Aktualno > Analize

Vlast se mijenja, ali ne i problemi s medijima

16.03.2016.

Piše: Melisa Skender

 

Sve manjkavosti i nedosljednosti hrvatske ''medijske politike'' otkrila je posljednja smjena vlasti. Glavni ravnatelj HRT-a smijenjen je ubrzanim postupkom zbog propusta u vođenju odvojenog knjigovodstva, a saborska rasprava uoči izglasavanja njegove smjene navedenim razlogom najmanje se bavila.

Najviše riječi posvećeno je programu, a često se spominjalo i ''pravo'' vladajućih da biraju rukovodstvo javnog medijskog servisa. To pravo osigurala je bivša Vlada posljednjim izmjenama i dopunama Zakona o HRT-u iz srpnja 2012. godine, koji propisuje da glavnog ravnatelja HRT-a bira većina svih zastupnika u Saboru. Sabor je predstavničko tijelo svih građana, pa takvo zakonsko rješenje ne mora nužno biti loše, no u praksi to kod nas loše funkcionira, upozorila je na portalu hnd.hr tjednima prije Radmanove smjene Viktorija Car, docentica na Fakultetu političkih znanosti i nositeljica kolegija Medijske politike i medijska regulacija. Svaka politička opcija iskoristit će većinu u Saboru kako bi kroz program javnog medijskog servisa ostvarivala svoje interese, pa tako ni ova nije izuzetak. Izuzetna je jedino brzina kojom se smjene događaju kao i potpuno ignoriranje zabrinutih reakcija nevladinih organizacija, novinara i Hrvatskog novinarskog društva kao strukovne udruge.

Povjerenstvo, Radman, VEM

Počelo je, podsjetimo, naglim ukidanjem Povjerenstva za neprofitne medije, što je bila prva odluka tek imenovanog ministra kulture Zlatka Hasanbegovića. Burne reakcije u javnosti pozivale su na preispitivanje legitimnosti takvog jednostranog poteza, no saborski Odbor za informiranje, informatizaciju i medije dao je ministru za pravo. Argumente za takvu svoju odluku Hasanbegović je pronašao u utvrđenom sukobu interesa bivše ministrice Andree Zlatar Violić koja je mimo natječaja odlučila 70 tisuća kuna dodijeliti portalu Autograf, u paušalnim ocjenama o sukobu interesa pojedinih članova Povjerenstva te prozivkom da su sredstva distribuirali vođeni ideološkim umjesto propisanim kriterijima. Optuženi članovi Povjerenstva, baš kao ni Goran Radman, nisu pozvani službeno se očitovati. Ministar je naposljetku zaključio kako je upitno treba li uopće rasipati tolika sredstva za sufinanciranje sadržaja neprofitnih medija, pa je za ovaj program umjesto dosadašnjih tri milijuna, predviđeno tek oko 600 tisuća kuna. Kako će se i prema kojim kriterijima razdijeliti nije poznato. Nepoznato je u trenutku pisanja ovog teksta i hoće li predsjednica i članovi Vijeća za elektroničke medije biti pozvani očitovati se o razlozima koje je ministar Hasanbegović naveo u prijedlogu njihove kolektivne smjene. Tu je ponovo paušalna ocjena o ''osobito teškim propustima u radu Vijeća'' jer u njihovom Izvješću o radu za 2014. godinu nije navedeno provođenje nadzora nad korištenjem mjesečne pristojbe i drugih javnih prihoda HRT-a. Istovremeno, upravo je zahtjev Vijeća nadležnim tijelima HRT-a da poduzmu odgovarajuće mjere za uvođenje odvojenog knjigovodstva bio povodom za smjenu glavnog ravnatelja HRT-a. Osim slanja takvog zahtjeva, Vijeće i nema drugih mogućnosti naložiti HRT-u poštivanje obaveze propisane još 2010. godine člankom 38. Zakona o HRT-u. Isti članak u stavku 9 navodi da je redovno praćenje provedbe zakonskih odredaba o vođenju odvojenog knjigovodstva dužnost interne revizijske službe HRT-a, koja je o tome dužna izvješćivati Nadzorni odbor. Drugi pak ''teški propust'' odnosi se na sukob interesa jedne članice Vijeća, što je potvrdilo i povjerenstvo za sukob interesa.

Isti Zakon, drugačije čitanje

 Gordana Simonović u Vijeće je ušla kao član Upravnog vijeća Hine i neko vrijeme obnašala je obje dužnosti. Ipak, upitna je odgovornost Vijeća za mogući sukob interesa pojedinih članova koji se imenuju i razrješuju dužnosti na prijedlog Vlade, a temeljem glasova većine u Saboru, posebno ako je do sukoba interesa došlo trenutkom njihovog imenovanja, a ne tijekom vijećničkog mandata. Ili, kako to tumači pravna služba Agencije za elektroničke medije: ''Kada je u pitanju navod iz mišljenja Vlade RH vezan  uz sukob interesa članice Vijeća skrećemo pozornost da na prijedlog Vlade RH Hrvatski sabor imenuje kako članove Upravnog vijeća HINA-e tako i članove Vijeća za elektroničke medije. Također, postupak koji prethodi prijedlogu za imenovanje identičan je – odluku o objavi Javnog poziva utvrđuje Vlada RH, a prijave na Javni poziv dostavljaju se Ministarstvu kulture koje potom dostavlja prijedlog za imenovanje Vladi RH. Slijedom toga u konkretnom je slučaju nadležnom ministarstvu trebala biti poznata činjenica o sukobu interesa sukladno odredbama Zakona o sprječavanju sukoba interesa''. Isti članak istog zakona na temelju kojeg ministar kulture proziva Vijeće zbog sukoba interesa jedne od članica propisuje i obavezu očitovanja predsjednice Vijeća kao i svih članova o razlozima zbog kojih se predlaže njihova prijevremena smjena. Usprkos tomu, predsjednik Odbora za informiranje, informatizaciju i medije Andrija Mikulić, u kratkom intervju koji objavljujemo, izbjegao je odgovor na to pitanje. Sve ćemo, kaže, doznati na sjednici Odbora. Bit će zanimljivo gledati kako se Vijeće smjenjuje na temelju prvog dijela podstavka 12 članka 68. Zakona o elektroničkim medijima koji kaže da je ''o postojanju razloga za razrješenje predsjednika odnosno člana Vijeća prije isteka mandata Vijeće dužno izvijestiti Vladu RH'' dok istovremeno krši drugi dio istog podstavka, točke i Zakona gdje stoji: ''Prije donošenja odluke o razrješenju, predsjedniku odnosno članu Vijeća mora se omogućiti izjašnjavanje o razlogu razrješenja''.

 Iznenadne odluke namjere dovode u sumnju

 Nije to i jedini primjer slobodnog tumačenja zakonskih odredbi kad su u pitanju mediji. Tako kolegica Sanja Despot, analizirajući prve poteze ministra kulture u vođenju medijske politike, ili ''Desanta na medije'' kako su tu politiku opisale nevladine organizacije, za portal Faktograf piše kako je prethodna Vlada istom izvješću Vijeća dala pozitivno mišljenje u srpnju 2015. kada ga je uputila u saborsku proceduru. Promjenom Vlade promijenila se i ocjena, od pozitivne do dovoljno loše za smjenu kompletnog Vijeća – iako takvu mogućnost Zakon nigdje ne spominje. Svakog člana Vijeća Sabor bira pojedinačno, podsjeća u svojem tekstu za Faktograf Sanja Despot. Iznenadna odluka o prijevremenoj smjeni svih članova Vijeća zabrinula je i predstavnicu OSCE-a za slobodu medija Dunju Mijatović, koja smatra kako je takav potez moguće tumačiti samo kao politički pritisak na neovisno regulatorno tijelo nadležno za nadzor, dodjelu koncesija te raspodjelu više od 30 milijuna kuna godišnje iz Fonda za pluralizam. Njezinu primjedbu resorno će ministarstvo ignorirati jednako kao i sve dosadašnje. Ne pomaže ni obratiti se Vladi, kako je to početkom godine, kada se krenulo nagađati o smjeni na čelu Hine, učinio Europski savez novinskih agencija EANA koji je tražio žuran sastanak u interesu zaštite uređivačke, upravljačke i ekonomske neovisnosti Hrvatske izvještajne agencije. Iz Vlade su ih uputili na resorno ministarstvo, gdje je njihov zahtjev među mnogima na koje ministar još nije stigao odgovoriti, uključujući i onaj iz Vijeća za elektroničke medije koje je ministra željelo upoznati sa svojim radom. Nakon Povjerenstva i HRT-a na red tako dolaze smjene u Vijeću, a sličan se scenarij očekuje i u slučaju Hine čije izvješće prikazuje pozitivno poslovanje državne novinske agencije. Ministar ga je u nekoj od svojih usputnih izjava već ocijenio kao ''neobjektivno''.

 Redovni mandat Branke Gabriele Valentić, aktualne ravnateljice Hine, traje do siječnja sljedeće godine, dok mandat aktualnog Upravnog vijeća ističe u listopadu ove godine.  Sadržajno govoreći, Upravno vijeće Hine ravnatelja može smijeniti u slučaju kad to sam zatraži, ako ne postupa po propisima i općim aktima Hine, ako neosnovano odbija izvršiti odluke Upravnog vijeća Hine donesene u okviru njegove nadležnosti, ako je nesavjesnim poslovanjem Hini prouzročio veću štetu ili zanemaruje i nesavjesno obavlja svoje dužnosti zbog čega nastaju teškoće u obavljanju djelatnosti Hine. Hrvatski sabor može razriješiti dužnosti člana Upravnog vijeća Hine ako on sam to zatraži ili podnese ostavku, svojim radom teže ili više puta povrijedi zakon i druge propise o radu Hine, prouzroči joj veću štetu ili u kakvom drugom slučaju utvrđenom zakonom i Statutom Hine. Na prvi pogled se čini kako u Zakonu o Hini nema valjanog argumenta za smjenu ravnateljice ili Upravnog vijeća Hine, ali zakone je, pokazuje praksa, moguće različito interpretirati. I dok njegovo ministarstvo postaje apsolutni rekorder u broju predloženih smjena, ministar Zlatko Hasanbegović malo otkriva o tome kamo cilja njegova medijska strategija; no smjer djelovanja je očit: preuzimanje javnih medijskih servisa i kontrole nad financiranjem medijskih sadržaja.

HNiP i njegova svrha

Da ništa ne bude prepušteno slučaju, osnovana je i nova novinarska udruga Hrvatski novinari i publicisti među čijim je osnivačima Siniša Kovačić koji je bio i predsjednik HNiP-a do trenutka kad je postao v. d. glavni ravnatelj HRT-a. Udruga je osnovana na poticaj redatelja Hrvoja Juvančića, odlučna slijediti stručne, a ne ideološke smjernice, za što prozivaju HND. Članstvo im, prema podacima službene web stranice, trenutno broji 45 ljudi, a od kraja prošle godine dva puta su reagirali, kako kažu, ''na anomalije u hrvatskom medijskom prostoru, odnosno propuste i štetno djelovanje Hrvatskog novinarskog društva''. Tu navode najprije ''neprincipijelni napad'' na HTV-ovu novinarku Karolinu Vidović Krišto, a potom ''verbalnu prijetnju fizičkim nasiljem'' Velimiru Bujancu. Program udruge tako je vrlo jasan, a svodi se na podrivanje Hrvatskog novinarskog društva, brkanje slobode govora s govorom mržnje u slučaju Marka Juriča i podrške medijskoj politici ministra koji je odmah rekao kako medije smatra ''utegom''. Takav tretman medija kao manje važnog ''utega'' kad god se govori o potrebi zakonske regulacije i provođenja zakona, u suprotnosti je s nastojanjem političara da kontroliraju medije, čemu svjedočimo svaki puta kod preuzimanja vlasti. Nepostojanje dugoročne strategije i jasnih medijskih politika omogućava da svaka smjena vlasti otvara novu raspravu o tome što je u javnom interesu, koje medijske sadržaje i na koji način podupirati te koju funkciju javni medijski servis treba ispunjavati.

 

CAR: Zadaća javnog servisa je pružiti široku lepezu informacija

 ''Zadaća javnog servisa nije sugerirati, nametati ni oblikovati vrijednosni sustav publike, nego joj dati široku lepezu pravovremenih, provjerenih i točnih informacija kao i njihov širi kontekst gdje se čuju sve zainteresirane strane, gdje se vidi i ono što u drugim medijima ostaje nevidljivo, jer je i to vrlo važan aspekt - o kome ili o čemu se u medijima ne govori. Mediji ne reflektiraju stvarnost, nego ju kreiraju, a zadaća javnog medijskog servisa je da što manje intervenira u činjenice, da njeguje profesionalno novinarstvo i najviše standarde novinarske etike'', objašnjava docentica Fakulteta političkih znanosti Viktorija Car, no rasprave o medijima ne vode se u tom smjeru. One su političke i ideološke. Čak se ni javnost tu puno ne spominje, osim kao većina koja je dala svoj glas vladajućoj koaliciji.

 

BOLFEK: Potrebno je prvo utvrditi odgovornost

 ''Imenovanje Upravnog vijeća, kao i izbor ravnatelja Hine, njihovi mandati, prijevremena razrješenja, su sadržajno i proceduralno propisani Zakonom o Hini, s glavnom svrhom očuvanja vanjske i unutarnje neovisnosti agencije kao javnog medija. Mediji nisu dio vlasti, nego pripadaju javnosti i njihova je uloga, uz ostalo, da nadziru vlast. Smjena vlasti ne suspendira Zakon koji uživa i sudsku zaštitu'', naglašava Mirko Bolfek, koji je od 1991. do 1998. bio glavni urednik Hine, potom njezin dopisnik iz Pariza, a od 2000. do 2006. njen ravnatelj.  Politički pritisci su, kaže, uvijek postojali.  ''Neovisnost Hine po Zakonu putem Upravnog vijeća jamči i treba štititi Hrvatski sabor. Odbor za medije, naravno, može donositi svoje preporuke i prijedloge Saboru, osobito kad raspravlja o godišnjem izvješću Hine. Preporuka o razrješenju Upravnog vijeća ili ravnateljice prije isteka mandata, a bez pojedinačnog utvrđivanja njihove eventualne konkretne odgovornosti pod uvjetima koje propisuje Zakon o Hini ne bi bila zakonita'', zaključuje Bolfek.  

 

 

 

Piše: Melisa Skender

 

Sve manjkavosti i nedosljednosti hrvatske ''medijske politike'' otkrila je posljednja smjena vlasti. Glavni ravnatelj HRT-a smijenjen je ubrzanim postupkom zbog propusta u vođenju odvojenog knjigovodstva, a saborska rasprava uoči izglasavanja njegove smjene navedenim razlogom najmanje se bavila.

Najviše riječi posvećeno je programu, a često se spominjalo i ''pravo'' vladajućih da biraju rukovodstvo javnog medijskog servisa. To pravo osigurala je bivša Vlada posljednjim izmjenama i dopunama Zakona o HRT-u iz srpnja 2012. godine, koji propisuje da glavnog ravnatelja HRT-a bira većina svih zastupnika u Saboru. Sabor je predstavničko tijelo svih građana, pa takvo zakonsko rješenje ne mora nužno biti loše, no u praksi to kod nas loše funkcionira, upozorila je na portalu hnd.hr tjednima prije Radmanove smjene Viktorija Car, docentica na Fakultetu političkih znanosti i nositeljica kolegija Medijske politike i medijska regulacija. Svaka politička opcija iskoristit će većinu u Saboru kako bi kroz program javnog medijskog servisa ostvarivala svoje interese, pa tako ni ova nije izuzetak. Izuzetna je jedino brzina kojom se smjene događaju kao i potpuno ignoriranje zabrinutih reakcija nevladinih organizacija, novinara i Hrvatskog novinarskog društva kao strukovne udruge.

Povjerenstvo, Radman, VEM

Počelo je, podsjetimo, naglim ukidanjem Povjerenstva za neprofitne medije, što je bila prva odluka tek imenovanog ministra kulture Zlatka Hasanbegovića. Burne reakcije u javnosti pozivale su na preispitivanje legitimnosti takvog jednostranog poteza, no saborski Odbor za informiranje, informatizaciju i medije dao je ministru za pravo. Argumente za takvu svoju odluku Hasanbegović je pronašao u utvrđenom sukobu interesa bivše ministrice Andree Zlatar Violić koja je mimo natječaja odlučila 70 tisuća kuna dodijeliti portalu Autograf, u paušalnim ocjenama o sukobu interesa pojedinih članova Povjerenstva te prozivkom da su sredstva distribuirali vođeni ideološkim umjesto propisanim kriterijima. Optuženi članovi Povjerenstva, baš kao ni Goran Radman, nisu pozvani službeno se očitovati. Ministar je naposljetku zaključio kako je upitno treba li uopće rasipati tolika sredstva za sufinanciranje sadržaja neprofitnih medija, pa je za ovaj program umjesto dosadašnjih tri milijuna, predviđeno tek oko 600 tisuća kuna. Kako će se i prema kojim kriterijima razdijeliti nije poznato. Nepoznato je u trenutku pisanja ovog teksta i hoće li predsjednica i članovi Vijeća za elektroničke medije biti pozvani očitovati se o razlozima koje je ministar Hasanbegović naveo u prijedlogu njihove kolektivne smjene. Tu je ponovo paušalna ocjena o ''osobito teškim propustima u radu Vijeća'' jer u njihovom Izvješću o radu za 2014. godinu nije navedeno provođenje nadzora nad korištenjem mjesečne pristojbe i drugih javnih prihoda HRT-a. Istovremeno, upravo je zahtjev Vijeća nadležnim tijelima HRT-a da poduzmu odgovarajuće mjere za uvođenje odvojenog knjigovodstva bio povodom za smjenu glavnog ravnatelja HRT-a. Osim slanja takvog zahtjeva, Vijeće i nema drugih mogućnosti naložiti HRT-u poštivanje obaveze propisane još 2010. godine člankom 38. Zakona o HRT-u. Isti članak u stavku 9 navodi da je redovno praćenje provedbe zakonskih odredaba o vođenju odvojenog knjigovodstva dužnost interne revizijske službe HRT-a, koja je o tome dužna izvješćivati Nadzorni odbor. Drugi pak ''teški propust'' odnosi se na sukob interesa jedne članice Vijeća, što je potvrdilo i povjerenstvo za sukob interesa.

Isti Zakon, drugačije čitanje

 Gordana Simonović u Vijeće je ušla kao član Upravnog vijeća Hine i neko vrijeme obnašala je obje dužnosti. Ipak, upitna je odgovornost Vijeća za mogući sukob interesa pojedinih članova koji se imenuju i razrješuju dužnosti na prijedlog Vlade, a temeljem glasova većine u Saboru, posebno ako je do sukoba interesa došlo trenutkom njihovog imenovanja, a ne tijekom vijećničkog mandata. Ili, kako to tumači pravna služba Agencije za elektroničke medije: ''Kada je u pitanju navod iz mišljenja Vlade RH vezan  uz sukob interesa članice Vijeća skrećemo pozornost da na prijedlog Vlade RH Hrvatski sabor imenuje kako članove Upravnog vijeća HINA-e tako i članove Vijeća za elektroničke medije. Također, postupak koji prethodi prijedlogu za imenovanje identičan je – odluku o objavi Javnog poziva utvrđuje Vlada RH, a prijave na Javni poziv dostavljaju se Ministarstvu kulture koje potom dostavlja prijedlog za imenovanje Vladi RH. Slijedom toga u konkretnom je slučaju nadležnom ministarstvu trebala biti poznata činjenica o sukobu interesa sukladno odredbama Zakona o sprječavanju sukoba interesa''. Isti članak istog zakona na temelju kojeg ministar kulture proziva Vijeće zbog sukoba interesa jedne od članica propisuje i obavezu očitovanja predsjednice Vijeća kao i svih članova o razlozima zbog kojih se predlaže njihova prijevremena smjena. Usprkos tomu, predsjednik Odbora za informiranje, informatizaciju i medije Andrija Mikulić, u kratkom intervju koji objavljujemo, izbjegao je odgovor na to pitanje. Sve ćemo, kaže, doznati na sjednici Odbora. Bit će zanimljivo gledati kako se Vijeće smjenjuje na temelju prvog dijela podstavka 12 članka 68. Zakona o elektroničkim medijima koji kaže da je ''o postojanju razloga za razrješenje predsjednika odnosno člana Vijeća prije isteka mandata Vijeće dužno izvijestiti Vladu RH'' dok istovremeno krši drugi dio istog podstavka, točke i Zakona gdje stoji: ''Prije donošenja odluke o razrješenju, predsjedniku odnosno članu Vijeća mora se omogućiti izjašnjavanje o razlogu razrješenja''.

 Iznenadne odluke namjere dovode u sumnju

 Nije to i jedini primjer slobodnog tumačenja zakonskih odredbi kad su u pitanju mediji. Tako kolegica Sanja Despot, analizirajući prve poteze ministra kulture u vođenju medijske politike, ili ''Desanta na medije'' kako su tu politiku opisale nevladine organizacije, za portal Faktograf piše kako je prethodna Vlada istom izvješću Vijeća dala pozitivno mišljenje u srpnju 2015. kada ga je uputila u saborsku proceduru. Promjenom Vlade promijenila se i ocjena, od pozitivne do dovoljno loše za smjenu kompletnog Vijeća – iako takvu mogućnost Zakon nigdje ne spominje. Svakog člana Vijeća Sabor bira pojedinačno, podsjeća u svojem tekstu za Faktograf Sanja Despot. Iznenadna odluka o prijevremenoj smjeni svih članova Vijeća zabrinula je i predstavnicu OSCE-a za slobodu medija Dunju Mijatović, koja smatra kako je takav potez moguće tumačiti samo kao politički pritisak na neovisno regulatorno tijelo nadležno za nadzor, dodjelu koncesija te raspodjelu više od 30 milijuna kuna godišnje iz Fonda za pluralizam. Njezinu primjedbu resorno će ministarstvo ignorirati jednako kao i sve dosadašnje. Ne pomaže ni obratiti se Vladi, kako je to početkom godine, kada se krenulo nagađati o smjeni na čelu Hine, učinio Europski savez novinskih agencija EANA koji je tražio žuran sastanak u interesu zaštite uređivačke, upravljačke i ekonomske neovisnosti Hrvatske izvještajne agencije. Iz Vlade su ih uputili na resorno ministarstvo, gdje je njihov zahtjev među mnogima na koje ministar još nije stigao odgovoriti, uključujući i onaj iz Vijeća za elektroničke medije koje je ministra željelo upoznati sa svojim radom. Nakon Povjerenstva i HRT-a na red tako dolaze smjene u Vijeću, a sličan se scenarij očekuje i u slučaju Hine čije izvješće prikazuje pozitivno poslovanje državne novinske agencije. Ministar ga je u nekoj od svojih usputnih izjava već ocijenio kao ''neobjektivno''.

 Redovni mandat Branke Gabriele Valentić, aktualne ravnateljice Hine, traje do siječnja sljedeće godine, dok mandat aktualnog Upravnog vijeća ističe u listopadu ove godine.  Sadržajno govoreći, Upravno vijeće Hine ravnatelja može smijeniti u slučaju kad to sam zatraži, ako ne postupa po propisima i općim aktima Hine, ako neosnovano odbija izvršiti odluke Upravnog vijeća Hine donesene u okviru njegove nadležnosti, ako je nesavjesnim poslovanjem Hini prouzročio veću štetu ili zanemaruje i nesavjesno obavlja svoje dužnosti zbog čega nastaju teškoće u obavljanju djelatnosti Hine. Hrvatski sabor može razriješiti dužnosti člana Upravnog vijeća Hine ako on sam to zatraži ili podnese ostavku, svojim radom teže ili više puta povrijedi zakon i druge propise o radu Hine, prouzroči joj veću štetu ili u kakvom drugom slučaju utvrđenom zakonom i Statutom Hine. Na prvi pogled se čini kako u Zakonu o Hini nema valjanog argumenta za smjenu ravnateljice ili Upravnog vijeća Hine, ali zakone je, pokazuje praksa, moguće različito interpretirati. I dok njegovo ministarstvo postaje apsolutni rekorder u broju predloženih smjena, ministar Zlatko Hasanbegović malo otkriva o tome kamo cilja njegova medijska strategija; no smjer djelovanja je očit: preuzimanje javnih medijskih servisa i kontrole nad financiranjem medijskih sadržaja.

HNiP i njegova svrha

Da ništa ne bude prepušteno slučaju, osnovana je i nova novinarska udruga Hrvatski novinari i publicisti među čijim je osnivačima Siniša Kovačić koji je bio i predsjednik HNiP-a do trenutka kad je postao v. d. glavni ravnatelj HRT-a. Udruga je osnovana na poticaj redatelja Hrvoja Juvančića, odlučna slijediti stručne, a ne ideološke smjernice, za što prozivaju HND. Članstvo im, prema podacima službene web stranice, trenutno broji 45 ljudi, a od kraja prošle godine dva puta su reagirali, kako kažu, ''na anomalije u hrvatskom medijskom prostoru, odnosno propuste i štetno djelovanje Hrvatskog novinarskog društva''. Tu navode najprije ''neprincipijelni napad'' na HTV-ovu novinarku Karolinu Vidović Krišto, a potom ''verbalnu prijetnju fizičkim nasiljem'' Velimiru Bujancu. Program udruge tako je vrlo jasan, a svodi se na podrivanje Hrvatskog novinarskog društva, brkanje slobode govora s govorom mržnje u slučaju Marka Juriča i podrške medijskoj politici ministra koji je odmah rekao kako medije smatra ''utegom''. Takav tretman medija kao manje važnog ''utega'' kad god se govori o potrebi zakonske regulacije i provođenja zakona, u suprotnosti je s nastojanjem političara da kontroliraju medije, čemu svjedočimo svaki puta kod preuzimanja vlasti. Nepostojanje dugoročne strategije i jasnih medijskih politika omogućava da svaka smjena vlasti otvara novu raspravu o tome što je u javnom interesu, koje medijske sadržaje i na koji način podupirati te koju funkciju javni medijski servis treba ispunjavati.

 

CAR: Zadaća javnog servisa je pružiti široku lepezu informacija

 ''Zadaća javnog servisa nije sugerirati, nametati ni oblikovati vrijednosni sustav publike, nego joj dati široku lepezu pravovremenih, provjerenih i točnih informacija kao i njihov širi kontekst gdje se čuju sve zainteresirane strane, gdje se vidi i ono što u drugim medijima ostaje nevidljivo, jer je i to vrlo važan aspekt - o kome ili o čemu se u medijima ne govori. Mediji ne reflektiraju stvarnost, nego ju kreiraju, a zadaća javnog medijskog servisa je da što manje intervenira u činjenice, da njeguje profesionalno novinarstvo i najviše standarde novinarske etike'', objašnjava docentica Fakulteta političkih znanosti Viktorija Car, no rasprave o medijima ne vode se u tom smjeru. One su političke i ideološke. Čak se ni javnost tu puno ne spominje, osim kao većina koja je dala svoj glas vladajućoj koaliciji.

 

BOLFEK: Potrebno je prvo utvrditi odgovornost

 ''Imenovanje Upravnog vijeća, kao i izbor ravnatelja Hine, njihovi mandati, prijevremena razrješenja, su sadržajno i proceduralno propisani Zakonom o Hini, s glavnom svrhom očuvanja vanjske i unutarnje neovisnosti agencije kao javnog medija. Mediji nisu dio vlasti, nego pripadaju javnosti i njihova je uloga, uz ostalo, da nadziru vlast. Smjena vlasti ne suspendira Zakon koji uživa i sudsku zaštitu'', naglašava Mirko Bolfek, koji je od 1991. do 1998. bio glavni urednik Hine, potom njezin dopisnik iz Pariza, a od 2000. do 2006. njen ravnatelj.  Politički pritisci su, kaže, uvijek postojali.  ''Neovisnost Hine po Zakonu putem Upravnog vijeća jamči i treba štititi Hrvatski sabor. Odbor za medije, naravno, može donositi svoje preporuke i prijedloge Saboru, osobito kad raspravlja o godišnjem izvješću Hine. Preporuka o razrješenju Upravnog vijeća ili ravnateljice prije isteka mandata, a bez pojedinačnog utvrđivanja njihove eventualne konkretne odgovornosti pod uvjetima koje propisuje Zakon o Hini ne bi bila zakonita'', zaključuje Bolfek.