O HND-u > Zaključci novinarskog vijeća časti > Zaključci 20. sjednice Novinarskog vijeća časti, održane 8. lipnja 2017. godine

Zoran Herceg vs Zdenko Duka

Zahtjev Zorana Ercega za pokretanje postupka protiv novinara Zdenka Duke, autora teksta „Liječit će nas crnci i Arapi“ objavljenoga u Novom listu u kolumni Drugo mišljenje 24. ožujka 2017. godine.

Zatraženo očitovanje v.d. glavnog urednika Roberta Franka, rok do 13. travnja 2017.

Zdenko Duka je član HND-a.

Robert Frank nije član HND-a.

Novinarsko vijeće časti u sastavu: predsjednik Aleksej Gotthardi-Pavlovsky, Davor Hrvoj, Verica Mađer, Paulina Peko Šalja, Damir Pijaca, Marko Podrug, Vlado Premuž, Veronika Rešković, Slobodan Vlašić donijelo je:

 

Zaključak

Sa osam  glasova za i jednim protiv da Zdenko Duka nije prekršio Kodeks čast hrvatskih novinara te da se, iako se radi o osjetljivoj tematici, iz Dukina teksta ne iščitava bilo koja vrsta diskriminacije prema narodima i rasama koje se spominju u tekstu. 

 

Obrazloženje: Tekst „Liječit će nas crnci i Arapi“ autora novinara Zdenka Duke izrazito je antirasistički i antidiskriminacijski u svakom pogledu. I, kako Duka pojašnjava u svom očitovanju na prijavu Zorana Ercega, on se u spomenutom tekstu obračunava i izruguje s rasističkim i nacionalističkim stereotipima i predrasudama. Izruguje se glupostima kako u hrvatskoj demografskoj  politici tobožnji prioritet treba biti povratak Hrvata iz  europskih i drugih zemalja u svijetu, što je nerealno. Jedino rješenje je da Hrvatska postane privlačna za življenje i rad kako njezinim građanima da bi u njoj ostali, tako i strancima da bi u Hrvatsku došli živjeti i raditi. Poruka teksta je jasna: otvorimo vrata migrantima.

 

Izdvojeno mišljenje Damira Pijace:

Budući da je nesporna činjenica kako nas crnci i Arapi te ljudi iz drugih zemalja, kao hrvatski državljani, već desetljećima ne samo liječe već se i vrlo djelotvorno uključuju u sva područja života i rada u Hrvatskoj, rečenica novinara Zdenka Duke „Morat će nam biti normalno da nas liječe crnci i Arapi, oprostite Hrvati na toj prizemnoj istini!“ jest dio njegovog  teksta, ali ne onoga koji je, kako on u svom očitovanju tvrdi, „dobrim dijelom  napisan ironično“. Isto tako, u dijelu Dukina teksta u kojemu se poziva  na stručno mišljenje hrvatskog demografa Anđelka Akrapa, nema ironije, ali ima diskriminatorskih tonova. Jer, kako piše Duka  „Njegova (Akrapova) projekcija za Hrvatsku nije nažalost optimistična, ali je njemu jasno da će se Hrvatska morati sve više naseljavati migrantima. Nisu to ljudi iz Švedske, pa makar i naši Hrvati najčišćeg pedigrea, već oni iz zaostalijih zemalja nego što je Hrvatska.“ te pozivajući se na autorsku slobodu, stil i stav, Duka još dodaje: „Morat će nam biti normalno da nas liječe crnci i Arapi, oprostite Hrvati na toj prizemnoj istini! Pa i da podižu natalitet.“ Jer nam, prema Duki, valjda, još uvijek nije normalno što u hrvatskim bolnicama i ambulantama već godinama imamo i liječnike drugih rasa i boja kože! Pa čak i to da nam podižu natalitet! U svom tekstu „Liječit će nas crnci i Arapi“ novinar Zdenko Duka  zapravo je reagirao  na poziv predsjednice RH Kolinde Grabar Kitarović što ga je uputila Hrvatima u Švedskoj  da se vrate u domovinu  nudeći im pomoć Vlade te slobodnu, ali ekonomski slabu Hrvatsku s alarmantnim demografskim stanjem. Istina, novinarova autorska sloboda, stil i stav nemaju granica, ako se pri tom poštuje i novinarski Kodeks  časti. A u ovom slučaju novinar Zdenko Duka ogriješio se o njegov  članak 13.: „Novinari u svom djelovanju poštuju, štite i promiču temeljna ljudska prava i slobode, a osobito načelo jednakosti svih građana. Posebna se odgovornost očekuje kad se izvještava ili komentira prava, potrebe, probleme i zahtjeve manjinskih društvenih skupina. Informaciju o rasi, boji kože, vjerskoj ili nacionalnoj pripadnosti, životnoj dobi, spolu, seksualnoj orijentaciji, rodnom izražavanju, bilo kojoj fizičkoj ili mentalnoj osobini ili bolesti, bračnom stanju, životnom stilu, društvenom položaju, imovinskom statusu ili razini obrazovanja novinar navodi samo ako je ona izrazito relevantna u kontekstu u kojem se iznosi. Nedopustivo je koristiti stereotipe, pejorativne izraze, ponižavajuće prikazivanje, kao i svaki drugi oblik izravnog ili neizravnog poticanja ili podržavanja diskriminacije.“