Svi mediji i novinari koji rade u njima žele biti čitani jer to je njihova uloga, neki kažu i poslanje. Kad ne bi voljeli biti čitani, ne bi objavljivali, pa ne bi ni pisali ili bi pisali samo „za sebe“, a to bi u novinarstvu bilo besmisleno. Nemojte misliti da vas se ne čita - takva je poruka prirodni poticaj novinarima i urednicima, ohrabrenje, ona diže samopouzdanje, to je poruka da imaju utjecaj na dosta ljudi koji će promisliti o tome što je u tom mediju objavljeno, da imaju i izvjesni utjecaj na oblikovanje javnosti, a to znači i mijenjanje društva, ako društvo u toj sredini u kojoj pišu uopće i postoji u kakvim dostojnim gabaritima.

No, ako premijer kaže za neki medij „nemojte misliti da vas se ne čita i ne prati, i to nije od jučer, to traje već neko vrijeme“, doduše uz benevolentni dodatak „Ali dobro“, onda on novinare nije mislio pohvaliti zato što su im tekstovi pitki i zanimljivi, nego, obrnuto, priprijetiti da ubuduće pripaze što pišu jer su oni i(li) on ljuti kad takve stvari čitaju. Jer „najangažiraniji su u hajci“ protiv njega, kaže premijer.

Vidjet ćete vi što ću vam napraviti - to je ono što bi onda logično slijedilo, ali nije, naravno, izgovoreno. „Ali dobro“ bi moglo, eto, značiti da im ipak neće učiniti ništa, jer nije on takav kakvi su neki drugi - iako bi im mogao napakostiti.

Izjava hrvatskog premijera Andreja Plenkovića bila je ovog puta (slučajno) upućena novinarima 24 sata no mogla je i bilo kojem drugom mediju s kojim on nije zadovoljan. A nezadovoljan je s bilo kojim medijem koji ga kritizira pa i onim koji mu ne podilazi - razlog tomu je što je silno tašt. 

Cijeli tekst možete pročitati na lupiga.com.