Ovaj tridesetšestogodišnji rođeni Zagrepčanin, završio je gimnaziju, a potom upisao novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti na kojem je i diplomirao, smjer tisak i televizija. Na fakultetu je radio kao demonstrator u TV studiju. Prvi posao u novinarstvu mu je na HRT-u gdje počinje raditi 2008., surađujući u emisiji Dobro jutro, Hrvatska. Paralelno je surađivao u još nekim mozaičnim emisijama istovremeno snimajući, montirajući i  pišući priloge, čime spada u onu pionirsku generaciju video - novinara. Kasnije prelazi u Informativni program, Nakon HRT-a odlazi na RTL gdje radi u redakciji Potrage. Početkom 2019. prelazi u Telegram, redakciju u kojoj je stekao respektabilnu novinarsku reputaciju. 

U obrazloženju nagrade HND-a za internet novinarstvo između ostalog stoji kako ste svojim istraživačkim radom na slučajevima poput bivšeg ministra Kuščevićeva, pa Kujundžića i ostalih dali golem doprinos senzibiliziranju javnosti za aktivno propitivanje podrijetla imovine svih dužnosnika. Koliko Vam znači taj doista vrlo važan doprinos za transparentnije i poštenije javne politike?

Definitivno mi znači puno jer se cijelo vrijeme borim za što transparentniji sustav. Ne mislim odustati od ideje da državnu upravu natjeram da primjerice vode registar zaposlenih, a koji je javan i dostupan svakome na svega nekoliko klikova mišem. Nešto kao LinkedIn, ali za državnu upravu. Država nema što skrivati kao niti bilo tko ne radi ništa kriminalno. Ja sam za sustav u kojem susjed prijavljuje susjeda bez grižnje savjesti i stava sam da bi svatko mogao svakome pogledati što ima. A političarima i državnim službenicima prvima.

-U proteklom razdoblju otkriveno je i niz drugih afera vezanih uz ministre, koji su podnosili ili bili prisiljeni na podnošenje ostavki. No kao da ovi u vlasti iz svega toga ne izvlače nikakve pouke, nego nastavljaju s istim žarom i željom, kao da ne vjeruju da će biti otkriveni. Koji je tu problem? Je li naše društvo doista tolerantno na takve pojave, jer neprestano bira iste ili je problem u nečemu drugom?

Problem je višeslojan. S jedne strane imamo društvo koje nije naviklo na sistem na koji se prebacilo 90-ih, a s druge strane su pak političari koji su shvatili da takvom društvu mogu podvaljivati populističke ad hoc mjere. Državni aparat je preglomazan i neučinkovit te dio društva, ionako već sklonog korupciji zbog primjera koji daju vladajući, tjera dalje prema mitu i korupciji samo da bi ostvarili neka osnovna prava, primjerice došli na pregled prije nego umru. Ne bih rekao da je društvo tolerantno na korupciju, već da nije naviklo živjeti bez nje. Osobno smatram da je Hrvatska prije svega kleptokracija, a u takvom sustavu je krađa nešto neizostavno. No isto tako mislim da malo po malo ipak idemo prema boljem društvu i da novinari daju svoj obol tome. Koliko mogu.

Vaš novinarski put i karijera trenutno su vezani uz Telegram, koji je postao jedna od relevantnijih portala na našoj medijskoj sceni. Nažalost tiskano izdanje nije dugo izdržalo na tržištu. Imaju li mladi novinari dovoljno prostora da kvalitetno grade svoje karijere? 

Mislim da imaju ako to doista žele, ali moraju biti svjesni da im se to neće ostvariti preko noći te da je i na njima samima da se nadograđuju, ako to već ne dobivaju iz redakcije u kojoj rade. U Hrvatskoj je sve uvijek teže, pa tako i građenje karijere, ali ako znaju od koga učiti, kada se maknuti iz loše redakcije ili ne pristati na loše kompromise i biti fokusirani na krajnji cilj trebali bi se moći ostvariti. No bitno je da znaju kako su u tom procesu sami sebi najveći neprijatelj, ali i prijatelj.

U redakciji surađujete i radite s kolegama koji su svoju afirmaciju i reputaciju stekli u print izdanjima. Koliko vam u profesionalnom smislu znači raditi s njima?

Puno, budući da se radi o iskusnim kolegama, a ja volim učiti od iskusnijih. Uz to sam užasno kompetitivan pa me prisutnost sposobnih i iskusnih novinara u mojoj blizini tjera da budem još bolji.

Što je to što vas osobno najviše privlači u novinarstvu?

Činjenica da ponekad mogu napraviti konkretnu promjenu na bolje, pomoći ljudima i možda i stvoriti novu realnost. Primjerice svi živimo u realnosti koja je nastala kada je zbog mojih tekstova s mjesta ministra zdravstva otišao Milan Kujundžić. Vidjeli smo kasnije da Vili Beroš i nije bio toliko kvalitetna zamjena, ali vjerojatno smo u koronakrizi ipak bolje prošli s njim nego što bi to bilo da je ostao Kujundžić.  Uz to radi se o dinamičnom poslu u kojem vam niti jedan da nije isti pa teško može dosaditi. Moj problem je naime da mi sve brzo dosadi.

Imate li novinarske uzore?

Imam, iako nisam nešto sklon toj filozofiji. Definitivno bih, od nešto starije garde, izdvojio kolegu Dragu Hedla. Velika mi je čast što uopće mogu surađivati s njim u Telegramu. Od mlađih istraživačkih novinara u online-u i tisku izdvojio bih Ilka Čimića i Ivana Pandžića, u televizijskom novinarstvu Jasminu Kos. Od komentatora najviše mi se sviđa Boris Dežulović kojeg sam čitao još dok sam bio u osnovnoj školi i kojem sam tada čak poslao i pismo.

Mnogi novinari danas su u borbi za golom egzistencijom. Je li se može živjeti od novinarstva?

Od novinarstva se, pogotovo u Hrvatskoj, uvijek teško živjelo, u smislu neke dugotrajne materijalne sigurnosti, i sumnjam da će po tom pitanju biti bolje u budućnosti. To je jednostavno zanat kojim se bave ljudi kojima materijalno nije na prvom mjestu, ili imaju sreću da se ne moraju brinuti oko materijalnog. Onaj tko misli da će se u novinarstvu obogatiti je u krivoj profesiji. S druge strane novinarstvo omogućuje da u rijetkim slučajevima napravite konkretne promjene u društvu i to je nešto što malo koja druga profesija, a u kojoj su plaće puno veće, može pružiti. Sve to skupa ne znači da novinari ne bi trebali tražiti da ih se pošteno plati za obavljen posao i da bi trebali pristati raditi za "kikiriki".

Smatrate li da je novinarsko udruživanje sve potrebnije u borbi za boljitak profesije i zajednička prava novinara, koja su sve ugroženija, s obzirom na to da se novinare neprestano proziva i tuži. Jeste li i sami imali iskustva i dobili tužbu? 

Stoji ono što sam rekao prilikom primopredaje nagrada - da ujedinjeni rastemo, a razjedinjeni padamo. To ne znači da nužno svi moramo biti članovi HND-a ili nekog sindikata već da podupiremo jedni druge, pogotovo kada nas se bezrazložno napada i proziva. Da ne dopuštamo da se dijelimo prema ideologiji ili osobnim interesima ili interesima medijskih kuća za koje radimo. Trenutačno imam jednu tužbu i to od bivšeg ministra zdravstva Milana Kujundžića.

Koliko Vam znači ova dvostruka nagrada HND-a za internetsko i istraživačko novinarstvo?

Puno, budući da sam u novinarstvu već 13 godina te da sam ih dobio baš od struke. Nagrade sam shvatio kao poticaj za daljnji kvalitetan rad. Uz to me veseli što sam ih dobio baš u tim kategorijama koje su mi drage.

Kako gledate na vlastitu novinarsku budućnost i budućnost novinarstva općenito?

Pisat ću i istraživati dokle god budem mogao i dokle god ću osjećati da za to imam volje. Nadam se da ću u nekom trenutku imati i priliku dio znanja podijeliti i s mlađim generacijama budućih novinara. Mislim da je budućnost za novinarstvo dobra, pogotovo jer je u digitalnom svijetu dostupnije puno više alata za istraživanje nego što ih je bilo dostupno ranije. U svakom slučaju budućnost će biti onakva kakvu si ju sami stvorimo, ali činjenica da u Hrvatskoj postoji niz izvrsnih mladih novinara daje mi nadu da će ona ipak biti bolja.

Foto: Telegram.hr