-ovski preokrenuti u pozitivnu. Na primjer, kada je objavio da je Hrvatska izgubila međunarodnu arbitražu s MOL-om u vezi Ine. Tada je objavio tzv. pozitivnu najavu da će država otkupiti sve dionice Ine. Ili, kada je Plenković objavio da je nastavljeno izvlačenje novca u Uredu predsjednika Vlade putem dnevnica i nakon odlaska Milanovićeve vlade. Dakle, krivotvoren je, među ostalim, i potpis Plenkovićevog šefa kabineta Davora Božinovića. No, tada je Plenković preokrenuo informaciju sebi u korist tako što je objasnio da su on i njegovi ljudi od povjerenja sami došli do tih otkrića i izvijestili o tome državnog odvjetnika koji se na konferenciji za novinare našao uz Plenkovića. A istina je ta da su do novih otkrića došli Tomislav Saucha i njegove odvjetnice.

Zabranjena pitanja 

Ostat će zapamćena ona Plenkovićeva rečenica kada nije želio odgovoriti na jedno pitanje kolegi Hrvoju Krešiću, pa mu je replicirao: „Kolega Krešiću, odite vi na izbore pa pobijedite, pa onda planirajte proračun. Ja sam pobijedio na izborima, formirao vlast, napravio program koji jasno izražava prioritetne politike i ciljeve Vlade“.

Valjda po uzoru na nezaobilaznog Trumpa novu su praksu uveli na konferencijama za novinare Milan Bandić i ministar Goran Marić. Po novom, oni nakon svog obraćanja novinarima ne dopuštaju pitanja. Koliko možemo vjerovati onome što su rekli ako se boje novinarskih pitanja!?

Kolinda Grabar-Kitarović, kada je navršena druga godina od njezine pobjede na izborima, organizirala je konferenciju za novinare na koju su i mediji i novinari selektivno pozvani, dakle, mediji nisu sami mogli birati koga će poslati na Pantovčak. To je bilo bjelodano kršenje autonomije medija i novinarskih sloboda. Nedopustivo.

Ima li Predsjednica Republike ili bilo koji drugi dužnosnik pravo izbjegavati one medije koji bi joj postavljali neugodna pitanja? Ima li pravo sugerirati, čak i tražiti koji će novinar doći na njezinu presicu kako joj ne bi radio probleme i kako bi prenio što povoljnije za nju ono što je ona iskomunicirala s odabranim krugom novinara kao svoje dvije uspješne godine na čelu države? Nema to pravo. Zbog toga je bila izložena zasluženim kritikama iz onih medija koje ona i njezini suradnici nisu odabrali.

Roman Bolković napisao je u Globusu da se na presici prigodom dvogodišnjice predsjednikovanja KGK obraćala svom biračkom tijelu i zato je birala novinare. Smatra da ona, uostalom, nema nikakvu političku obvezu komunikacije s medijima. To je, piše Bolković, bila predsjedničina PR-konferencija.

PR-konferencije

Ali - ne postoji PR-konferencija koja bi bila namijenjena novinarima i medijima. PR je kod političara ionako stalno na djelu. Ili, da tako kažemo - nema konferencije za novinare koja nije ujedno i PR-konferencija, ona, dakle, u kojoj političar želi ostaviti što bolji dojam u javnosti, hvaliti se uspjesima, a opovrgavati neuspjehe i slabosti. Privući pažnju na sebe, poboljšati si rejting.

Posjet SAD-u predmet je i interesa Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa. Ali, isto tako, krajem prošle godine podnesena je prijava o tome dolazi li Predsjednica RH na predavanja na doktorskom studiju na Fakultetu političkih znanosti. Sjetimo se, u travnju prošle godine Povjerenstvo je jednoglasno odlučilo da je Predsjednica narušila načela obnašanja dužnosti jer je neutrošen novac za kampanju koji je dobila iz državnog proračuna uplatila na račun HDZ-a, a nakon toga je dulje vrijeme davala naputke HDZ-u o tome kome će i kolike donacije uplatiti. Kolinda Grabar-Kitarović je tada burno reagirala i kazala da će opet učiniti isto i novac donirati. Zaključak je da ne poštuje instituciju Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa i da se osjeća da bi trebala biti iznad njegovog dometa.

Danas tvrdi da ona - baš kao i svatko drugi u Hrvatskoj - ima pravo na privatnost. Ali to nije točno. Jedno od osnovnih pravila ne samo u medijskoj etici nego i u medijskom zakonodavstvu je da političar nema pravo na privatnost kao svaka druga osoba. što je on više pozicioniran, to je njegova sfera neupitne privatnosti ograničenija. Sve ono što je vezano s javnim interesom političar bi morao otkriti javnosti - jer javnost o tome ima pravo znati. Privatnost ostaje političaru, ali samo onaj dio koji nema veze s javnim poslovima, financijama, klijentelizmom, općenito javnim interesom. Međutim, u ovom slučaju nije samo predsjedničina privatna stvar hoće li ona postati doktorica znanosti jer je to zaslužila pokazanim znanjem i znanstvenom izvrsnošću ili pak zato što ima golemu moć i nije pametno profesorima i studentima FPZ-a zamjeriti joj se.