Posljednjih godina svjedočimo porastu govora mržnjeputem društvenih mreža te putem komentara ispod članaka na portalima. Novinari su često izloženi uvredljivim komentarima ispod članaka koji u većini slučajeva predstavljaju govor mržnje prožet prijetnjama, često rezultiran nasiljem, a za koje se ispostavi većinom da ih generira politički vrh ili ljudi koji su nahuškani da to rade. Govor mržnje vrši se različitim kanalima, putem Facebook profila, službi ili to obavljaju plaćene tajne aktivističke skupine. Komentari ispod tekstova bi trebali biti sankcionirani, na čemu bi se trebalo inzistirati, no nitko na to ne obraća posebnu pozornost. 

Upravo s ciljem zaustavljanja govora mržnje u medijima Europska federacija novinara pokrenula je Kampanju Media Against Hate u suradnji sa Hrvatskim novinarskim društvom, ARTICLE 19, Media Diversity Institute, Cooperazione per lo Sviluppo dei Paesi Emergenti, Community Media Institute i Community Media Forum Europe.

Predsjednik Hrvatskog novinarskog društva (HND), Saša Leković, istaknuo je za Fairpress da je nakladnik odgovoran za sav sadržaj pa tako i za komentare ispod tekstova objavljenih na webu, no kako sankcije uglavnom izostaju jer nakladnici se ne brinu previše što će se u komentarima pojaviti.

Uz govor mržnje kako je definiran u Kaznenom zakonu, u hrvatskoj javnosti je, nažalost, vrlo prisutan i  uglavnom nekažnjen govor iz mržnje, netolerantan govor, huškanje itd. Iako postoji zakonski okvir za sprječavanje i kažnjavanje takvog govora to se uglavnom ne čini. Štoviše, takav govor u javnom prostoru dio političara kao i dio onih koji sebe nazivaju novinarima jer rade u medijima – izravno potiče. Kada bi se postojeća zakonska rješenje poštivala i dosljedno izricale sankcije svakako bi se smanjila količina govora mržnje i netolerantnog govora u javnoj komunikaciji općenito. Ovako čini se da je slobodu govora zamijenila sloboda govora mržnje i netolerancije i da je to u Hrvatskoj postalo uobičajeno, kazao je Leković.

Sanja Modrić, kolumnistica i politička komentatorica Novog lista, kazala je jednom prilikom za Fairpress, u UNCUT intervjuu, da se u svojoj redakciji pokušavala izboriti da se komentari ispod tekstova uređuju, da se sklanjaju trolanja i sve ono što nije vezano uz temu članka, prostačenja, vrijeđanja, prijetnje, no međutim ni u vlastitoj redakciji to joj nije uspjelo. 

Da vidite vi šta u vašim vlastitim novinama se pusti protiv vas, koji ste tamo zaposleni. Dakle, uređivanje komentara što se radi u cijelom normalnom svijetu, pa kad čitate na nekim stranim portalima, pa to je nešto predivno jer ljudi raspravljaju, a mi ovdje imamo nešto drugo – smrdljivu kloaku nepodnošljivu. Mi smo na to oguglali svi, mislim hoću reći, to je posao, tu treba zaposliti ljude, ali vlasnici medija ne daju za to novac, pa onda ide sve, istaknula je Modrić.

Da je govor mržnje u komentarima i medijima postao dominantan oblik komuniciranja, smatra novinar i kolumnist Novog lista, Ladislav Tomičić. 

Kada govorimo o komentarima ispod novinskih članaka, oni su uglavnom govor mržnje, na što nitko ne obraća pozornost, što govori puno o vremenu u kojem živimo. Komentari ispod članaka se ne ukidaju jer velikim komercijalnim portalima tako omogućavaju veći broj posjeta i klikova. Velikim komercijalnim medijima pogotovo u nesređenom društvu kao našem komentari služe kao platforma koja potiče niske strasti. Govor mržnje s portala se prenio i na uređivačku politiku medija, kada pogledamo samo današnje novinske naslove i izraze koji se koriste, nikad ih nismo vidjeli u klasičnom novinarstvu, kazao nam je Tomičić.

U vidu pravnog okvira i konteksta regulacije govora mržnje, Vijeće za elektroničke medije objavilo je u veljači prethodne godine priopćenje vezano uz sankcioniranje govora mržnje u elektroničkim medijima. Naime, Republika Hrvatska je u prosincu 2009. „transponirala u Zakon o elektroničkim medijima – Zakon o elektroničkim medijima (NN 153/09, 84/11, 94/13 , 136/13) EU Direktivu o audiovizualnim medijskim uslugama prema kojoj se zemlje članice obvezuju da će odgovarajućim mjerama osigurati da audiovizualne medijske usluge pod njihovom jurisdikcijom ne sadrže poticanje na mržnju zasnovanu na rasi, spolu, vjeri ili nacionalnosti“. Republika Hrvatska ispunila je tako ovu obvezu člankom 12. stavkom 2. Zakona o elektroničkim medijima, koji glasi: „U audio i/ili audiovizualnim medijskim uslugama nije dopušteno poticati, pogodovati poticanju i širiti mržnju ili diskriminaciju na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije, te antisemitizam i ksenofobiju, ideje fašističkih, nacionalističkih, komunističkih i drugih totalitarnih režima“.

Prema Kaznenom zakonu, članku 325., javnog poticanja na nasilje i mržnju, govor mržnje je također kažnjiv, gdje je za utvrđivanje kršenja zakona nadležno Državno odvjetništvo Republike Hrvatske (DORH). Postoje također i samoregulatorna tijela koja reguliraju profesionalne standarde u novinarstvu poput Hrvatskog novinarskog društva (HND) koje nadzire poštivanje Kodeksa časti hrvatskih novinara, te od srpnja 2015. i Hrvatski novinari i publicisti (HNiP) .

Svjedočimo najprimitivnijim vrstama govora mržnje. Sve više medija ukida komentare zbog količine mržnje u sadržajima istih. Umjesto rasprave i  komunikacije medija i zainteresirane javnosti, koja svojim komentarima može pridonijeti temi članka, dobili smo vrijeđanje i širenje govora mržnje. Dok sustav ne reagira na govor mržnje, isti neće biti sankcioniran.

Autorica: Ana Gavranić