30. studenog obilježena je 58. godišnjica smrti Marije Jurić Zagorke, prve hrvatske profesionalne novinarke, političke aktivistice, popularne književnice i suosnivačice Hrvatskog novinarskog društva.

Zanimanje za novinarski poziv i nevjerojatnu hrabrost Marija Jurić pokazala je još kao djevojka, za vrijeme školovanja u samostanu u Zagrebu. Pokušaj izdavanja “Samostanskih novina” neslavno je propao i doveo ju u prvi ozbiljniji konflikt s autoritetima, što će kasnije postati sastavnim dijelom njenog života. Pet godina kasnije osniva i uređuje krapinski učenički list Zagorsko proljeće, pod muškim pseudonimom M. Jurica Zagorski. I ovaj novinarski podvig propao je nakon prvog broja zbog uvodnika „Duh Matije Gupca optužuje – što kasnija pokoljenja nisu iskoristila prolivenu krv i još danas robuju“.

Prve ozbiljne novinarske korake napravila je u listopadu 1896., kada joj ugledni list Obzor objavljuje članak „Egy percz“, u kojem se bavi problematikom upotrebe mađarskog jezika na željezničkim postajama u Hrvatskoj. Uz pomoć biskupa Josipa Jurja Strossmayera Zagorka ulazi u redakciju lista i postaje prva žena u novinarskoj profesiji u Hrvatskoj i jedna od malobrojnih novinarki u Europi uopće.

Paralelno s počecima rada u Obzoru počinje njen feministički angažman. Osniva prvu žensku sindikalnu organizaciju u Hrvatskoj i počinje organizirati prve ženske prosvjede u Zagrebu. Niz godina prisiljena je pisati pod pseudonimima, no njezin izniman talent nije se mogao skrivati. 1906. dobiva posao saborske izvjestiteljice Obzora iz Budimpešte i postaje međunarodni novinarski fenomen o kojem pišu europski i američki mediji. Usprkos brojnim, ponekad i nemoralnim ponudama iz inozemstva i profesionalnim nedaćama u tuzemstvu, Obzoru ostaje vjerna 22 godine, zbog čega ju je Frano Supilo nazvao “mužem na mjestu”.

1910. Zagorka je sudjelovala u osnivanju Hrvatskog novinarskog društva, na inicijativu Milana Grlovića, prvog predsjednika Društva. Uz funkciju članice upravnog odbora, Zagorka se bavila pisanjem proglasa Društva i sindikalnim organiziranjem novinara.

Pod pritiskom uredništva Obzora, koje je nastojalo podići nakladu lista, Marija Jurić Zagorka 1911. počinje pisati romane u nastavcima, koji će kasnije postati njena kapitalna djela. Romani su dostizali milijunske naklade, često u ponovljenim izdanjima, no književna kritika nije joj bila sklona.

Zagorka 1918. daje otkaz u Obzoru i kreće u snažniji novinarsko feministički angažman. 1925. osniva Ženski list, prvu tiskovinu namijenjenu isključivo ženskoj publici, u kojoj promovira feministička i domoljubna načela. Zbog neslaganja s konzervativnom strujom, 1938. napušta list i svu svoju imovinu ulaže u novi list za žene - Hrvatica - u kojem nastavlja promicati svoje ideje. Hrvatica postiže vrlo dobar uspjeh, no 1941. ustaški režim ukida list, a Zagorki zabrajuje rad. Društveni bojkot Marije Jurić nastavlja se i nakon 1945. Nakon nekoliko bezuspješnih pokušaja uključivanja u javni život, Zagorka piše autobiografiju “što je moja krivnja” s detaljnom kronologijom svog novinarskog, književnog, političkog i feminističkog rada, te ponovo otvara pitanje neravnopravnosti žene u hrvatskom društvu. U noći od 29. na 30. studenoga 1957. Marija Jurić Zagorka preminula je u svom stanu na Dolcu 8.

Tek je u novije vrijeme društvo prepoznalo njezinu vrijednost i ulogu koju je imala u razvoju hrvatskog novinarstva i književnosti, borbi za ženska prava i širenju pismenosti na ovim prostorima. 1995. utemeljena je prestižna novinarska nagrada koja nosi njeno ime. 50 godina nakon njene smrti, Centar za ženske studije pokrenuo je Dane Marije Jurić Zagorke. Memorijalni stan Marije Jurić Zagorke na adresi Dolac 8 otvoren je 2009. godine, nakon što je Grad Zagreb otkupio stan od njezinih nasljednika i dodijelio ga na korištenje Centru za ženske studije.

Autor: Ema Tarabochia