ARTKVART

Popunjeno je bilo gledalište 27. veljače u Gradskoj knjižnici Rijeka na riječkoj promociji knjige „Matija“ autora, istaknutog istraživačkog novinara i književnika Drage Hedla. Hedl trenutno promovira knjigu diljem Hrvatske, a interes za knjigom samo raste. Žanrovski najbliža dnevniku, tragična je to Hedlova priča o suicidu sina Matije, doktora biokemije i znanstvenog suradnika na američkom Yaleu. Za omot i naslovnicu bio je zadužen Vladimir Šagadin, Hedlov kolega. Već na prvi pogled knjiga emocijom omota mami čitatelje.

Da se i ne zna tema zasigurno bi privlačila svojom pojavnošću. Promociju je moderirao uvaženi umirovljeni novinar Branko Mijić koji je britkost i poetiku koju osjetimo čitajući njegove tekstove pretočio u pitanja. Nije bilo lako slušati Hedla, koliko god se snažan doimao, a ne zaplakati. Roman „Matija“ ogroman je iskorak u hrvatskoj književnosti s obzirom na to da je suicid i dalje tabu tema. Da je dodirnuo srca čitatelja potvrdio je i sam Mijić, a vrlo je vjerojatno da će se takav rasplet emocija dogoditi i svima onima koji su nakon promocije strpljivo čekali svoj primjerak knjige. S Hedlom smo razgovarali o sinu Matiji, suicidu, mobingu i smislu života.

Imala sam tu čast da me kolega Hrvoje Zovko odvede da Vas posjetim u Vašem domu u Osijeku. Tada me nasmijalo, zbog toga što ste naš najistaknutiji istraživački novinar, što na ulazu u Vašu zgradu piše „tražitelji smisla“. Čitajući mnoge komentare i recenzije nakon pročitane knjige „Matija“ mnogi su našli smisao. Kako to komentirate? I jeste li ga Vi našli dok ste pisali roman?

Nije bilo lako pisati roman o gubitku sina, ali imao sam želju i potrebu da ostane zabilježen Matijin život koji je bio izniman, uspješan i koji je imao, rekao bih, duboki smisao. Ali nažalost i teret koji Matija kao jedna iznimno empatična i osjetljiva osoba nije mogao nositi i naprosto se izgubio u prostoru i vremenu za koje on nije bio dizajniran. Matija je ostavio dubok trag ne samo u obitelji, nego i među svojim prijateljima, a isto tako i onima koji su ga upoznali u Americi, s kojima je surađivao. Ostavio je trag i u znanstvenoj zajednici. Objavio je nekoliko desetaka vrlo važnih znanstvenih radova o Crohnovoj bolesti. S druge strane smatrao sam da knjiga bude pomoć onima koji su nažalost imali sličnu sudbinu u obitelji i koji će nažalost imati takvu situaciju jer suicid nije baš tako rijetka pojava kako mi mislimo. Na neki način poruka knjige je ta da roditelji shvate koliko je važno posvetiti maksimum vremena svojoj djeci i prepoznavati znakove koji iz njih isijavaju. I možda prepoznati trenutke koje ja kao roditelj nisam prepoznao.

Cijeli intervju možete pročitati na artkvart.hr.