Rasprava o Statutu započela je proljetos, veoma burno, uoči travanjske Skupštine HND-a. Odbor za Statut dobio je od Izvršnog odbora zgotovljen prijedlog izmjena i dopuna Statuta, a da u izradi tog prijedloga nije sudjelovao. Zbog toga je Odbor za sjednici neposredno uoči sjednice Središnjeg odbora, tijela koje priprema sve dokumente za Skupštinu, usvojio zaključak i dostavio ga Središnjem odboru. Tim je zaključkom zatražio da se za Skupštinu pripreme samo najnužnije izmjene i dopune Statuta kao bi on mogao biti usklađen sa zahtjevima koji proizlaze iz Zakona o udrugama, a sve ostalo da se ostavi za buduću raspravu.
Opsežnije promjene
Sličan prijedlog je u međuvremenu, nakon pojedinih burnih reakcija, iznio i predsjednik HND-a Saša Leković. Delegati su na koncu odlučivali upravo o takvim prijedlozima izmjena i dopuna Statuta. Na travanjskoj Skupštini taj je prijedlog i usvojen (u međuvremenu ga je Gradski ured za opću upravu ovjerio, što znači da je Statut usklađen sa Zakonom o udrugama), a Skupština je zaključkom odredila da Odbor za Statut pripremi opsežnije promjene Statuta kojima bi on postao jednostavniji, prohodniji dokument, koji bi HND-u omogućio jednostavnije funkcioniranje.
Odbor za Statut je djelovao u skladu sa zaključkom Skupštine. Održao je četiri (tematske) sjednice posvećene isključivo statutarnim pitanjima. Atmosfera na tim sjednicama (a na tri su sudjelovali i predsjednik i glavni tajnik Društva, na četvrtu, posljednju nisu bili pozvani jer bi bilo nepristojno da čovjek koji je na čelu Izvršnog odbora kojem se dostavlja prijedlog sudjeluje, makar i bez prava glasa, na sjednici tijela koje prijedlog dostavlja) bila je suhoparnim rječnikom kazana radna i konstruktivna, dakle bitno drugačija nego u travnju.
Na temelju zaključaka Skupštine, a potom i Odbora za Statut, proveden je javni poziv u trajanju od 30 dana i javna rasprava u trajanju od 15 dana. I na javni poziv (podrazumijevao je davanje prijedloga) i na javnu raspravu (a ona je podrazumijevala davanje amandmana na predloženi tekst izmjena i dopuna Statuta) mogli su se javiti svi članovi i članice HND-a, bez obzira na razinu članstva, sva tijela i sve ustrojbene organizacije. S obzirom na to koliko se u HND-u priča i raspravlja o Statut, odaziv je bio skroman. Na javni poziv pristigla su tek četiri prijedloga, a na javnu raspravu tek tri. Na temelju tih prijedloga Odbor za Statut izradio je izmjene i dopune Statuta i uputio ih u daljnju proceduru, dakle Izvršnom odboru, koji ih je potom dostavio Središnjem odboru.
Odbor za Statut od početka se zalagao, a to je i proveo, za to da proces izrade izmjena i dopuna Statuta bude inkluzivan i otvoren prema svim članovima i članicama HND-a. Jasno je da je takva varijanta izrade izmjena i dopuna Statuta spora, jer tako zahtijeva procedura, ali u konačnici takva metoda je mnogo bolja nego serviranje gotovih rješenja o kojima nitko nije imao prilike raspravljati. Nakon što je Odbor za Statut zgotovio svoj prijedlog, predsjednik Odbora je pred članicama i članovima Izvršnog, a potom i Središnjeg odbora, imao priliku obrazložiti predložene promjene.
Kako birati predsjednika
Odbor za Statut je kao alternativu, na temelju pristiglih prijedloga, predložio i izravni izbor predsjednika Društva, odnosno primjenu načela „jedan član, jedan glas“. Taj je prijedlog, golemom većinom glasova (jedan protiv) odbacio Središnji odbor.
U procesu izrade statutarnih promjena uvelike je simuliran proces izmjene zakona i drugih propisa na državnoj razini. Odlučeno je koje je tijelo zaduženo za izradu prijedloga, baš kao u savjetovanjima sa zainteresiranom javnosti provedeni su i javni poziv i javna rasprava. Nakon što je prijedlog akta u tijelu koje je za njega zaduženo (Odbor za Statut) usvojen, predsjednik Odbora je taj akt obrazlagao onima koji su sljedeći u lancu odlučivanja, Izvršnom, pa Središnjem odboru. I činilo se da će sve biti uspješno.
Proći cijelu opisanu proceduru sa samo jednim glasom protiv doista je optimistično. Na koncu, taj optimizam je bio neopravdan. Na Skupštini održanoj 16. prosinca izmjene i dopune Statuta koje bi Društvu (privremeno) znatno olakšale funkcioniranje nisu prihvaćene. Nedostajalo je pet glasova. Nevažno je tko je, i iz kojih razloga izostao s glasanja, ili bio protiv. Činjenica je da predložene izmjene i dopune Statuta nisu dobile dovoljan broj glasova. To,naravno, nije dobro jer bi Statut, kakav je predložen Skupštini, bio bolji od postojećega. To, naravno, nije dobro jer je svakome na Skupštini iz svega što je izrečeno prije nego što je započela rasprava o Statutu moralo biti jasno da bi taj Statut bio samo privremen.
Naime, Strateški plan, koji je usvojen na Skupštini, skicirao je potrebu izrade potpuno novog Statuta. To ne znači da niti jedna odredba sadašnjeg Statuta ne bi bila odgovarajuća za budući Statut, ali bi promjene, prije svega one koje se tiču broja i ovlasti tijela HND-a (a to je nešto u što se ovim promjenama gotovo uopće nije zadiralo), mogle biti toliko velike, duboke i zamašne da bi doista trebalo izraditi novi Statut i pripremiti ga za Skupštinu sljedeće godine.
Dakle, činjenica da predloženim, a neusvojenim Statutom, ne bi bio uveden izravni zbor predsjednika, bila bi (vjerojatno) privremena i trajala bi do redovnog izbora novog predsjednika 2019. godine, ako bi u međuvremenu bila usvojena. Bilo je i drugih teško razumljivih zahtjeva, poput onog da Novinarski dom bude definiran i kao vlasništvo Sindikata novinara Hrvatske (iako je on zemljišnoknjižno vlasništvo isključivo HND-a) ili o tome da Hrvatski zbor sportskih novinara u Skupštini ima pravo na delegiranje člana s pravom glasa iako nije član HND-a, a čak su se mogli čuti i netočni i ničim utemeljeni prigovori o tome da se Sindikat novinara Hrvatske izbacuje iz članstva Upravnog odbora Fonda solidarnosti (koji je, inače, Fond HND-a, a ne SNH-a). Na koncu se, prije svih Odboru za Statut, oživotvorila ona regionalna izreka „džaba smo krečili“. Strateški plan ne nalaže, ali snažno sugerira, izradu novog Statuta, a taj bi novi Statut skrojio organizaciji kaput koji bi mnogo više odgovarao suvremenih zahtjevima. Koliko će to biti moguće, a na temelju odluke Skupštine od 16. prosinca jasno je da nije bilo moguće skrojiti ni novi baloner, a kamo li kaput, možda uspijemo doznati sljedeće godine.