Arhiv HRT-a, najvrjednija zbirka audiovizualnih materijala novije hrvatske povijesti, ozbiljno je ugrožen i prijeti mu propadanje, a za restauraciju i digitalizaciju gradiva treba čak 38 milijuna eura, ističe se u posljednjem izvješću o stanju prisavskog arhiva. U izvješću o stanju arhiva, koji je još 2012. bio proglašen kulturnim dobrom, alarmantno se upozorava na filmsko arhivsko gradivo kao "najvrijednije, najkompleksnije i najugroženije" i za koje bi, sudeći prema dosadašnjem tempu, trebalo čak 60 godina pripreme za digitalizaciju.

"Proces digitalizacije nije započeo zbog nedostatka tehnologije i radne snage koja ima iskustva rada sa filmom. Hrvatska radiotelevizija nema tehnologiju za digitalizaciju filma, a posebno ne za visoko produktivnu digitalizaciju", ističe se u izvješću u posjedu Hine koje je prošle godine upućeno ravnatelju HRT-a Robertu Švebu.

Napominje se i da je rizik od propadanja iznimno visok (5 od 5) te da je nužno osigurati novac za financiranje digitalizacije. Budući da u Hrvatskoj ne postoje dovoljni kapaciteti koji bi osigurali da se filmska arhivska baština digitalizira u prihvatljivom roku od pet godina, zaključuje se i da je potrebno raspisati međunarodni javni natječaj za vanjsku uslugu.

"Kapacitet pripreme HRT-a iznosi 500 kutija filma godišnje, što bi značilo da bi priprema za digitalizacija trajala 60 godina, a film je već sada u trenutku isteka vijeka trajanja", navodi se u dokumentu koje potpisuje rukovoditelj Arhiva HRT-a Blago Markota. Zaključuje se i kako je "zbog davne dospjelosti vijeka trajanja filmskih vrpci arhivska kolekcija u situaciji visokog rizika od propadanja" zbog čega se predlaže urgentna pretvorba filmskih zapisa u digitalni oblik.

No, pokušaj spašavanja filmskog Arhiva HRT-a, osim angažiranja vanjske usluge, ima i svoju cijenu. Prema tom izvješću, trošak pretvorbe (digitalizacije) filmskih vrpci (16 mm i 35 mm) iznosio bi čak 25,3 milijuna eura.

Osim filmskog arhiva, ogroman problem su i audiovizualni materijali nastali od 1956. Kolekcija najstarijih nosača, tzv. AVR i VPR, nastalih do 1990. digitalizira se vanjskom uslugom budući da je riječ o specifičnom znanju rada na uređajima starim više desetaka godina.

Cijeli tekst možete pročitati na hina.hr.