Nikša Antonini rođen je 23. svibnja 1956. u Makarskoj. Kao srednjoškolac počinje se baviti fotografijom i znatno pridonosi oživljavanju fotokluba Osejava, koji i danas djeluje.

U njegovoj biografiji koja stoji na web stranici Udruge Antonini koju su osnovali obitelj, kolege i prijatelji, kako bi sačuvali sjećanje na osobnost i talent toga vrsnog fotoreportera i predstavili javnosti dio njegova bogatog fotografskog opusa navodi se kako sredinom sedamdesetih dolazi u Zagreb, upisuje se na Fakultet političkih znanosti i počinje surađivati s nekoliko novinskih izdanja kao profesionalni fotoreporter. Časopis Pitanja objavljuje mu 1979. seriju eksperimentalnih fotografija pod nazivom Slučajne slike.

Prvu samostalnu izložbu imao je 1977. u Makarskoj. Ponovno izlaže u Makarskoj 1981, zatim u Šibeniku 1982. i u Zagrebu 1987. Radi kao slobodnjak do 1981, kad postaje fotoreporter i urednik fotografije u tjedniku Radničke novine. U proljeće 1991. prelazi u novopokrenuti dnevni list Zapad. U 45 dana izlaženja dnevnika bilježi rat u Sloveniji i početak rata u Hrvatskoj.

Stalno surađuje s još nekoliko tadašnjih tjednika (Slobodna Hrvatska, Hrvatski tjednik, Dom, Školske novine...) i većinom dnevnih novina. Kao priznati fotoreporter, 1992. priključuje se zagrebačkom dopisništvu dnevnika Slobodna Dalmacija, a 1996. postaje voditelj fotoslužbe. Na fotoreporterskim zadacima tijekom ratnih godina pokazuje visoku profesionalnost i stvara prepoznatljiv fotografski izričaj. Nastavlja intenzivno surađivati s drugim hrvatskim dnevnicima i tjednicima, a posebno je aktivan u Zboru fotoreportera Hrvatskoga novinarskog društva.

Padom zrakoplova kod Dubrovnika 3. travnja 1996. godine, u kojem je za Veleposlanstvo SAD-a u Zagrebu pratio visoko američko izaslanstvo, tragično završava njegov zadnji fotoreporterski zadatak.

Posmrtno je odlikovan Redom hrvatskog trolista. Hrvatsko novinarsko društvo od 1996. dodjeljuje godišnju nagradu Nikša Antonini za najbolju novinsku fotografiju.

Izvor: niksaantonini.com.