Aktualno > Knjige-mediji

Autor reportaža autentičnosti i punoće

08.11.2021.

Teško je danas u našim novinama pronaći autora koji naoko trivijalnim temama i običnim sugovornicima pristupa s toliko neskrivenog, istinskog interesa kao Vid Barić. Zbog toga sve njegove reportaže, objedinjene u knjizi "Vrabac protiv dabrova", imaju auru autentičnosti i punoće. U svakoj od njih on kroji mali svijet prebirući po štofovima draperije stvarnosti s fascinantnim uzorcima, razmotane posvuda oko nas. 

Pripovjedačko je umijeće izrazito važno za takve dokumentarno-literarne teportaže. Vid Barić razvio je dinamičan stil kratkih rezova, odsječenih scena u koje ubacuje lucidna opažanja, bez previše elaboracija ili vlastitih komentara. S njime, puni straha i znatiželje, zalazimo u ilegalno otvorene noćne klubove, iščuđavamo se bordelu sa silikonskim lutkama, ili šetamo pustim noćnim ulicama Zagreba, Hrelićem i Britancem. Niz ovdje objavljenih reportažnih priča posvećen je posljedicama potresa i epidemije koronavirusa, što knjigu čini jedinstvenim, živim i neposrednim svjedočanstvom nevolja koje su nas snašle godine 2020. i čije posljedice još osjećamo.

Neposredni angažman Vida Barića u novinskom tekstu važan je obol njegovim novožurnalističkim prethodnicima poput Huntera S. Thompsona ili Normana Mailera, a on će sam često istaknuti svoje ishodište u splitskoj novinarskoj tradiciji, posebice u tekstovima Momčila Popadića objavljivanima u Slobodnoj Dalmaciji, novinara koji je od naizgled najsporednijih efemerida znao stvoriti zanimljive priče pune duha. Vid u ovoj knjizi traga za samim Nečastivim u zagrebačkom klubu Močvara (i možda ga čak nalazi, već u prvoj rečenici izvještaja), prebire po nacističkoj memorabiliji na buvljaku, ili se stavlja u ulogu tražitelja sezonskog posla, u kojoj se nalazi velik broj naših sugrađana.

Za potrebe jedne reportaže obilazio je tulume koji su se održavali ilegalno, u doba kada su zbog koronavirusa svi klubovi bili prisilno zatvoreni. U tom je tekstu dao nevjerojatno neuvijen i necenzuriran prikaz svijeta dionizijskih transova i nesputane zabave pod sjenom državne zabrane. Po njegovu objavljivanju suočio se s gnjevom i prijetnjama pripadnika scene koju je istraživao jer je javnosti otkrio tajne njezinih posvećenika. Ali, i to je novinarski posao.

 

Izvor: hocuknjigu.hr.

 

 

 

Teško je danas u našim novinama pronaći autora koji naoko trivijalnim temama i običnim sugovornicima pristupa s toliko neskrivenog, istinskog interesa kao Vid Barić. Zbog toga sve njegove reportaže, objedinjene u knjizi "Vrabac protiv dabrova", imaju auru autentičnosti i punoće. U svakoj od njih on kroji mali svijet prebirući po štofovima draperije stvarnosti s fascinantnim uzorcima, razmotane posvuda oko nas. 

Pripovjedačko je umijeće izrazito važno za takve dokumentarno-literarne teportaže. Vid Barić razvio je dinamičan stil kratkih rezova, odsječenih scena u koje ubacuje lucidna opažanja, bez previše elaboracija ili vlastitih komentara. S njime, puni straha i znatiželje, zalazimo u ilegalno otvorene noćne klubove, iščuđavamo se bordelu sa silikonskim lutkama, ili šetamo pustim noćnim ulicama Zagreba, Hrelićem i Britancem. Niz ovdje objavljenih reportažnih priča posvećen je posljedicama potresa i epidemije koronavirusa, što knjigu čini jedinstvenim, živim i neposrednim svjedočanstvom nevolja koje su nas snašle godine 2020. i čije posljedice još osjećamo.

Neposredni angažman Vida Barića u novinskom tekstu važan je obol njegovim novožurnalističkim prethodnicima poput Huntera S. Thompsona ili Normana Mailera, a on će sam često istaknuti svoje ishodište u splitskoj novinarskoj tradiciji, posebice u tekstovima Momčila Popadića objavljivanima u Slobodnoj Dalmaciji, novinara koji je od naizgled najsporednijih efemerida znao stvoriti zanimljive priče pune duha. Vid u ovoj knjizi traga za samim Nečastivim u zagrebačkom klubu Močvara (i možda ga čak nalazi, već u prvoj rečenici izvještaja), prebire po nacističkoj memorabiliji na buvljaku, ili se stavlja u ulogu tražitelja sezonskog posla, u kojoj se nalazi velik broj naših sugrađana.

Za potrebe jedne reportaže obilazio je tulume koji su se održavali ilegalno, u doba kada su zbog koronavirusa svi klubovi bili prisilno zatvoreni. U tom je tekstu dao nevjerojatno neuvijen i necenzuriran prikaz svijeta dionizijskih transova i nesputane zabave pod sjenom državne zabrane. Po njegovu objavljivanju suočio se s gnjevom i prijetnjama pripadnika scene koju je istraživao jer je javnosti otkrio tajne njezinih posvećenika. Ali, i to je novinarski posao.

 

Izvor: hocuknjigu.hr.