Iz medija

"Da nisu zastupnici, neki bi kazneno odgovarali za izgovoreno"

26.01.2017.
Link na članak

Saša Leković, predsjednik Hrvatskog novinarskog društva, gostovao je u Temi dana u Novom danu.

Čelni čovjek Transparency Internationala dao je zabrinjavajuće izvješće o percepciji korupcije u Hrvatskoj. Navodi se da smo uz Mađarsku novo lice korupcije, a tome su doprinijeli prije svega pritisci na medijske slobode i napadi na novinare, stanje nakon raspuštanja Povejrenstva za neprofitne medije.

Nije mi drago što je RH tako loše plasirana. Nije nikada stajala osobito dobro, radi se o razlici od par mjesta na ljestvici, postoje kriteriji za određivanje tog indeksa. No, to je potvrda onoga što HND uporno govori i sve potkrepljuje argumentima. U tome su nas podržale i međunarodne organizacije, one za ljudska prava. Sredinom godine je ovdje bila jedna velika međunarodna delegacija, koja je potvrdila što smo govorili, samo su vlasti ostale gluhe na to. I ona prošla i ona u međuvremenu i ova nova.

Što je po vama ključno utjecalo na stanje s medijskim slobodama, osim ukidanja Povjerenstva za neprofitne medije?

Raspušteno je tijelo unutar Ministarstva za sufinanciranje neprofitnih medija. Čitava prošla vlada imala je potpuno huligansko ponašanje prema medijima i novinarima, počevši od potpredsjednika vlade Tomislava Karamarka i ministra Zlatka Hasanbegovića. Zaista se samo rušilo, huliganski i bez smisla. Pod izlikom da se spriječi ideologizirana osnova za davanje novca iz državne kase, napravljeno je isto i samo se stavlja suprotan ideološki predznak. Vrlo temeljito se rušilo. Svaka vlast pokušava kontrolirati medije, ali ono što se događalo je bilo toliko loše pa je odjeknuo u svijetu, pa i kod Transparency Internationala.

Što po vama sadašnja Vlada ne čini, a trebala bi?

Mi već 10 godina nemamo konferencije za novinare u Vladi, ne mogu postavljati pitanja ili čuče ispred Vlade i love za rukave ministre i premijera. To je nedopustivo za civiliziranu zemlju. Sada je sto dana vlade. Upozoravali smo na brojne probleme s udrugama i strukovnim udrugama, pogotovo kreativnih djelatnosti, kao što su producenti i glumci, ali vlast je ostala gluha najprije na izmjene poreznog zakona, mada smo imali konkretne prijedloge. Pisali saborskom odboru, ministrima, ali ništa se nije dogodilo. Iznudili smo sastanak s ministricom kulture i bili smo zadovoljni razgovorom, jer je za razliku od prethodnika kvalificirana, a i imali smo konstruktivan razgovor. Međutim, ništa se nije dogodilo, što je očito pitanje njene političke snage.

Što se dogodilo s prijetnjama koje su vama upućene, odnosno kada je pokušan napad na vas piljenjem vijaka na kotačima automobila?

Više od 2,5 mjeseca prošlo je od vještačenja i ja znam rezultate, ali ne mogu govoriti o tome. Prošlo je toliko vremena, a ni ja niti javnost nemamo informacije o rezultatima istrage. Postoji i druga situacija, kada mi je jedna osoba prijetila SMS-ovima i ona je provela vrijeme u pritvoru. Tu je u pitanju poznat počinitelj, a takvih slučajeva je malo. Kod prijetnji novinarima počinitelji su uglavnom anonimni, a to se često ni ne kvalificira kao prijetnja - iako to svakom oziljnom izgleda kao prijetnja. Najveći dio je anoniman, događa se preko interneta. Postoji zakonski temelj da se kazne nakladnici na čijim se stranicama nalaze prijeteći komentari ili huškački tekstovi, pa i da se po službenoj dužnosti goni. Kad se podnese prijava, čak i kad je počinitelj anoniman, treba javnost informirati što se dogodilo. Lani sam prijavio pojedine prijetnje i do dan danas ne znam što se dogodilo, a ima mnogo novinara i u lošijoj situaciji od mene, jer oni nisu u situaciji govoriti o tome kao ja.

Jeste li imali kakav službeni susret s predstavnicima Vlade?

Ne. Osim sastnaka s Vladom oko porezne reforme, što je sastanak iznuđen od strane čak 30-ak organizacija - nije održan na silu, nego smo inzistirali - nitko nam nije dao termin za razgvor. Ne zovu nas na prijeme, primjerice nismo dobili poziv na božićni prijem ili nam pozivi dolaze nakon što se neki događaj održi. Kod predsjednice je to redovan slučaj, i to je prilično zabavno. Svaki put kad se to dogodil nazovem pa se ispričam što nisam došao.

Koja je vaša ocjena Plenkovićeve vlade iz perspektive novinara?

Mislim da je nedopustivo da se javnost i građani ignoriraju i tretiraju da bi poslužili političkoj svrsi. Kao što sam rekao - nema redovnih konferencija, pokušava se zamagliti istina, kao u slučaju putovanja predsjednice, što je podcjenjivanje novinara, građana i elementarne inteligencije. Ne bih komentirao ekonomske poteze, jer nisam kvalificiran, ali ono što znam jest da ima problema koje nije teško riješiti. Na saborskom odboru za medije se raspravljalo o prijetnjama novinaima, i podsjećam vas da su nas neki zastupnici na takav način napali - i to nakon izlaganja činjenica, ne spekulacija - da je vjerojatno da kada ti ljudi ne bi imali saborski imunitet kazneno bi bilo gonjeni.

Kako se porezna reforma odražava na novinare?

Odražava se pogotovo na one kojih je sve više i žive od honorara, zato smo i išli ministrici. Novac koji će doći temeljem te stavke porezene reforme i nije velik i nema tu objašnjenja, ali je velika šteta njima. Kao i u slučaju Ovršnog zakona. Puno je honoraraca je pod ovrhom, kao i drugih slobodnih profesija. Pozivali smo na razgovore zbog ovoga Kukuriku vladu, ali on se onda nije razmotrio, promijenila se vlada, i opet ništa. Radi se samo o jednom članu Ovršnog zakona i mi tražimo da se honorarce izjednači sa stalno zaposlenima. Vrlo je problematično što vi ubijate ljude koji sami rade za sebe, nikome ne zuzimaju radno mjesto, žele plaćati dugove i porez - dakle, vi radite nešto potpuno suprotno interesima države.

Smatrate li da je ova Vlada otvorena prema javnosti?

Pa ne. Ako nemate stalne konferencije i mogućnost da saznate što je predsjednica radila u SAD-u, ne možemo govoriti o otvorenosti. Zbor istraživačkih novinara provodilo je istraživanja Kukuriku vlade, pa i prethodne vlade, nismo još Plenkovićevu. Zanimljivo je da su svi problemi od Kukuriku još potencirani malo više kod prethodne vlade. Napravit ćemo analizu i ove Vlade kad prođe određena količina vremena pa ćemo imati egzaktne podatke. Istraživanje rade profesori, koji barataju traženom metodologijom, a ne novinari da biste eventualno mogli spekulirati da su rezultati dobiveni temeljem političkih preferenci.

Vlada je najavljivala da će se maknuti od ideoloških podjela. Je li im to uspjelo?

Kozmetičke promjene postoje. Nije na čelu HDZ-a Karamarko, već Plenković, koji nema huliganski naconalistički i populistički nabijenu retoriku, nego se ponaša kao birokrat. Kad su u pitanju mediiji i kultura, nemamo Hasanbegovića, već osobu koja nema snagu u Vladi. Imamo i situaciju da bez obzira na promjenu retorike, konačni rezultat nije različit, nema promjene na bolje. Mi imamo jedan od najbolje riješenih zakonskih okvira za pristup informacijama - mislim da smo čak šesti na svijetu, ali stvar je u tome što se on nije ispunio stvarnim sadržajem. Povjerenica za informiranje je vrlo kvalitetna, ali ona nema ljudi, sredstava, ni kapacitet da iskaže svoju kvalitetu. Nemamo pristup informacijama kojima bismo trebali moći pristupiti, imamo prazninu između zakonskog okvira, prilično dobrog ili odličnog, i realnosti. Tako je i kod otvorenosti vlade i drugih čimbenika političkih. Ne vidim u čemu je problem da se novinarima omoguće odgovori na pitnaja. Tu se najbolje vidi postoji li volja vlasti da odgovaraju javnosti.

Jesu li HINA i HRT i dalje plijen političkih pobjednika?

To se ne može mijenjati preko noći. Upravo je završen natječaj za ravnatelja HRT-a i treba vidjeti kako će završiti. Udruga Pretplatnik je nastojala organizirati javno predstavljanje kanddidata, no to je prihvatilo samo dvoje kandidata, većina ih se nije udostojalo ni odgovoriti. Slijedi i izbor 4 od 5 članova vijeća Hine, pa izbor ravnatelja ili ravnateljice, a političke igre se događaju kao i uvijek ispod stola, a ne na stolu, pa ne mogu o tome, jer to treba dokazati. Nadam se da će izabrana osoba - bez obzira na poltiičku podršku onog tko ju je izabrao, jer vas na tu poziciju uvijek biraju političari - probati voditi te medije kao javne medijske servise.

Kakvo je stanje s komercijalnim medijima i oglasima? Viđali smo novine u potpunosti presvučene oglasima - koliko to utječe na njihovo izvještavanje?

To je najvidljivije. Kad vidite naslovnicu svih novina s istom reklamom, to iritira. To je vidljivo na površini, ali čitavo vrijeme se igra mutna iga između vlasnika, političara i moćnika iza scene. Najviše iritira kad je najvidljivije, ali to je samo vrh sante leda. Problem je, po meni, u tome što pored zakonske obveze da se iskazuje vlasništvo u medijima, ne postoji adekvatna kontrola prikrivenog vlasništva.

Kakvo je stanje u neprofitnim medijima danas? Koliko ih je preživjelo? Vidjeli smo i da je Forum.tm imao crowdfunding kampanju.

Najmanji i najslabiji su nagore prošli. Neki mediji su imali druge izvore, koji nisu još presušili i završavaju druge projekte. Crowdfunding je odlična stvar, ali to ne može dugotrajno rješenje, niti može pomoći puno medija.

Može li se nešto promijeniti u suradnji s Ministarstvom kulture?

Mi pokušavamo razgovarati s Ministarstvom i ministrica je zasad rekla kako se ne bi trebali financirati mediji, ali nismo izravno o tome razgovarali. Vidjeli smo da je kod lutrijskih sredstava smanjeno izdavanje za medije, što ne šteti samo neprofitnima, nego medijima u cjelini. Nije sporno da vlast pokušava utjecati na medije - to je prilično uobičajeno, ali i tu treba imati kriterije. Kada se uspostave kriteriji, nakon toga ideologija nije bitna. U vrijeme Hasanbegovića smo prilikom ukidanja Povjerenstva za neprofitne mi smo prvi skočili, ali ne zbog toga što se to dogodilo po političkim kriterijima, nego nisu uspostavljeni novi kriteriji, nije napravljena analiza, ne zna se tko je donio političku umjesto stručne odluke da se išlo na to. Kada se uspostave kriteriji, onda ideološka pitanja neće biti primarna, niti će nam se moći događati da se još više politizira pod krinkom depolitizacije.

HND optuživan za politiziranje zato što je reagirao na fotografiju na splitskoj rivi, ali ne i na izjavu Stjepana Mesića iz 1992. godine. Kako odgovarate na to?

Reagirali smo na Hasanbegovića jer je bio ministar, a Mesić nije predsjednik Republike. Zašto bismo mi reagrali na nešto što političar, koji više nije dužnosnik, rekao prije nekoliko godina? To je zamjena teza. Mi nemamo političku i ideološku agendu, što se vidi iz svakog našeg priopćenja. Kad se govori o novinarima ili navodnim novinarima, mi smo toliko puta već istupili da je potpuno besmisleno ponavljati jedno te isto. Reagirali bismo da ima smisla založiti se za etičnost i profesionalnost u pojedinom slučaju. Svaki dan se neetične situcije, mi reagiramo kad je bitno.

No, je li to vjerodostojno u slučaju Mesića, koji se stavlja se na čelo kritike fašizacije Hrvatske, pa se onda pojave ovakve snimke.

Da, ali tako politika stalno komunicira. Ja osobno mislim da on nije vjerodostojan. Bio sam novinar devedesetih i znam što su političari tada govorili, ne samo na desnici, nego i na ljevici. Ali zašto bi HND trebao reagirati na nešto takvo? Mi nismo ideološka komisija, već novinarsko društo. Da znamo da je snimka puštena, a da je falsfifickat, recimo, reagirali bismo, jer bi se dogodilo da je zloupotrebnljen medij od jedne osobe koja se predstavlja kao novinar, ali je zapravo propagandist. Tad bismo i ulazili u motive. No, zašto se ne bi pustila snimka ovog tipa? Ako je vjerodostojna, motivi su druga priča.

 

Izvor: N1