Jedva napunivši 20 godina pokucao je na vrata Zadružnog vjesnika i – otvorila su mu se. Studirao je arhitekturu, ali kao i mnogi novinari – posao prije svega, pa se fakultet gurnuo u drugi plan. Veliki je put prešao od prve karikature u Omladinskom borcu davne 1951. do odlaska iz Vjesnika 1988., kada se ponovo posvećuje isključivo karikaturi. 

Karikature je objavljivao u Kerempuhu, Narodnom listu i Ježu, a prenosili su ih svi jugoslavenski dnevnici, od Dela, preko Politike do Nove Makedonije. Sudjeluje na mnogim izložbama karikatura, a 1983. je dobio posebno priznanje na Međunarodnoj izložbi karikature u Tokiju.(nu)