Iz medija

Besplatna večera

14.12.2015.
Link na članak

Veliko istraživanje: business i politika doista uništavaju slobodu novinarstva.

Veliko istraživanje: business i politika doista uništavaju slobodu novinarstva.

Pri vrhu Ciboninog tornja, tamo negdje u ravni s logotipom najveće privatne hrvatske kompanije Agrokor, na kraju svake godine održavaju se prigodni božićni domjenci. Iza zatamnjenih stakala prepoznatljive zagrebačke zgrade birana jela serviraju se urednicima i članovima uprava najvećih medijskih kompanija u Hrvatskoj. Ljudi koji vode računa o poslovanju medija, zajedno s pojedincima koji gotovo da imaju monopol nad informiranjem građana, redovno se odazivaju pozivu menadžmenta kompanije u vlasništvu Ivice Todorića. "Posluga najprije servira šampanjac. Nakon toga ide nekakvo predjelo. Glavno jelo nikad nije odveć luksuzno. Zapravo, atmosfera je poprilično decentna", kaže nam jedan od sudionika domjenka u tornju, gdje odlaze i urednici Jutarnjeg lista, 24 sata, Globusa, Glorije, Večernjeg lista ili pojedinih privatnih televizija, da nabrojimo samo one za koje smo dobili potvrde. Svaka medijska kompanija ima zaseban ručak, odvojen od tržišnih konkurenata. Dočekuju ih predstavnici kompanije, najčešće menadžeri koji redovno komuniciraju s njima. Svi osim "predsjednika", kako ga zovu zaposlenici.

"Kod Todorića odlaze probrani pojedinci koji odlučuju o medijskom sadržaju, na primjer predstavnici uprave. Ionako se tu ne razgovara o pravom poslu", prepričava drugi izvor. "Ovdje se mogu čuti razgovori o sapunicama i trivijalnom medijskom sadržaju, jer dio Agrokorovog menadžmenta to voli. Zašto nas zovu? Poslovni smo partneri, a to partneri rade na kraju poslovne godine", uz određenu dozu kisele autoironije ističe naš sugovornik, urednik u velikom medijskom koncernu.

Kažu da očekuju i ovogodišnji poziv, jer je to postala svojevrsna tradicija. Već godinama urednici i poslodavci najtiražnijih medija jedu iz tanjura Ivice Todorića, a jednom godišnje se odazovu i na besplatni ručak u sjedištu korporacije. Znali su na objed pozivati političke i ekonomske novinare, ali to se dešavalo u ambijentu bolljih zagrebačkih restorana. Odabrani među njima, doduše, zadnjih su godina na njegov račun odlazili u Meksiko, kako bi od tamo izvijestili o luksuznom turističkom resortu Todorićevih poslovnih partnera, opisujući u živopisnim reportažama kakve planove Agrokor ima za hrvatsku obalu, a prije toga za agrar, tržište maloprodaje, Srbiju, Sloveniju, BiH...

Toga je, međutim, sve manje, u kontestu svih oglašivača, ne samo ovog, ujedno najvećeg.

Ekonomska kriza, uzrokovana dominacijom financijaliziranog kapitala, značajno je smanjila budžete za oglašavanje, pa su samim time "djelatnici" tradicionalnih komercijalnih medija, koji zadnjih 15 godina egzistencijalno ovise o njihovom financiranju, spali na opsluživanje najvećih korporacija u Hrvatskoj bez dodatnih beneficija.

Urednici i novinari s kojima smo razgovarali za potrebe ovog teksta ukazali su na mehanizme i velike razmjere zaštite oglašivača i općenitog profesionalnog rasturanja novinarstva u hrvatskim medijima u ime profita, ili, bolje rečeno, preživljavanja. Svi su se, međutim, djelomično ili, najčešće, u cijelosti, pomirili s ovakvom realnošću, jer smatraju da je alternativa odlazak iz novinarstva. Ovo istraživanje samo je, zapravo, potvrdilo desetljećima poznatu činjenicu na globalnoj razini, barem među novinarskom strukom: "Nesveto trojstvo", kako ga nazivaju medijski i marketinški etičari, dobrim je dijelom preuzelo najveće hrvatske medijske kompanije, davši konačan doprinos u pacificiranju novinara, etičkom i materijalnom raspadu medija, čak i njihovoj štetnosti za javni interes. Mediji, oglašivači i marketinške agencije povezali su se u najvećim medijskim koncernima u mjeri da su nositelji ekonomske moći svjesno i namjerno gotovo u potpunosti izuzeti iz javnog kritičkog propitivanja, sve manje i u kontekstu pseudokritike, koja održava privid uređivačke neovisnosti i uloge medija kao "čuvara demokracije".

Novinar Styrijinog Večernjeg lista, koji godinama radi u medijima, kaže kako po njegovom mišljenju situacija nikad nije bilo gora kada je riječ o (auto)cenzuri, odnosno zaštiti najvećih oglašivača. "Sve je teže objaviti tekstove o kompanijama koje nam daju oglase. Oni malobrojni koji su uporniji sve manje ulaze u takve avanture. Ironija je da urednici više i ne trebaju intervenirati, jer ih novinari sve rjeđe potiču na to. U okolnostima u kojima mediji vode borbu za smanjeno tržište oglasa, novinarstvo je zaista postalo sporedna stvar", kaže. "Paralelno s tim istraživačke forme zamijenjene su opinion makingom, što među ostalim pokazuje i zadnji redizajn lista", dodaje njegov kolega, dok novinar iz 24 sata trend dobrim dijelom potvrđuje.

"Novinari su svjesni koje se kompanije ne smije dirati, što nije neki problem, jer je riječ o onima koje su prisutne na tržištu kao oglašivači. Agrokor je primjer. Oni koji se prave naivni i dalje prosljeđuju svoje uratke u redakcijski sustav, pa ih onda uredništvo upozna sa stanjem stvari", dodaje. Gotovo isti ili još gori obrazci ponavljaju se u razgovorima s novinarima koji rade u tiskovinama EPH (Jutarnji list, Globus..), koncernu Marijana Hanžekovića i najvećoj medijskoj kući u dojučerašnjem vlasništvu Ninoslava Pavića. "Tiskovine u EPH imaju vjerojatno najveći obujam zabranjenih tema. Razlog je višegodišnje treniranje takvih trendova za vrijeme bivšeg vlasnika". Više kolega potvrdilo nam je da se brandovi u negativnom kontekstu ne spominju ni u "ozbiljnijem" dijelu programa NOVA TV.

Dok se razine i metode zaštite ili promocije nositelja ekonomske moći razlikuje od medija do medija, svima im je zajednička jedna stvar: situacija je postala normalizirana, nešto poput zajedničkog objeda ljudi koji za građane selektiraju informacije s menadžerima Agrokora. Dok politički motivirana cenzura u slučajevima kad je primitivna i gruba nađe put do javnosti, priče o ekonomskim, dakle stvarnim nositeljima moći, rijetko su uopće u fokusu novinarskog propitivanja.

"U klasičnim medijima, pa i javni servisima, ide se na to da se najveći oglašivači ne diraju ni na koji način. Čak ni pozitivno. O njima se ne izvještava. Oni drže u rukama većinu medija kao jednu od poluga. Nekad je bila jasna politička kontrola medija, a danas, odnosno već godinama postoji sprega između najvećih oglašivača, političara i drugih moćnika. Situacija stalno pliva na granici kriminala", kaže Saša Leković, predsjednik Hrvatskog novinarskog društva, koji je nedavno preko društvenih mreža odaslao kratku poruku, u kojoj poziva novinare da u središnjicu udruge donesu zimsku odjeću i obuću za nezaposlene kolege.

Poziv koji je na Facebooku izazvao šok i zgražanje dijela novinara, međutim, dosta je dobra metafora stanja u kojem se nalazi struka, pod uvjetom da mu se pridoda skica s početka teksta, koja oslikava klijentelistički odnos rukovodioca medijskih kompanija s najmoćnijim domaćim i stranim poduzetnicima u državi.

Više možete pročitati ovdje.

Autor: Hrvoje Šimičević

Izvor: H-alter.org