Predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Hrvoje Zovko zahvalio je na domaćinstvu te se osvrnuo na početke festivala i zahvalio svima koji rade na organizaciji istog. Svim reporterima i reporterkama poručio je da budu uporni u svom radu, da se nastave prijavljivati na festival te je za kraj poželi da festival doživi još brojna izdanja.

Sudionicima i posjetiteljima festivala dobrodošlicu je poželio gradonačelnik Đurđevca Hrvoje Janči, naglasivši kako je cilj grada biti domaćin manifestacijama koje promiču kulturu i novinarstvo. Župan Koprivničko-križevačke županije Tomislav Golubić pohvalio je organizaciju festivala te istaknuo važnost događaja za lokalnu i nacionalnu kulturnu scenu, donosi prigorski.hr. 

U nastavku možete pročitati obrazloženja nagrada od strane žirija, koji je radio u sastavu: Olga Vujović, Željko Draženović, Tamara Opačić, Romeo Ibrišević, Josip Bohtinski, Hrvoje Zovko, Ivan Žada i Goran Gazdek. 

Dora Levačić - „Tko nam peče kestene?“

Obrazloženje za prvu nagradu reportaži Dore Levačić „Tko nam peče kestene?“ (dva djela) napisanoj na regionalnom portalu Bilten (ciklus „Lijepa naša“) „Mušterije dolaze po kestene, a Sadat je zaboravio ispeći novu turu koliko smo se zapričali, pa moraju malo pričekati.

Vrijeme je da odem. Od Sadatovih zabavnih priča i anegdota nisam ni primijetila da se već skoro smračilo ni da sam se počela tresti od hladnoće nakon samo dva sata stajanja na mjestu na kojem Hakik i Sadat stoje po deset-dvanaest sati dnevno. Ma to ti je poso!“

Navedenim rečenicama Dora Levačić završava dvodijelnu reportažu nastalu nakon višednevnog druženja sa zagrebačkim kestenjarima. Nisu svi kupci skloni pečenjarima pa rogobore protiv veličina i cijena mjerica, ustrašeno vrebajući da ih se ne bi zakinulo za koji kesten. Srećom, ipak je nemali broj onih koji ih srdačno pozdravljaju jer ih desetljećima viđaju na istom, samo„njihovom“, uličnom prodajnom mjestu. Levačić je kombinacijom dijaloga I pripovijedanja slikovito dočarala svoje sugovornike, njihovu izvornu domaju, dotaknula se prošlih i sadašnjih obiteljskih situacija i potaknula na razmišljanje o budućnosti ove „male obiteljske ekonomije“. Ispričane sudbine nisu samo vjerodostojne, nego su istovremeno zanimljive i zabavne, jer Levačić standardnom jeziku pridružuje žargon svojih sugovornika i tako stvara autentičnu atmosferu. Iako zagrebački kestenari u ovoj sredini borave već desetljećima, kod mnogih sugrađana još uvijek nisu dobrodošli što Levačić suptilno osuđuje. Uostalom, znao je Matoš o čemu se radi kada je napisao: „O, ta uska varoš/ o. ti uski ljudi“.

Hrvoje Ivančić - („Zemlja iz koje se odlazi“, „Pod talibanskom zastavom“)

Obrazloženje za prvonagrađenu reportažu Hrvoja Ivančića („Zemlja iz koje se odlazi“, „Pod talibanskom zastavom“).

Dvodijelna reportaža u kategoriji „Širom svijeta“, Hrvoja Ivančića objavljena u Večernjem listu, o uvjetima života u Afganistanu pod talibanskom vlašću izaziva duboku nelagodu prvenstveno zbog mirnoće i „samorazumljivosti“ kojom autor iznosi činjenice. Pravila ponašanja i poslušnost koju žitelji duguju vjerskim autoritetima nisu drugačiji od onih u ostalim državama sa istaknutim islamskim oznakama, pa dojam koji ove priče iz Afganistana ostavljaju na čitatelje valja pripisati autorskoj umješnosti. Dolaskom talibana na vlast , žene su praktički nestale iz javnog života i zato ih ni Ivančić nije uspio naći (ili ih fizički nema ili su crni zamotuljci), pa su razgovori isključivo „muški“: replike sugovornika izmjenjuju se s opisima lica, situacija i okoliša ili prepričavanja odgovora. Iako sada u Afganistanu vlada mir, nema mira za one koji žele nešto novo i drugačije kao što se vidi u sljedećem odlomku:

„Ništa nije dobro. Samo se pretvaram da je sve u redu, ali nije. Za neke ljude je ova vlast dobra, ali za neke jednostavno nije. Ne kažem sad da sam najbolje obrazovan, ali ako jesi obrazovan teško je. Nemamo pravo izbora. Ako želim, na primjer, nositi traperice, bit će mi rečeno da to nije naša kultura i opomenut će me. Ne smijem slušati glazbu? Kako je to moguće? Za mene kao osobu to nije dobro, ne osjećam se dobro u tom sustavu, ne uklapam se.“

Budući da Ivančić posjeduje snažan senzibilitet za ljudske sudbine a uz to je odličan stilist, ova reportaža posjeduje sve odlike izvrsne publicistike.

Dragan Grozdanić - („San o pruzi“, „Ljudi na šini“)

Obrazloženje za prvonagrađenu reportažu Dragana Grozdanića objavljenu u Novostima („San o pruzi“, „Ljudi na šini“) u kategoriji „U fokusu“.

Reportaža u kojoj se Dragan Grozdanić bavi Unskom prugom obiluje imenima sugovornika, željezničkih stanica, brojeva vlakova i ostalih elemenata vezanih uz prugu i željezničke kompozicije tako da djeluje poput izvještaja. Nakon što se čovjek ipak upusti u čitanje, postaje jasno da je osim samih činjenica, jednako važna njihova brojnost , jer baš ta količina informacija svjedoči o nekada važnoj prometnici čija je propast osiromašila brojne živote. Zanimljivo je da čitanjem ne nastupa zasićenost, jer su i sugovornici i njihov jezik vrlo slikoviti pa tjeraju na daljnje čitanje. Da se radi o ljudima koji znaju o čemu govore pokazuje i slijedeći odlomak :

„Daje primjer iz svoje mladosti. “Hoćemo li ići na Bačvice” netko bi predložio. Brzi voz išao je u 2.20, negdje u 6.30 s društvom je već bio na splitskom kupalištu. Iskupaju se, popiju i pojedu nešto, sjednu u voz isti dan u 17 sati i noću su već kući. Kada razmišlja o obnovi pruge, Edin priznaje da je u zadnje vrijeme izgubio nadu da će se na njoj pokrenuti promet.“

Obično u kategoriji „U fokusu“ očekujemo katastrofe poput rata, potresa, poplave ili nešto što ljudi nisu izravno izazvali (barem ne većina) ali zapuštanje pruge i posljedice koje nosi jednako je katastrofalno i za razliku od mnogih drugih ljudskih devastacija, ova je nastala nečinjenjem. Dragan Grozdanić je otvorio Pandorinu kutiju ali bojim se da je ovaj puta nada već na izdisaju.

TV prilog „RTL Danas“ Ružica Đukić - Vatrogasac Josip Fabijanić bolesnom Damiru Pejiću darovao ljetovanje

Prilog „RTL Danas“ (12. kolovoza 2024.) dokumentira susret zagrebačkog vatrogasca Josipa Fabijanića i 16-godišnjeg Damira Pejića iz Vukovara, koji se drugi put bori s leukemijom. Nakon što je Fabijanić, heroj tučepskog požara, odbio ponuđeno plaćeno ljetovanje i darovao ga Damiru, redakcija je organizirala njihovo upoznavanje. Autorica Ružica Đukić u  fokus je stavila gestu solidarnosti i konkretnu potrebu: potražiti podudarnog donora matičnih stanica  čime se priča precizno povlači iz jednokratne vijesti u širi javnozdravstveni apel.

Prilog ne ostaje na razini emotivne geste. Izravno upućuje gledatelje na mehanizam pomoći - upis u Registar Zaklade Ane Rukavine i lokalne akcije darivanja krvi u Vukovaru, što već sljedećih dana rezultira velikim odazivom i potvrđenom viješću da je pronađen podudaran donor za Damira.

Novinarka precizno spaja faktografiju s ljudskom pričom. Biografski i zdravstveni kontekst prikazan je odmjereno, bez senzacionalizma, a gesta ispričana je toplo kroz izravne poruke i susret s Damirom , donosi i follow-up priču, a kasniji nastavci u nacionalnim medijima potvrđuju da je prilog bio okidač „vala dobrote“ i realne pomoći. Umjesto jednokratne feel-good“ vijesti, prilog povezuje human interest s informacijama od javnog zdravlja čime televizijsko novinarstvo isporučuje opipljivu društvenu korist. Kasniji izvještaji potvrđuju i ispunjeno obećanje — zajedničko ljetovanje u Tučepima — te Damirov pozitivan ishod liječenja, što dodatno svjedoči o trajnom utjecaju medijski posredovane solidarnosti.

Prilog Ružice Đukić je čist, točan i etički postavljen primjer kako javnoservisna logika može živjeti u komercijalnom informativnom programu: osobna gesta postaje kanal za opće dobro. Jasna faktografija, izravni sugovornici, poziv na akciju i mjerljiv ishod čine ovu priču uzornim primjerom televizijskog novinarstva s neposrednom društvenom vrijednošću. I zato je Ružica Đukić zaslužila FraMafu nagradu za humanist u kategoriji videa I televizije.

Sanja Mikleušević Pavić - TV serijal „Labirint: Donja Jablanica — Kad šume utihnu“ (1. i 2. dio)

U noći s 3. na 4. listopada 2024. bujične poplave i odroni zatrpali su Donju Jablanicu i teško pogodili niz mjesta u BiH (Jablanica, Konjic, Kiseljak, Kreševo, Fojnica) s teškim posljedicama: deseci poginulih, stotine raseljenih, uništena infrastruktura i naselja. HRT-ov „Labirint“ u dvodijelnom serijalu („Kad šume utihnu“) precizno dokumentira uzroke i posljedice – od terenskog svjedočenja preživjelih do provjerljivih činjenica o (ne)funkcioniranju sustava upozoravanja, neselektivnom krčenju šuma i rizičnim zahvatima u prostoru. Emisije su emitirane u prosincu 2024.

Autorica Sanja Mikleušević Pavić  precizno povezuje lokalnu katastrofu s uzročno-posljedičnim lancem: ekstremne oborine + ljudski faktor) = razorne bujice i klizišta. Izvan „situacijskog“ izvještavanja, prilog otvara šire pitanje odgovornosti i otpornosti zajednica u doba klimatskih promjena, u usporedbi s prethodnim poplavama (2014.) te s aktualnim europskim primjerima.

Struktura price ispričane udva dijela omogućuje razdvajanje kronike noći katastrofe i analize sustava/odgovornosti, pa gledatelj dobiva i emotivno svjedočanstvo i hladnu dijagnostiku. Autorica, ali I snimatelj i montažer precizno govore o zanatski čistoj produkciji gdje je vizual u funkcija dokaza, a ne dramatizacije.

Usporedni izvori (regionalni i međunarodni mediji, službene brojke) potvrđuju navode o razmjerima i žrtvama te stavljaju priču u širi regionalni okvir.

„Kad šume utihnu“ spaja najbolje od javnog servisa: brzo i odgovorno terensko izvještavanje, preciznu analizu uzroka i propusta te jasno artikuliran javni interes – što, tko, kada i zašto je zakazao, te kako spriječiti ponavljanje. Serijal je primjer kako se pojedina tragedija pretvara u opću lekciju o odgovornosti u vremenu klimatskih ekstrema i lošeg upravljanja prostorom. Upravo zato zaslužuje priznanje u kategoriji TV reportaže iz Svijeta.

Ema Branica – TV-reportaža „Provjereno“, Što i kako radi Državni inspektorat?

Reportaža „Provjerenog“ odvodi gledatelja na više problematičnih lokacija – Poznanovec, Gospić, Vrginmost i područje oko Štrbačkog buka – gdje stanovnici godinama prijavljuju sumnje na ilegalni otpad i devastaciju okoliša, uz izostanak pravodobnih reakcija institucija. Autori kombiniraju terenski obilazak, svjedočanstva mještana i sustavno sučeljavanje s nadležnima: šefom Državnog inspektorata Andrijom Mikulićem te premijerom Andrejom Plenkovićem. Time tema nije zadržana na razini „lokalnog problema“, nego je izravno podignuta na državnu odgovornost i političku razinu odlučivanja.

Središnja poruka građana — „Ugrožavaju nam zdravlje i budućnost naše djece“ — nije tek emotivni apel, nego indikator višegodišnje institucionalne neučinkovitosti: prijave postoje, lokacije su poznate, a postupanja izostaju sve dok problem ne osvane u medijima. Upravo tu novinarska metoda reportaže postiže učinak. 

Priredio: Ivica Buljan

Foto: HND/Nikola Šolić