Predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Hrvoje Zovko kazao je kako činjenica da ni nakon 14 godina ne znamo tko su nalogodavci brutalnog napada dovoljni govori u kakvom društvu živimo i radimo. No, nikada nećemo prestati postavljati pitanja.
Miljušu su dijagnosticirani prijelom lijeve ruke, potres mozga i ozljede lica. No novinarski nerv kod njega je uvijek radio pa je i tada u za njega najtežoj životnoj situaciji bio pri svijesti te je potanko ispričao kako se branio podigavši ruku kako bi blokirao udarce palicom po glavi, zbog čega je i zadobio prijelom ruke. Naravno bio je vidno potresen i kratko je ispričao kako trpi jake bolove te se ničega ne sjeća.
- Sve se dogodilo jako brzo. Napadači su mi prišli s leđa, osjetio sam udarac, pao i izgubio svijest. Kada sam došao k sebi, saznao sam od susjeda da su me napala dvojica koji su pred kuću stigli motorom. Imali su na glavi kacige pa im je bilo nemoguće vidjeti lica. Sada se osjećam vrlo loše, boli me glava - kratko je tada rekao Miljuš dok su ga liječnici vodili na snimanje glave. Uspio se još javiti i bolesnoj majci na mobitel kako bi je primirio i taj ga je razgovor dodatno potresao.
Miljuš je u listopadu te 2008. godine na inicijativu tadašnjeg veleposlanika SAD u Hrvatskoj Roberta Bradkea proveo tri tjedna na studijskom putovanju u SAD-a. - Zapravo je to bio njihov doprinos da me se na izvjesno vrijeme makne od stresa kojem sam bio izložen. Bio sam i u programu "Safe house" u švedskoj od travnja do srpnja 2011. godine u Kalmaru, a to je program za novinare koji su pretrpjeli nasilje, prijetnje ili im je bila ugrožena sigurnost zbog rada, navodi Miljuš koji danas kaže kako taj 2. lipanj slavi kao svoj drugi rođendan, a onaj prvi mu je bio nekoliko dana ranije 22.svibnja.
- Uvijek sam naglašavao kako je puno bitnije od otkrivanja počinitelja da se otkrije naručitelj, a i jedno i drugo do danas je i dalje otvoreni slučaj. Više od tri i pol godine bio sam pod policijskom zaštitom 24 sata dnevno i unatoč tome normalno sam radio svoj posao, navodi Miljuš koji dodaje kako je između ostalog i taj napad na njega bio povod za izdavanje "Bijele knjige", koja je objavljena u nakladi Zbora istraživačkih novinara Hrvatske, te su njoj iznesene kronike prijetnji i napada na novinare od 1990-2011. godine. I prijetnje i napadi dogodili su se prilikom obavljanja novinarskog posla ili su rezultat onoga što je novinar objavio, a svjedočanstva su opisana kroz kontekst širih društveno-političkih događanja u Hrvatskoj.
Prilikom promocije knjige doajen hrvatskog novinarstva Drago Hedl je kazao kako se nasrtaj na novinara tretira kao napad na bilo koju drugo fizičku osobu, a takvoj praksi trebao bi doći kraj. - Pokušaji da se napadi na novinare zakonski oštrije sankcioniraju nikada nisu urodili plodom. Oni koji o tome odlučuju smatrali su da novinarima ne treba neka posebna zaštita. Bojimo se da nije daleko od istine da neki i danas misle da nije loše da novinari dobiju malo po glavi, jer će nakon toga biti oprezniji, pažljiviji, a možda će odlučiti da u neke teme nije pametno zabijati nos, kazao je Hedl čije su tada izgovorene riječi i upozorenja i nadalje vrlo aktualne.
Miljuša je tadašnji predsjednik Ivo Josipović odlikovao i Redom Stjepana Radića za doprinos u borbi protiv korupcije i organiziranog kriminala. Također mu je zbog hrabrog izvještavanja o skandalima i nepravilnostima u društvu dodijeljena i ugledna nagrada "Leipziška medijska nagrada"-
U prosincu 2010. prema pisanju medija policija je potvrdila da su četiri muškarca uhićena u zagrebačkom kvartu Knežija i osumnjičeni su za pokušaj ubojstva novinara “Jutarnjeg lista” Dušana Miljuša i poduzetnika Josipa Galinca, i da im je pritvor produljen za sljedeća 24 sata.
“Radi se samo o još jednoj predstavi za narod”, komentirao je tada ova uhićenja nakon 30 mjeseci istrage za Radio Slobodna Europa umirovljeni policijski inspektor nedavno preminuli Marijan Kraljević – King, koji već godinama upozorava da se policijskim poslom u Hrvatskoj bave svi mogući, samo ne policajci.
-Pokažite mi koliko ima pravomoćnih presuda? Ne zanimaju me prvostupanjske! Koliko ima pravomoćnih? Koliko ja znam, jedino Glavaševa! I ništa se spektakularno ne događa, osim ovoga na čemu se raja zabavlja! Moje je pitanje – a što je učinjeno da se ne dogodi paljenje autobusa? što je učinjeno da nemamo redovne pucnjave po Zagrebu i po cijeloj Hrvatskoj?-, kazao je Marijan Kraljević King.
Predstava još uvijek traje , a Dušan Miljuš i cijela novinarska struka i novinari još uvijek čekaju epilog i da se pravdi privedu stvarni naručitelji i napadači na Miljuša i novinarsku profesiju.
Priredio: Ivica Buljan
Foto: Novi list