Tenžera se rodio u Prozoru, 10. veljače 1942., a umro u Zagrebu 20. veljače 1985.godine. Otac Šime bio je porijeklom iz Sinja, a majka Jelena rođena Petrović podrijetlom je iz Konjica.
Kako stoji u Tenžerinoj biografiji maturirao je radom „Ivan Goran Kovačić - pjesnik i borac”. U Sarajevu je najprije studirao šumarstvo, a potom studij prava. U Zagreb je došao 1961. godine i studirao komparativnu književnost i povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu. Radni vijek proveo je u Vjesniku, a kao novinar, književni i likovni kritičar, esejist i feljtonist, surađivao u mnogim listovima i časopisima: Slobodnoj Dalmaciji, Startu, Studiu, Danasu…. Iza njega je ostalo razasuto mnoštvo tekstova od kojih bi se dale sačiniti zanilmljive knjige, jer su ti tekstovi pisani na vrlo lucidan i privlačan način o svemu i svačemi što ga je okružavalo.
Pisao je i feljtone koji se odlikuju jezičnom elegancijom i duhovitošću skupljeni u knjigama Miting, En passant, Zašto volim Zagreb. Kozerije koje je objavljivao u istoimenoj rubrici zagrebačkoga tjednika Studio posmrtno su objavljene u knjizi Zašto volim TV (1988). U njima se zauzimao za poseban tretman televizije u sklopu hrvatskoga medijskoga prostora. Bavio se i književnim temama, osobito romanom, a posebno zanimanje iskazivao je prema piscima koji su osuđivali komunistički režim. Osudivši objektivnu, akademsku kritiku, zauzimao se za subjektivan pristup književnom djelu. Pisao je i tekstove o sportu, koje je objavljivao u zagrebačkim dnevnim i tjednim novinama sedamdesetih i osamdesetih koji su skupljeni u knjizi Sportski život, te tekstove o umjetnosti (Likovne teme, 1993) i značajnijim umjetnicima (I. Lovrenčiću, I. Šebalju, I. Lackoviću Croati, D. Popoviću). Pisma Ivani posmrtno je objavljena zbirka pisama što ih je pisao svojoj ženi za vrijeme služenja vojnog roka, a o raznolikim temama. U knjizi Sloboda u rezervatu prikupljeni su tekstovi što ih je objavljivao u Vjesniku i Startu. Tenžera je autor i dvaju dramskih tekstova Pijani svetac i Svejedno svejedno, koji su izvedeni na zagrebačkom i bečkom radiju.
Po Tenžeri je bila nazvana nagrada tjednika Danas i tradicionalna Nagrada Novinar godine, te kasnije preimenovana u Nagrada Veselko Tenžera za unapređenje novinarskog izraza, koju je dodjeljivalo Hrvatsko novinarsko društvo. HRT je snimio i dokumentarac o ovom velikom novinaru i piscu. Od 1995. godine osnovna škola u selu Uzdol nosi njegovo ime.
Zdravko Zima, Tenžerin novinarski sudrug, navodi kako je Tenžera uživao u tekstu, ali… - Mogao se Veselko nabacivati riječima kao špekulama, mogao je biti ne znam koliko duhovit, hirovit i što sve ne, ali da se nije suprotstavljao institucionaliziranim istinama, da na oltar svog javnog angažmana nije položio svoje biće i svoj moral, od njegove umjetnosti ne bi ostalo ni traga-.
Priredio: Ivica Buljan
Foto: Wikipedia