Dražen Vukov Colić ostat će upamćen, u povijesti našeg novinarstva, kao jedan od najuspješnijih glavnih urednika nenadmašnog i tiražnog tjednika Danas. Bio je sinonim za uspješno i kvalitetno novinarstvo.

Predsjednik HND-a Hrvoje Zovko kazao je kako je Dražen Vukov Colić bio jedan od najznačajnijih novinara u Hrvatskog. -Krasila ga je ozbiljnost, analitičnost i provokativnost u isto vrijeme, sve ono čega nažalost sve manje ima u današnjem novinarstvu, rekao je dodavši da je njegov odlazak veliki gubitak za novinarstvo.

-Napustio nas je sjajan novinar, otišao je puno prerano, kazao je Matek, a osobno prisjećanje na prijatelja i kolegu, Matek je zaključio riječima iz kolumne Vukova Colića.

-U ovoj zemlji vlada tortura neznalica, neobaviještenih, razočaranih i zavidnih ljudi, od Markovog trga do elektronskih portala, kao da je lupetanje o svemu i svačemu ono jedino novo i neporecivo demokratsko pravo u kojem se nakon komunizma doista može nekažnjeno uživati, citirao je Matek Vukova Colića.

Alemka Lisinski je kazala da je u tekstovima Vukova Colića bilo jasno -da je bio u bliskom dosluhu s književnosti cijeli život, i to ne samo zbog stilske estetike i jezične i kulturalne asocijativnosti, nego zato što je njegovo novinarstvo uvijek žanrovski prelazilo granice-. 

Kao njegova kolegica u tjedniku Danas kazala je da "njegovi danasovski prijatelji tuguju istinski" te da je gubitak nenadoknadiv.

Jagoda Vukušić je govorila o njegovom radu u Novom listu te istaknula da je u redakciju -unio duh izrazito profesionalnog i posvećenog novinarstva, otvorenog javnosti-.

Vukov Colić rođen je 1. svibnja 1944., u Zagrebu, gdje završava osnovnu I srednju školu te tadašnju jugoslavistiku i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu. Već kao srednjoškolac pokreće I uređuje đački list Naše novine VII. gimnazie u Zagrebu. Od 1964., godine kao  student počinje pisati u Studentskom listu te je dvije godine bio i zamjenik glavnog urednika. U ”veliko” novinarstvo odlazi 1967. i počinje dugogodišnju karijeru u izdanjima Vjesnikove kuće. U početku je suradnik u kulturnoj rubric, gdje obrađuje društveno-kulturne teme te piše kazališne kritike. Poslije odsluženja vojnog roka  1972., preuzima uređivanje kulturne rubrike dnevnika Vjesnik, a potom odlazi za dopisnika Vjesnikovih izdanja iz New Yorka u razdoblju od 1975. do 1980. godine. 

Po povratku u Zagreb uključen je u ekipu koja je, pod vodstvom Jože Vlahovića pripremila i 1982. pokrenula politički tjednik Danas, gdje je bio zamjenik glavnog urednika. Međutim kako je došlo do raznih političkih previranja i sukoba unutar partijskih struktura dio tima odlazi iz Danasa, a Dražen Vukov Colić premješten je za urednika u dvotjednik Start. Potom je već 1984. izabran za dopisnika Vjesnikovih izdanja iz Bonna. Nakon povratka iz Bonna bio je glavni i odgovorni urednik Danasa u razdoblju 1988.-1991. godine. Početkom devedesetih pod snažnim pritiskom i utjecajem Predsjednika Tuđmana koji je 1991. smatrao da od Danasa treba učiniti „Time magazin“, Vukov Colić je smijenjen, te su gotovo svi urednici otpušteni s posla.

Vukov Colić je tada djelovao kao slobodni novinar do 1994., kada je ondašnji glavni urednik Novog lista Veljko Vičević pozvao u svoj dnevnik više vodećih novinara nekadašnjeg Danasa. Vukov Colić je u tome riječkom listu radio do umirovljenja 2010., sa stankama u dva navrata zbog odlasaka u diplmaciju, gdje je bio veleposlanik  Republike Hrvatske u Austriji 2000.-2004., te u Bugarskoj 2004.-2008. godine. Između 1994. i 2000. objavio je više od 1300 kolumna. Dobitnik je Zlatnog pera Hrvatskog novinarskog društva 1993., dok je 1996. dobio nagradu “Veselko Tenžera”, a 2010. nagradu za životno djelo "Otokar Keršovani". 

Od 2010. do 2015. Vukov Colić je bio kolumnist internetskog glasila T-portala. Bio je 2000. predsjednik Radne grupe predsjednika Republike Hrvatske za promicanje Hrvatske u svijetu Identitet i image. Bio je i član Savjeta predsjednika Republike Hrvatske za vanjsku politiku i diplomaciju. Kao diplomat dobio je dva visoka  odlikovanja – austrijski Veliki orden za zasluge sa srebrnom zvijezdom, te bugarski Orden stare planine prvog stupnja.  

Izvor: HND i Hina