Aktualno > Analize

Zašto je važno braniti javne radiotelevizije

05.11.2024.

Piše: Maja Sever, predsjednica EFJ-a i SNH-a  

 

U Hrvatskoj mnogi znaju da sam u svojoj matičnoj medijskoj kući, Hrvatskoj radioteleviziji (HRT), nekoliko puta bila na korak od otkaza, kao i da sam dobila više opomena pred otkaz. Ukinuta je i popularna emisija Hrvatska uživo, u kojoj sam radila, bez valjanog razloga—jedino zato što je svojom otvorenošću odudarala od programskog smjera. Zbog kritika na račun HRT-a često sam slušala komentare tipa: “Grizeš ruku koja te hrani,” koji odražavaju duboko nerazumijevanje uloge i smisla javnog medijskog servisa.

Mnogo puta sam i glavnim ravnateljima, kao i ministrici kulture i medija, govorila da takav način upravljanja i nedostatak neovisnog rada vodi HRT u propast i kraj svega što ideja javnog medijskog servisa znači: javni interes, odgovornost i poštovanje prema građanima koji nas financiraju.

Sve je počelo davno, početkom devedesetih, kada mi je Vlado Gotovac, na moje prigovore o cenzuri na HRT-u, kratko odgovorio: „A ja bih vam svima tamo još i kantu govana izlio na glavu jer ne vidim i ne čujem da se borite protiv cenzure.“ Od tada me prati ta zamišljena kanta i odbijam slijediti savjete da ne grizem “ruku koja me hrani.” Jer, ruku HRT-a grizu upravo oni koji nisu ništa učinili za slobodan, profesionalan rad javnog medijskog servisa. Grizu je oni koji ne žele promijeniti Zakon o HRT-u, koji propisuje izbor glavnog ravnatelja i većine u nadzornim tijelima HRT-a  jednostavnom političkom većinom u Saboru; grizu je oni koji se pokoravaju političkim pritiscima i cenzuri i oni koji žele ukloniti novinarstvo iz programa HRT-a. HRT uništavaju oni koji su godinama tjerali poštene novinare i novinarke ili ih gurali u stranu, oni koji radije outsource-aju sadržaj i tehniku umjesto da grade snažan, neovisan program koji odgovara građanima, a ne političarima.

Smatram da su javni medijski servisi danas ključni za svako demokratsko društvo. U vremenu kada Big Tech platforme preuzimaju kontrolu nad novinarskim sadržajem, kada algoritmi određuju koje će informacije doprijeti do publike i kada dezinformacije prodiru u sve pore društva s pogubnim posljedicama, uloga javnih medijskih servisa postaje presudna. Kao mediji koje ovise o građanima, njihovom povjerenju i pristojbi, javni medijski servisi trebali bi odgovarati tim građanima, graditi povjerenje na neovisnom, kvalitetnom novinarstvu te pružati novinarstvo oslobođeno utjecaja političkih moćnika, državnog oglašavanja ili reklama velikih korporacija. Javni medijski servisi, pa i HRT, moraju biti mjesta slobode, ne samo zbog vlastitog opstanka već i zbog opstanka demokracije.

Nažalost u Hrvatskoj, kao i u mnogim europskim zemljama, svjedočimo upravo suprotnom trendu. U izvještajima o vladavini prava i relevantnim međunarodnim inicijativama, poput Media Freedom Rapid Response i Media Pluralism Monitor, redovito nalazimo upozorenja o političkom utjecaju na javne medijske servise. Reutersovov Institutu za proučavanje novinarstva naglašava da su  javni medijski servisi važni za društvo i demokraciju, no postaje sve očiglednije da mnogi nisu dovoljno zaštićeni od političkih i financijskih pritisaka.

Diljem Europe bilježimo primjere slabljenja javnih medijskih servisa u Francuskoj, Finskoj, Slovačkoj, Španjolskoj, Njemačkoj i Velikoj Britaniji. U Slovačkoj, primjerice, zakon omogućuje vladi nadzor nad uređivačkom politikom javne radiotelevizije, što izaziva zabrinutost za opstanak neovisnog novinarstva. U Galiciji, novinari javnog servisa CRTVG već godinama vode borbu protiv političke kontrole i privatizacije putem outsourcinga, zbog čega su pokrenuli štrajk i redovne “Black Friday” akcije.

I u Njemačkoj, Udruženje novinara (DJV) izrazilo je zabrinutost zbog odluke o nepovećavanju pristojbi, što uključuje ukidanje niza radijskih postaja i smanjenje specijaliziranih programa. DJV ovu odluku naziva “kratkovidnom medijskom politikom” u vremenu kada su dezinformacije i propaganda sveprisutne. Takve mjere, prema DJV-u, ugrožavaju temelje kvalitetnog novinarstva i povećavaju rizik od komercijalizacije. U Velikoj Britaniji, smanjenje budžeta BBC-u potaknulo je Nacionalni sindikat novinara da potez nazove “napadom na novinarstvo,” jer gašenje popularnih programa i otpuštanje novinara ograničava BBC-ovu sposobnost ispunjavanja svoje misije, u vremenu kada je povjerenje u medije ionako narušeno.

Na razini Europske unije prepoznat je problem zaštite rada javnih medijskih servisa, pa članak 5. Europskog akta o slobodi medija regulira mjere za zaštitu javnih medija od političkih pritisaka i osiguravanje njihove financijske stabilnosti.

S obzirom na rast dezinformacija i propagande, snažni i neovisni javni mediji postaju važniji nego ikada za očuvanje demokratskih vrijednosti. Borba novinara za očuvanje javnih medijskih servisa u Slovačkoj, Galiciji, Njemačkoj, Velikoj Britaniji i drugim zemljama pokazuje koliko je važno braniti slobodu govora i pravo građana na pristup objektivnim informacijama. Kroz provedbu EMFA-e i uz podršku novinarskih organizacija poput SNH-a, HND-a i EFJ-a, Europa može pomoći u očuvanju tih vrijednosti bez kojih nema demokratskog društva.

Ne grizemo ruku koja nas hrani; naprotiv, pokušavamo obraniti sustav koji služi građanima, sustav koji počiva na osnovnim načelima javnog medijskog servisa – univerzalnosti, raznolikosti i inovativnosti. Nužno je vratiti se početnim postavkama, jer bez obzira na razvoj novih platformi i alata, kvalitetan i istinit sadržaj uvijek ostaje ono što publika traži. Za opstanak javnog medijskog servisa ključan je povratak istinitom, profesionalnom i kvalitetnom novinarstvu. To je jedini put i jedini smisao opstanka javnih medijskih servisa.

Mnoge uprave HRT-a godinama su djelovale u suprotnom smjeru, gušeći slobodu, profesionalizam i novinarstvo. Danas je jasno da građani i društvo neće braniti zabavni program i dobre filmove, jer sve to mogu  mogu pronaći na brojnim komercijalnim platformama. Novinarstvo koje su loša rukovodstva, loši zakoni i političari koji ne shvačaju smisao javnog dobra godinama uništavali, zapravo je jedina prava obrana javnog medijskog servisa. Samo neovisno, profesionalno i kvalitetno novinarstvo može vratiti povjerenje građana, i obranti javne medijske servise, i to ne samo u Hrvatskoj, ali neka promjene krenu od Hrvatske. Za početak neka Vlada primjeni Europski akt o slobodi medija i osigura izbor upravljačkih tijela HRT-a neovisno od politike i financijsku stabilnost, neka promijeni Zakon o HRT-u. No, prava promjena počinje u redakciji informativnog programa jačanjem kvalitetnog novinarstva u programu HRT-a.

 

Izvor: snh.hr. 

Piše: Maja Sever, predsjednica EFJ-a i SNH-a  

 

U Hrvatskoj mnogi znaju da sam u svojoj matičnoj medijskoj kući, Hrvatskoj radioteleviziji (HRT), nekoliko puta bila na korak od otkaza, kao i da sam dobila više opomena pred otkaz. Ukinuta je i popularna emisija Hrvatska uživo, u kojoj sam radila, bez valjanog razloga—jedino zato što je svojom otvorenošću odudarala od programskog smjera. Zbog kritika na račun HRT-a često sam slušala komentare tipa: “Grizeš ruku koja te hrani,” koji odražavaju duboko nerazumijevanje uloge i smisla javnog medijskog servisa.

Mnogo puta sam i glavnim ravnateljima, kao i ministrici kulture i medija, govorila da takav način upravljanja i nedostatak neovisnog rada vodi HRT u propast i kraj svega što ideja javnog medijskog servisa znači: javni interes, odgovornost i poštovanje prema građanima koji nas financiraju.

Sve je počelo davno, početkom devedesetih, kada mi je Vlado Gotovac, na moje prigovore o cenzuri na HRT-u, kratko odgovorio: „A ja bih vam svima tamo još i kantu govana izlio na glavu jer ne vidim i ne čujem da se borite protiv cenzure.“ Od tada me prati ta zamišljena kanta i odbijam slijediti savjete da ne grizem “ruku koja me hrani.” Jer, ruku HRT-a grizu upravo oni koji nisu ništa učinili za slobodan, profesionalan rad javnog medijskog servisa. Grizu je oni koji ne žele promijeniti Zakon o HRT-u, koji propisuje izbor glavnog ravnatelja i većine u nadzornim tijelima HRT-a  jednostavnom političkom većinom u Saboru; grizu je oni koji se pokoravaju političkim pritiscima i cenzuri i oni koji žele ukloniti novinarstvo iz programa HRT-a. HRT uništavaju oni koji su godinama tjerali poštene novinare i novinarke ili ih gurali u stranu, oni koji radije outsource-aju sadržaj i tehniku umjesto da grade snažan, neovisan program koji odgovara građanima, a ne političarima.

Smatram da su javni medijski servisi danas ključni za svako demokratsko društvo. U vremenu kada Big Tech platforme preuzimaju kontrolu nad novinarskim sadržajem, kada algoritmi određuju koje će informacije doprijeti do publike i kada dezinformacije prodiru u sve pore društva s pogubnim posljedicama, uloga javnih medijskih servisa postaje presudna. Kao mediji koje ovise o građanima, njihovom povjerenju i pristojbi, javni medijski servisi trebali bi odgovarati tim građanima, graditi povjerenje na neovisnom, kvalitetnom novinarstvu te pružati novinarstvo oslobođeno utjecaja političkih moćnika, državnog oglašavanja ili reklama velikih korporacija. Javni medijski servisi, pa i HRT, moraju biti mjesta slobode, ne samo zbog vlastitog opstanka već i zbog opstanka demokracije.

Nažalost u Hrvatskoj, kao i u mnogim europskim zemljama, svjedočimo upravo suprotnom trendu. U izvještajima o vladavini prava i relevantnim međunarodnim inicijativama, poput Media Freedom Rapid Response i Media Pluralism Monitor, redovito nalazimo upozorenja o političkom utjecaju na javne medijske servise. Reutersovov Institutu za proučavanje novinarstva naglašava da su  javni medijski servisi važni za društvo i demokraciju, no postaje sve očiglednije da mnogi nisu dovoljno zaštićeni od političkih i financijskih pritisaka.

Diljem Europe bilježimo primjere slabljenja javnih medijskih servisa u Francuskoj, Finskoj, Slovačkoj, Španjolskoj, Njemačkoj i Velikoj Britaniji. U Slovačkoj, primjerice, zakon omogućuje vladi nadzor nad uređivačkom politikom javne radiotelevizije, što izaziva zabrinutost za opstanak neovisnog novinarstva. U Galiciji, novinari javnog servisa CRTVG već godinama vode borbu protiv političke kontrole i privatizacije putem outsourcinga, zbog čega su pokrenuli štrajk i redovne “Black Friday” akcije.

I u Njemačkoj, Udruženje novinara (DJV) izrazilo je zabrinutost zbog odluke o nepovećavanju pristojbi, što uključuje ukidanje niza radijskih postaja i smanjenje specijaliziranih programa. DJV ovu odluku naziva “kratkovidnom medijskom politikom” u vremenu kada su dezinformacije i propaganda sveprisutne. Takve mjere, prema DJV-u, ugrožavaju temelje kvalitetnog novinarstva i povećavaju rizik od komercijalizacije. U Velikoj Britaniji, smanjenje budžeta BBC-u potaknulo je Nacionalni sindikat novinara da potez nazove “napadom na novinarstvo,” jer gašenje popularnih programa i otpuštanje novinara ograničava BBC-ovu sposobnost ispunjavanja svoje misije, u vremenu kada je povjerenje u medije ionako narušeno.

Na razini Europske unije prepoznat je problem zaštite rada javnih medijskih servisa, pa članak 5. Europskog akta o slobodi medija regulira mjere za zaštitu javnih medija od političkih pritisaka i osiguravanje njihove financijske stabilnosti.

S obzirom na rast dezinformacija i propagande, snažni i neovisni javni mediji postaju važniji nego ikada za očuvanje demokratskih vrijednosti. Borba novinara za očuvanje javnih medijskih servisa u Slovačkoj, Galiciji, Njemačkoj, Velikoj Britaniji i drugim zemljama pokazuje koliko je važno braniti slobodu govora i pravo građana na pristup objektivnim informacijama. Kroz provedbu EMFA-e i uz podršku novinarskih organizacija poput SNH-a, HND-a i EFJ-a, Europa može pomoći u očuvanju tih vrijednosti bez kojih nema demokratskog društva.

Ne grizemo ruku koja nas hrani; naprotiv, pokušavamo obraniti sustav koji služi građanima, sustav koji počiva na osnovnim načelima javnog medijskog servisa – univerzalnosti, raznolikosti i inovativnosti. Nužno je vratiti se početnim postavkama, jer bez obzira na razvoj novih platformi i alata, kvalitetan i istinit sadržaj uvijek ostaje ono što publika traži. Za opstanak javnog medijskog servisa ključan je povratak istinitom, profesionalnom i kvalitetnom novinarstvu. To je jedini put i jedini smisao opstanka javnih medijskih servisa.

Mnoge uprave HRT-a godinama su djelovale u suprotnom smjeru, gušeći slobodu, profesionalizam i novinarstvo. Danas je jasno da građani i društvo neće braniti zabavni program i dobre filmove, jer sve to mogu  mogu pronaći na brojnim komercijalnim platformama. Novinarstvo koje su loša rukovodstva, loši zakoni i političari koji ne shvačaju smisao javnog dobra godinama uništavali, zapravo je jedina prava obrana javnog medijskog servisa. Samo neovisno, profesionalno i kvalitetno novinarstvo može vratiti povjerenje građana, i obranti javne medijske servise, i to ne samo u Hrvatskoj, ali neka promjene krenu od Hrvatske. Za početak neka Vlada primjeni Europski akt o slobodi medija i osigura izbor upravljačkih tijela HRT-a neovisno od politike i financijsku stabilnost, neka promijeni Zakon o HRT-u. No, prava promjena počinje u redakciji informativnog programa jačanjem kvalitetnog novinarstva u programu HRT-a.

 

Izvor: snh.hr.