U izvješću stoji da distribucija objava prema tipu reflektira opću distribuciju tih tipova sadržaja u tekstualnim medijima, pri čemu su informativni članci daleko najzastupljeniji, s više od 70% svih objava uključenih u praćenje u prvoj etapi, nakon čega slijede tzv. opinion pieces odn. komentari i kolumne s 14% objava te podjednako (po 5% svih objava) distribuirani intervjui i opsežnije reportaže. Relativno mali udio kolumni i drugih „komentatorskih“ oblika u odnosu na informativne objave očito ne znači i to da jedino forma kolumne može poslužiti za iznošenje stava, kao ni to da format članka koji „samo“ prenosi činjenice jamči nepristranost i korektnost medijske objave. Na ostale, u prvobitnom popisu nenavedene oblike objava otpada također oko 5% od ukupnog broja pradenih objava.
Tema izbjegličke krize i migracijskih kretanja u Europi bez sumnje je bila medijski najzastupljenija tema u 2015. godini, i to ne samo u hrvatskim medijima, stoji u izvješću. Usto, zbog diskriminatornog i ksenofobnog tona kojim su se mnogi praćeni mediji manje i li više eklatantno očitovali o izbjegličkoj krizi, ne čudi ni da je o ovoj temi i u praćenom razdoblju ispisano daleko najviše objava u tekstualnim medijima te se njome bavilo ukupno 383 svih praćenih objava, odnosno onih koje su označene kao potencijalno diskriminatorne – 236 u tiskanima medijima i 147 na portalima. O međuetničkim odnosima i pravima nacionalnih manjina s naglaskom na nacionalne manjine u Hrvatskoj bavilo se 179 u praćenje uključenih članaka u tiskanim medijima, dok je ova tema na portalima bila nešto manje zastupljena, s 85 objava. Napokon, treća tematska cjelina po ukupnoj zastupljenosti – ona koja se odnosi na rehabilitaciju ustaškog režima, povijesni revizionizam i relativizaciju fašizma, bila je zastupljena sa 106 objava u tiskanim medijima i 73 objave na portalima.
Kategorija „ostalo“ koja se profilirala tijekom istraživanja, a koju su formirali članovi i članice istraživačkog tima analizirajući medijske objave za koje ne postoje predviđene tematske kategorije, upućuje na neke od mogućih budućih tema praćenja govora mržnje u medijima. To su: odnos prema javnom sektoru (medijska hajka na tzv. „uhljebe“), prava religijskih (a ne samo etničkih) manjina, sekularnost i vjerske slobode općenito, reproduktivna prava i napadi na njih iz pozicije kritike tzv. „rodne ideologije“ te, dosad problematična jer s ne radi o skupinama ljudi određenima njihovim karakteristikama u užem smislu, kategorija čistog političkog poborništva, ad hominem napada na političke neistomišljenike i njihove diskreditacije.
Cjelokupni pregledni izvještaj dostupan je ovdje.
Izvor: gong.hr