Surać je proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela teškom tjelesnom ozljedom te je osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci.

U presudi stoji kako državni odvjetnik "smatra da se uvjetnom osudom ne može postići zakonska svrha kažnjavanja, tj. da se neće u dovoljnoj mjeri izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela".

Presuda navodi kako je "oštećenik Hrvoje Bajlo zadobio tjelesne ozljede u vidu krvnog podljeva oko desnog oka, na koži vlasišta, oguljotine na leđima, lakta i podlaktice koje ozljede su lake prirode, dok je tešku tjelesnu ozljedu u vidu prijeloma gornjeg dijela desne lakatne kosti oštećenik zadobio padom. Sam optuženik je u svojim obranama, koje je tijekom postupka ponešto mijenjao, naveo da je doista oštećenika udario šakom u glavu, pri čemu je 'malo promašio', te ga je srušio na tlo".

Hrvoje Bajlo komentira kako je presuda dobra stvar za sve novinare. Navodi da je Županijski sud u Bjelovaru odlično odradio svoj posao, dok s Općinskim sudom u Zadru nije zadovoljan.

"Uvjetna kazna zadarskog suda ne bi poručila kraj ovakvim nasrtajima, zato je bitna ova bezuvjetna presuda bjelovarskog suda", kaže Bajlo. Dodaje kako odluka ide u korist svih nas te poručuje da se takvi napadi i prijetnje ne mogu zataškavati i neće tolerirati u Hrvatskoj. Smatra da svaki takav napad treba sankcionirati zatvorskom kaznom. Zadovoljan je presudom te navodi da je ovo jedan od prvih i rijetkih primjera na temelju kojih javnost može prepoznati kako sudstvo konkretno kažnjava čin delinkvenata nad novinarima.

Podsjetimo, Općinski sud u Zadru u prvom stupnju Suraća je proglasio krivim i dosudio mu puno blažu kaznu - uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci uz rok kušnje od tri godine. Suraću je tada bila ukinuta i zabrana pristupa novinaru Bajli. 

Prijetnje i dalje prisutne

Bajlo kaže kako i dalje dobiva razne prijetnje. Zadnju prijetnju zabilježio je prije mjesec dana. Kaže da svaku prijavi policiji, no oni samo govore da je istraga u tijeku, ne rade daljnje izvide, eventualno pozovu jednog svjedoka na ispitivanje i tu je priči kraj. Osim konkretnih prijetnji koje prijavljuje, često se događaju neugodne situacije u kojima mu ljudi znaju svašta dovikivati i vrijeđati ga.

Napominje kako je nemoguće raditi u takvi uvjetima. "Neprihvatljivo je da je netko u Hrvatskoj napadnut samo zato što pošteno radi svoj posao", kaže. Ističe da je loša situacija za novinare u malim sredinama gdje se prečesto događaju takve prijetnje. Smatra kako su upravo novinari zaslužni za otkrivanja raznih afera i odlazaka mnogih ministra te smatra da ih sudstvo treba zaštititi kako bi i dalje neometano radili svoj posao. 

Do sada izrečene samo dvije bezuvjetne kazne zatvora

Prema informacijama kojima raspolaže HND, do sada je pravomoćno bezuvjetna zatvorska kazna dosuđena samo u slučaju napada na Emu Branicu.

Reporterka Ema Branica 16. rujna 2017. doživjela je fizički napad tijekom snimanja emisije u Velikom Pašljanu. Nenad šajnović snažno je odgurnuo Branicu pri čemu je pala u kanal uz betonski prilaz jedne kuće. šajnović je dobio zatvorsku kaznu od sedam mjeseci za kazneno djelo prijetnje i napada te devet mjeseci zatvora za kazneno djelo teške tjelesne ozljede u pokušaju. Zatvorska kazna objedinjena mu je na godinu i tri mjeseca na Općinskom sudu u Bjelovaru, a njegova je majka, Ana šajnović, koja je metlom nasrnula na snimateljsku ekipu, dobila šest mjeseci, uvjetno na dvije godine.

"Presuda je objavljena  1. ožujka 2018. te postala pravomoćna u listopadu 2018." kaže Branica. Napominje kako je šajnović bio u istražnom zatvoru, koji mu se ubraja u odsluživanje kazne, ali je bio pušten na slobodu i nije odslužio kaznu do kraja.

HND je u proteklih više od 10 godina zabilježio niz slučajeva brutalnog napada i premlaćivanja novinara čiji su počinitelji ili nalogodavci ostali nekažnjeni. 

U svibnju 2015. godine Željka Peratovića, nagrađivanog istraživačkog novinara, brutalno su pretukli Vladimir Čunko i njegov otac, također Vladimir Čunko skupa sa Zihnijom Grahovićem. Zbog napada su spomenuta trojica optuženi za pokušaj nanošenja teških tjelesnih ozljeda te narušavanja nepovredivosti doma i uništenje imovine, a po toj optužnici su u siječnju 2018. godine na Općinskom sudu u Zagrebu i osuđeni. Predmet je završio na Županijskom sudu u Slavonskom Brodu te se i dalje čeka potvrđivanje. U međuvremenu je Vladimir Čunko mlađi tragično preminuo 2019. godine, ali se na sudu i dalje vodi kao optuženi. Važno je napomenuti da u slučaju premlaćivanja Željka Peratovića naručitelji napada nikad nisu pronađeni, nego samo izvršitelji.

Istraživački novinar Dušan Miljuš pretučen je bejzbolskim palicama prije 12 godina ispred zgrade u kojoj živi u Zagrebu. Miljuš navodi kako je u sklopu akcije "šok 3" u studenom 2010. godine u potrazi za počiniteljima, uhićeno mnogo osoba. Istraga se vodila protiv Gorana Vidovića, Đorđa Vuletića i Darka Dakića, ali je nakon šestomjesečne istrage tužiteljstvo odustalo od podizanja optužnice jer nije bilo dovoljno dokaza, a predmet je vraćen PU zagrebačkoj radi pronalaženja dokaza o počiniteljima i naručitelju. Slučaj premlaćivanja Dušana Miljuša iz 2008. godine, na žalost, nije došao ni do faze suđenja.

Napade na novinare bilježi, inače, Regionalna platforma za zagovaranje medijskih sloboda i sigurnosti novinara (safejournalists). Riječ je o mreži novinarskih udruga i medijskih sindikata iz država Zapadnog Balkana uspostavljenoj u siječnju 2016. godine uz financijsku potporu Europske unije, u okviru EU-Programa podrške regionalnom umrežavanju organizacija civilnog društva.

Cilj platforme je „stvaranje povoljnog pravnog i društvenog okruženja za medijski pluralizam kroz jačanje novinarskih udruga i medijskih sindikata kako bi postali efikasan, odgovoran i nezavisan akter zagovaranja medijskih sloboda i EU standarda, te prava građana na slobodu informiranja i primanje raznovrsnih informacija iz različitih izvora“.

U okviru tog projekta zabilježeni su sljedeći napadi na novinare od 2014. do danas: 21 prijetnja smrću ili prijetnja ugrožavanja tjelesnog integriteta novinara, 11 ostalih prijetnji novinarima, 22 napada na novinare, dvije 2 prijetnje medijskim kućama ili organizacijama te brojni slučajevi diskriminacije i vrijeđanja novinara.

Piše: Mateja Budimir