Hrvatska radiotelevizija bi po definiciji trebala biti javni servis, a neupitni je javni interes da najutjecajniji medij, koji se financira od pretplate građana, tim istim građanima pruži informacije iz prve ruke o prvorazrednom otkriću – da su oni najodgovorniji za kontrolu banaka koristili svoj položaj za svoje osobno bogaćenje. Zakon za takvo ponašanje predviđa zatvorsku kaznu, što najbolje govori o pravnoj težini takvih nedjela, dok o moralnoj i socijalnoj šteti koje društvo dugoročno trpi ovakvim ponašanjem ne treba posebno govoriti.
Stoga se ničim ne može opravdati, a pogotovo ne slobodom uređivačke politike javnog informativnog servisa, nepozivanje onoga koji sasvim sigurno najviše o toj temi zna, Ilka Ćimića, i koji jedini može kompetentno braniti činjenice do kojih je došao svojim i Indexovim istraživačkim radom. Ničim, pa ni uredničkom slobodom, ne može se braniti odsustvo u studiju novinara koji je skandal otkrio, dok u njemu istodobno sjedi zaposlenik HNB-a dužan braniti interese svojih za sumnjive poslove prozvanih nadređenih mu poslodavaca, a možda i samoga sebe.
Abeceda novinarstva govori o tome kako uvijek treba čuti i drugu stranu, ali posve je profesionalno i etički neshvatljivo da javni servis u studiju u izravnom prijenosu ne želi čuti prvu stranu, odnosno svoga kolegu Ćimića, koji im je temu za emisiju upravo i servirao.
Budući da je novi ravnatelj HRT-a Robert Šveb u svom nastupnom intervjuu najavio podizanje profesionalne kvalitete i razine svih segmenata koji čine javnu televiziju, pa tako i programskog, odnosno informativnog sadržaja, očekujemo i njegovu reakciju te reakciju svih ostalih nadležnih tijela koja su dužna reagirati na ovakve teške i nedopustive profesionalne i uredničke promašaje. U suprotnom, umjesto javnog servisa imat ćemo javno-privatno partnerstvo na Prisavlju u kojem će javno biti zastupljeno samo u onoj mjeri u kojoj ne ugrožava nečije privatne interese, dakle samo u strogo kontroliranim i unaprijed snimljenim prilozima, a nipošto u izravnom obraćanju gledateljstvu koje bi upravo iz sučeljavanja suprotstavljenih stavova trebalo iznjedriti svoje mišljenje. Naravno, ako želimo živjeti u slobodnom i demokratskom društvu slobodnih i demokratskih medija.
Hrvoje Zovko, predsjednik HND-a
Branko Mijić, potpredsjednik HND-a
Goran Gazdek, potpredsjednik HND-a